Tada nije ni slutio da će ga ljubav prema tom tradicijskom
instrumentu potaknuti da postane prvi magistar muzičke umjetnosti
tambure u Hrvatskoj.
Prošli mjesec, nakon godinu dana predavanja pred stručnom
komisijom u Skopju, Škorvaga, profesor klarineta i glazbene
kulture, inače ravnatelj Glazbene škole u Požegi, tvorac nekih od
najpoznatijih tamburaških hitova kao što su “Po prašini i
divljini”, “Malena”, “Imao bi da sam šparo” i
drugih, ali i klasičnih tamburaških skladbi, pokretač požeškog
festivala i nekoliko tamburaških sastava i orkestara, obranio je
magistarski rad. Mentor mu je bio Dragan Dautovski, poznati
svjetski glazbenik, također magistar tambure i drugih
tradicijskih instrumenata.
Težak je i mukotrpan put bio do titule magistra. Trebalo je
tijekom jedne akademske godine uz redovan posao vikendima
putovati do 700 kilometra udaljenog Skopja, najbližeg mjesta gdje
se uopće može magistrirati tambura na što je trošio od 7,5 do 10
sati u jednom smjeru. I novčano ga je to dosta stajalo, oko
50.000 kuna. Pomogla je samo županija sa 5000 kuna.
– Dva su ključna motiva zbog kojih sam odlučio usavršiti svoje
znanje i umijeće. Tambura mi je najmiliji
instrument od djetinjstva, ali do sada nije bilo prigode
da se usavršim. Iako sam se dvoumio zbog godina, ipak sam se na
kraju odlučio krenuti. Drugi je razlog bio taj da se stvori
mogućnost otvaranja studija za tamburu. To se sada
ostvaruje u Osijeku na Umjetničkoj akademiji gdje ja od prošle
godine predajem tamburu u okviru studija glazbene
pedagogije, a od ove jeseni u sklopu toga studija otvara se modul
tambure za što će prijamni biti u rujnu. To je novost koja otvara
mogućnost za čisti studij tambure i neke buduće magistre toga
instrumenta. Akademija će dobiti i svoj tamburaški orkestar –
objašnjava magistar Škorvaga.
Potreba za studijem tambure sve je veća jer
mnoge srednje glazbene škole, požeška za sada jedina u Slavoniji,
imaju program tambure, a oni koji se za to odluče nisu do sada
mogli nastaviti školovanje na visokoobrazovnoj ustanovi. Studij
će osim toga pobuditi želju da se stvaraju i originalne skladbe
za tamburu koja sve više ravnopravno staje uz bok sa svim odavno
priznatim klasičnim instrumentima. To bi trebalo pomoći da ovaj
instrument, koji je za sada prisutan u užim granicama panonskog
bazena, u Austriji gdje žive gradišćanski Hrvati te u Americi i
Australiji gdje su naši iseljenici, i drugi narodi počnu
prihvaćati kao jednako vrijedan.
IZVOR: Večernji list – cijeli tekst pogledajte
OVDJE