"Prijestupnici" su odraz muškarca i žene koji se nalaze u nemogućoj, ali istinskoj ljubavi
Josip Horvat Macado, umjetničkog imena
J.H.Macado, nedavno je izdao zbirku pjesama
“Prijestupnici” u suradnji s autoricom Marijanom
Dokoza. Zbirku je izdala književna udruga ZaPis, a svoj su osvrt
dali poznati hrvatski glazbenici Petar Grašo, Đani Stipaničev i
Željko Bebek.
Josip Horvat Macado je rođen 1960. u Čepinu gdje je proveo
djetinjstvo i školovanje. Zadnjih 15 godina piše poeziju. Tom
otkriću romantičara u njemu je prethodila jedna sudbonosna
oklada.
Riječ je bila hoće li uspjeti napisati nekoliko stihova i njima
osvojiti njemu predivnu ženu. Okladu je dobio, ali i otkrio
pjesnika u sebi te nastavio svoje osjećaje pretakati u
stihove.
Bio je sudionik cijelog Domovinskog rata, a danas živi u Baranji,
u malom i tihom mjestu po imenu Novi Čeminac, pa rečeno njegovim
riječima, od Slavonca je postao Baranjac.
Do danas je napisao preko 2.500 pjesama s jednom
i jedinom temom – ljubavi. One su autobiografija njegovih čežnji,
sjete, prolaznosti, boli,
vapaja, nadanja i onih predivnih iskri vezanih uz
zaljubljenost.
Ponekad dotakne i druge životne teme, od domoljublja i politike,
ali se uvijek vraća stazama ljubavi, erotike i mašte.
Od prve napisane pjesme Magla do danas su iz njegova pera
ugledale svjetlo dana zbirke radnih naslova: Za zbogom, Bilješke
o jednom uzmaku, Podanik čežnje, Tko si ti, tko sam ja?, Pjesme i
Hvala ti ljubavi. Pjesme Josipa Horvata Macada predstavljaju
putovanje kroz otvorena vrata ljubavi, senzualnosti i fine
erotike uz koje se vežu svima nam znani osjećaji ushita,
maštanja, pritajenih snova, želja, uspjeha, neuspjeha, tuge,
patnje, razočaranja i vječite nade. “Prijestupnici” su njegova
prva zbirka pjesama koju je napisao kao “razgovor ljubavnika” s
Marijanom Dokoza, poznatom hrvatskom
autoricom koja izdanje na hrvatskom i njemačkom jeziku.
“Prijestupnici”, prva je zbirka poezije, koliko je
poznato, koja je u Hrvatskoj izašla kao svojevrsni “razgovor
ljubavnika”. O čemu je riječ?
“Prijestupnici” su odraz muškarca i žene koji se nalaze u
nemogućoj, ali istinskoj ljubavi.
Svi njihovi osjećaji su otkriveni u toj zbirci. Ono što svijetu
ne mogu i ne smiju otkriti jer bi njihova istina utjecala na
živote drugih ljudi. Vjerujem da će se u “Prijestupnicima” mnogi
pronaći, pronaći će svoje osjećaje na papiru te zbirke. Voljet će
“Prijestupnike” jer će svoje osjećaje pronaći na listovima te
zbirke.
Zašto ste “razgovor ljubavnika” pisali baš s Marijanom
Dokoza?
O Marijani nije potrebno puno govoriti jer je čitatelji već
poznaju i poznaju njezin rad kroz knjige i novinarstvo.
“Prijestupnici” su moja ideja koju je Marijana prihvatila. Mogao
sam tu ideju ostvariti s
bilo kojom drugom poetesom, ali ima razlike između Marijanine
poezije i poezije ostalih.
Njezina lepršavost i lakoća s kojom prenosi osjećaje u stihovima
i sam stil pisanja, izbacilo je Marijanu kao pravi izbor za ovaj
projekt. Dobivši paket njezinih pjesama, onako kako ih je pisala
kroz određeno vremensko razdoblje, prvi zadatak mi je bio
posložiti ih. Da bi se napisala “replika” na nečije stihove,
moraš ući u njih, osjetiti ih, osjetiti dušu i pronaći dušu
autora.
Danas se za ljubav, seksualnost brak, traže nove formule
samostvaranja, a na kraju dobivamo posve nešto drugo.
Prijestupnici nude vrijednosti koje su “nestale” kroz novo doba.
Nema u njima ništa modernog, ni ja, niti Marijana nismo htjeli
pomaknuti granice i tako se istaknuti, htjeli smo dodirnuti
čovjeka onako kako ga se dira od njegovog postanka, kroz istinske
osjećaje koji nikad neće zastarjeti, niti će biti moderni, koji
ne trebaju u poeziji pomicati granice već samo dotaknuti i
utješiti one koji za to osjećaju potrebu.
Macado: Na kraju sam imao osjećaj kao da napuštam
sebe
Kakav je osjećaj odgovarati na stihove drugog
autora?
