U kongresnoj dvorani Nadbiskupijskog vikarijata u Osijeku prikazan je film Sve je bio dobar san u (Le "Frenchie" de Vukowar) redatelja Branka Ištvančića. Osječku premijeru organizirali su Općina Antunovac, Udruga katoličkih intelektualaca Osijek i Udruga dr. Ante Starčević iz Tovarnika.
“Priča o Jean-Michelu Nicolieru, dostojna antičke tragedije,
ispripovijedana je filmskim jezikom dokumentarca iz vizure
njegove majke koja još traži posmrtne ostatke tijela svojega
sina. Priča je to o jednom strancu dragovoljcu, pripadniku HOS-a
u paklu Vukovara. Pamtimo ga još iz ratnih reportaža. Mladić u
plavom ogrtaču sa smiješkom na licu u vukovarskoj bolnici
odgovara na upit novinara: Što radi jedan Francuz u Vukovaru? Bio
sam dragovoljac, a onda smo izgubili” – odgovara skromno
Jean-Michel.
“Oblik “mi”, dakle prvo lice množine sve govori i potvrđuje
ono što znamo iz evanđelja: Nema veće ljubavi od one kada
tko život svoj položi za prijatelje! Jean-Michel
zavrjeđuje naše poštovanje, našu malenost, naš nezaborav i našu
šutnju pred priznanjima za ono što smo učinili jer smo bili dužni
učiniti. Jean-Michel nije bio dužan, nije morao! On je to učinio
iz čiste ljubavi prema hrvatskome narodu, prema prijateljima u
potrebi”, kazala je dr. Ružica Pšihistal, predsjednica
UKI-ja, u ime organizatora.
Nakon projekcije Ivan Anušić, načelnik Općine Antunovac, zahvalio
je Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji i dr. Dragi Tukari, ravnatelju
Vikarijata, za domaćinstvo u Vikarijatu, te istaknuo da nisu
osuđeni odgovorni za zlodjela nad ranjenicima vukovarske bolnice
i Borovo commerca, uključujući Nicoliera ubijenog na Ovčari čiji
posmrtni ostaci nisu nađeni, kazavši: “Hrvatsko nacionalno
etičko sudište etički je osudilo (5.3.2016.) Vojislava
Stanimirovića koji je ‘etički odgovoran jer je po zapovjednoj
odgovornosti komandanta saniteta i organizatora zdravstvene
zaštite za Srijem bivše JNA u najmanju ruku propustio spriječiti
odvođenje ranjenika vukovarske bolnice, za koju je 18. studenog
1991. napisao: Pao je i posljednji bastion, posljednje uporište
ustaške vlasti u Vukovaru – vukovarska bolnica. Njenim padom
oslobođen je i sam grad Vukovar (objavljeno u listu Vojska
krajine, br. 7-8, 1993., str. 43).’ Zahvalni smo što se istina
objavljuje.”
Zaslužnik za otkrivanje istine o 25-godišnjem Nicolieru producent
filma Antun Ivanković uvodeći u osječku premijeru kazao je kako
je film rađen pet godina, a napravljen je u produkciji Udruge
hrvatskih branitelja i dragovoljaca Domovinskoga rata, Udruge dr.
Ante Starčević – Tovarnik i Udruge Artizana iz Zagreba te uz
pomoć Ministarstva branitelja, zaklade Adris,
Vukovarsko-srijemske županije, nekoliko općina i udruga koji su
pomogli da istinita priča o hrabrosti i velikodušnosti
Jean-Michela Nicoliera iz Vesoula u Francuskoj bude pretočena u
iznimno kinematografsko djelo koje se prikazuje diljem Hrvatske.
Danas je lik dragovoljca Jean-Michela i njegova sebedarja
hrvatskom narodu 1991. godine prepoznat te je njegovim
imenom 2014. nazvan vukovarski središnji most, međutim
želja je njegove obitelji, osobito majke Lyliane Fournier
(tijekom filma govori dirljivu majčinsku ispovijest o sinovljevom
životu i sudbini) pronaći i dostojanstveno sahraniti Nicolierove
posmrtne ostatke.
U dokumentarnom filmu preživjeli svjedok Ovčare spominje da
ubojica Jean-Michela danas slobodno živi u Rumi,
što potvrđuje i Ivanković kojemu je poznat ubojičin identitet.
“Kada sam 2010. godine vidio film o Siniši Glavaševiću
“Zaustavljeni glas” u kojem se pojavljuje lik mladog francuskog
vojnika, krenuo sam ga tražiti u želji da otkrijem tko je on. U
siječnju 2011. sa Nevenkom Nekić o tome razgovaram (ona
objavljuje knjigu Jean ili miris smrti), idem na Murter tražiti
kontakte… Vjerujem, zahvaljujući Božjoj pomoći i providnosti
srećem Marka Vlašića, Hrvata rođenog u Županji koji niz godina
živi u Francuskoj, i on mi pomaže u potrazi”, kazao je
Ivanković uspjevši 2011. dovesti majku Lyliane u Hrvatsku koja
prihvaća državno posthumno sinovljevo odličje Red Nikole Šubića
Zrinskog.
Film o tome i na poseban način govori o Domovinskom ratu iz srca
majke poginuloga Francuza koja izjavljuje da nije ljutita na
Hrvatsku što joj je uzela sina, već na tadašnje političare u
Francuskoj jer su vodili prosrpsku politiku ignorirajući zločine
nad Hrvatskom.
“Film je stvaran iz ljubavi i posvećen svim majkama diljem
svijeta, bilo u Hrvatskoj, Bosni ili Siriji koje su izgubile
svoju djecu i dandanas za njima tragaju. Strašno je da obitelji
nisu sahranile svoje najmilije”, zaključuje Ivanković.
U filmu sudjeluju Lyliane Fournier, Paul Nicolier, dr. Vesna
Bosanac, Ivan Grujić, Dragutin Berghofer, Antun Ivanković i Josip
Račić.
Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić