Likovni ciklus Marijane Vargić Petričušić pod naslovom "Sloj između slojeva" objedinjuje 20 slika različitih formata
Izložba “SLOJ IZMEĐU SLOJEVA” autorice
Marijane Vargić Petričušić otvorena je
25. lipnja u Spomen muzeju biskupa Josipa Jurja
Strossmayera u Đakovu, a trajati će do 31. kolovoza 2022.
Na izložbi su govorili ravnatelj muzeja Tadija Crnjak, kustosica
Irena Ivkić, autorica
Marijana Vargić Petričušić, te gradonačelnik Grada Đakova Marin
Mandarić koji je i otvorio samu izložbu.
Marijana Vargić Petričušić rođena je 1989. godine. Završila je
školu za tekstil, dizajn i
primijenjenu umjetnost u Osijeku 2009. godine. Diplomu magistrice
primijenjenih
umjetnosti, smjer kiparstvo stekla je na Akademiji primijenjenih
umjetnosti, Sveučilišta u Rijeci 2015. godine.
Izlagala je na jednoj samostalnoj izložbi, te je autorica više
radova koji su predstavljeni na skupnim izložbama u zemlji i
inozemstvu. Autorica je ilustracija “Bolnica za medvjediće” u
interaktivnoj bojanci i slikovnici realiziranoj u okviru projekta
“Teddy
Bear Hospital” Medicinskog fakulteta u Rijeci. Živi i stvara u
Matuljima.
Likovni ciklus Marijane Vargić Petričušić pod naslovom “Sloj
između slojeva”
objedinjuje 20 slika različitih formata
izvedenih u kombiniranoj tehnici akril i akrilni marker na
platnu.
Marijana Vargić Petričušić svoj rad intuitivno započinje
stiliziranim crtežima lica,
očiju, nosa, usana, nakon čega slijedi igra boja i slojeva. Igra
se zasniva na narušavanju mimezisa kroz raspon slojeva boja koji
se kreće od lazurnih nanosa nježnih, pastelnih boja naslikanih
širokim kistom, do impasto nanosa, gustih tonova čistih
boja.
Nanosi slojeva boja potom se “učvršćuju”
različitim geometrijskim strukturama, kako tektonika slike ne bi
bila narušena. Na trenutak se može učiniti da smjelo, energično i
euforično kromatsko uzbuđenje, koje ovu umjetnicu strastveno
pokreće, dominira nad crtežima lica i geometrijskih
struktura.
Kao da ono želi prikriti, suspregnuti dubinu pogleda očiju koje
su otvorene, velike, željne pogleda u život, svijet, svijet
umjetnosti. Antun Branko Šimić rekao je: “Pjesnici su čuđenje u
svijetu. Oni idu zemljom i njihove oči, velike i nijeme rastu
pored stvari, naslonivši uho na ćutanje što ih okružuje i muči –
Pjesnici su vječno treptanje u svijetu.” Ako se pozovemo na
postrukturalističku teoriju teksta, ovom se izravnom
intertekstualnom referencom na Šimićev tekst može povući paralela
između umjetnika slikara i umjetnika pjesnika.
Njihove oči su znatiželjne, širom otvorene, pa je stoga doživljaj
svijeta uvijek drugačiji kroz oči umjetnika.
Neke od Marijaninih slika (“Boje, 2021.”, “Couleur des yeux,
2021. i “Magenta et sa
compagnie, 2022.”) na tragu su radova ruskog slikara i
teoretičara Vasilija Kandinskog, u kojima je izvedena kombinacija
apstraktnih motiva sa geometrijskim oblicima, s prilagodbom
oblika sadržaju. Lica i oči na slikama Marijane Vargić Petričušić
vesele su, ne tragične i tužne, kao na slikama iz prethodnog
ciklusa. One nude pogled ka, kako tumači Kandinsky, unutrašnjoj
nužnosti, ka mislima, predodžbama, emocijama, spoznajama,
uvjerenjima, idejama. Refleksija su onoga što je skriveno i onoga
što je potrebno analitički otkriti.