"Svako misto svoju pismu ima”, no ne samo pismu već i - jelo. I dok
se obala Lijepe naše proslavila ukusnim plodovima našega mora,
središnja Hrvatska štruklima i kremšnitama, Slavonija je oduvijek
bila sinonim za "jaku” i začinjenu hranu - čvarci, kulen i kobase
delikatese su kojima ne odolijevaju ni najizbirljivija domaća i
strana nepca.
No ono što mnogi nisu znali jest da u Slavoniji, točnije u samom
srcu Slavonije – Osijeku, postoji stari, a sada već i zanemarani,
običaj koji je Slavoniji podario još jednu delikatesu – osječku
knedlu.
Običaj Knedlin sat, kako je s vremenom prozvan, datira s početka
20. stoljeća, a podrazumijeva izradu knedla – jela od krumpirova
tijesta kojega su ondašnje domaćice imale naviku praviti petkom u
11 h. Naime, 1526. godine Osijek je postao dijelom Osmanlijskog
carstva te djelovao pod njim sve do jednog petka, 29. rujna 1687.
godine kada je u 11 sati zadnji osmanlijski vojnik napustio grad.
U spomen na taj veliki dan i dugo očekivanu slobodu od 18.
stoljeća kada su se u Osijeku sagradila prve crkve sva zvona
zvone kao podsjetnik na taj dan svakoga petka u 11 sati. Ta se
neobična zvonjava čuje i danas.
Praktične osječke domaćice dvadesetih su godina 20. stoljeća
shvatile da je petak nemrsni dan te da je upravo to vrijeme (kada
im sve crkve tako kažu) sat za zakuhavanje tjestenine ili
Mehlspeisen Glock, kako bi ručak bio na vrijeme gotov. Vremenom
se ovaj esekerski izraz promijenio u Knedl sat po omiljenom jelu
od tijesta – knedli.
Udruga PLANTaža odlučila je oživjeti ovaj već pomalo zaboravljeni
doživljaj među građanima grada Osijeka te educirati ostatak
Hrvatske o skrivenom gastro dragulju Slavonije, dok bi se osječke
knedle uskoro mogle pronaći i na menijima restorana i
slastičarnica u regiji.
Jeste li već čuli za osječku knedlu? Dajte nam do znanja vaše
mišljenje u anketi koju je pokrenula udruga PLANTaža i
sudjelujte zajedno s nama u vraćanju daška tradicije na stolove
današnjosti!
Više detalja o osječkoj knedli, pa i sam recept, saznajte u
članku na Wikipediji!