Pokušat ću vam odgovoriti nekim redoslijedom. Da bi se nešto
poput “Prijestupnika” napisalo, potrebno je dugogodišnje
poznanstvo aktera, ili komunikacijskom evolucijom nevjerojatno
pretvoriti u vjerojatno. Za tako nešto potrebna je sposobnost
transformacije u ono o čemu pišete koristeći pri tome životno
iskustvo. Potrebno je jako puno energije i koncentracije. Bio sam
uvjeren da mogu nešto slično napisati ali da će to ispasti ovako
kako je ispalo nismo se niti ja ni Marijana nadali.
Tek nakon 10 do 15 replika poslao sam Marijani na uvid a onda smo
shvatili kako bi Prijestupnici zaista mogli biti nešto
nesvakidašnje u Hrvatskoj, u poeziji, a onda je kod mene nastala
“panika” jer sam imao veliku odgovornost. Nisam znao hoću li
uspjeti do kraja pratiti Marijaninu priču. U stihovima se stječe
dojam da vremenske sekvence imaju osebujnu kofaznu snagu stvarnih
odnosa. Isitna opažanje, ljubav, seksualnost, zadale su različite
pretpostavke koje je trebalo apsorbirati i prikazati kako
su
Prijestupnici napisani pod tim uvjetom da se ne pretvore u nakazu
neke društvene morale.
Jesmo li uspjeli? Odgovor na to pitanje dat će naši čitatelji. Na
kraju, stavljajući točku na zadnju pjesmu, imao sam osjećaj kao
da napuštam sebe.
Oni koji su već čitali zapitali su se koliko je u
njima zapravo stvarnosti?
Iz pjesme u pjesmu, svih naših unutarnjih ja, iskoristio sam na
trenutke za borbu protiv cijelog svijeta, ali na kraju ipak se
prepuštajući sudbini. Okviri tajnu “Prijestupnika, moći se samo
oni koji ih usporede s vlastitim osjećajima. Bez ikakve cenzure.
Dodatna zanimljivost “Prijestupnika” je dinamičnost, radnja, koja
se provlači kroz pjesme.
Nijansama osjećajnosti izgovara se kompleksnost ideje i
tekstualne cjeline kao takve nepoznatog vremena. Pjesme su
narativne, bez rime, ispovjednog
karaktera. U kojima će oni najhrabriji pred sobom prepoznati
sebe.
Ima li poezija svrhu u današnjem svijetu?
Vremena se mijenjaju, ali ljudski osjećaji su vječni. Čovjek,
kakvog god bio karaktera u jednom trenutku tražit će ljubav,
pozornost nekoga s kime bi podijelio sve osjećaje.
Protuslovlje kod današnjeg čovjeka krije se iza maske kojom se
štiti od vanjskoga svijeta iako je sam dio istog. I tek kada
ostane sam u svoja četiri zida, čovjek postaje čovjek. Postaje
gladan svih onih emocija bez kojeg ne može preživjeti. Iz nekog
paradoksa prelazi u ispunjenje posebnim obilježjima
humanoida.
Uz to, kod poezije valja imati na umu plimu i poplavu pisca. Što
u konačnici nije loše ali se treba imati dobar kompas.
Otkud umjetničko ime Macado?
Znate li koliko imena Josip Horvat ima u telefonskom imeniku u
Hrvatskoj, a bome ima ih i koji su pjesnici. To ne bih ni znao da
mi na to nije ukazao jedan moj prijatelj. Stoga sam se htio
izdvojiti iz te mase Josipa Horvata pjesnika pa sam uz svoje ime
dodao Macado. Nadimak je to koji me prati još dok sam lutao
svijetom. J.H.Macado, zvuči baš dobro za poeziju kakvu pišem.
Zbog nedostatka vijesti u poeziji i zbivanjima vezanih uz
poeziju stječe se dojam kako poezija u Hrvatskoj nema svoju
publiku. No, to nije tako, dokaz su brojna pjesnička događanja na
koja odlazite, a koja prate samo lokalni mediji. Što vi
mislite?
Svijet se nalazi u jednom kaosu, rasulu, prijete nam nametanjem
nekih nevrijednih pa i bolesnih ideja umjesto pravih vrijednosti.
Pandemija je odnijela milijune života, ostavljajući za sobom
ljude sa trajnim posljedicama. Vode se ratovi, političarima nije
stalo do ljudi već do samih sebe.
No narod ima nešto što se ne može ukrasti niti ubiti. To je
kulturna baština, povijest, pjesnička i ina kulturna događanja
niču poput gljiva poslije kiše. Taj kulturološki lijek nakon dugo
vremena svojom nazočnošću i eskalacijom manifestacija je dobar.
Ljudi žele nadoknaditi vrijeme koje su izgubili u mraku
pandemije. O tome mediji slabo pišu a objektivi kamera su upereni
tek na nekolicinu događaja. No, kulturnih događaja ima, a ljudi
na njih hrle željni prave riječi. I to je dobro.