Očevo iskustvo ukrotilo je sinovljevu energiju - sukus je to novog, fotomonografskog izdanja proizišlog iz objektiva Marina i Domagoja Topića, a posvećeno je Slavoniji, Baranji i Srijemu.
Očevo iskustvo ukrotilo je sinovljevu energiju – sukus je to novog, fotomonografskog izdanja proizišlog iz objektiva Marina i Domagoja Topića, a posvećeno je Slavoniji, Baranji i Srijemu.
Unatoč ljetnoj vrućini, veliki se broj štovatelja djela i rada obitelji Topić, ali i fotografije uopće te dakako ovog našeg podneblja, okupio na jučerašnjoj promociji u Velikoj vijećnici skupštine Osječko-baranjske županije. Dugi niz godina većinu “putešestvija” Marina Topića, kako je rekla Helena Sablić Tomić, riječju prati Zvonko Maković, koji je i ovaj put tekstom – “osobnim, sentimentalnim i informativnim” – dao okvir fotografijama u knjizi naslovljenoj “Svjetlo i zemlja – Slavonija, Baranja i Srijem”.
“Srijem koji se nadopisuje u prostor Slavonije i Baranje, otvara novi eros koji će Topići zajedno razotkrivati. Vrlo suptilno, ali dovoljno ekspresivno ukazali su na čovjeka s tih prostora, njegovu toplinu, inat, vezanost za zemlju”, kaže Helena Salbić Tomić.
Četvrto je to Marinovo fotomonografsko izdanje posvećeno Slavoniji, ali prvi put u suradnji sa sinom Domagojem, no Slavonija i ovaj put izgleda svježen, novo i drukčije, čulo se na promociji.
Uspjeli su prikazati i ono tradicionalno i suvremeno, osobno i osobito, isprepleli različite identitete… Dvije su godine pješačili i vozili se, zavirivši u đakovačku katedralu, ali i mala seoska, slavonska imanja. Iskustva su isključivo pozitivna, napominje Marin, dodajući kako je “nemoguće napraviti cjelovitu sliku Slavonije”.
“Nekim sam prostorima prošao i doslovce stotinu puta u
životu, no baš taj 100. put uočio sam nešto posve novo, drukčije.
Doživljaj Slavonije je beskarajan. Stalno radimo jer uvijek
uspijemo uhvatiti i prikazati samo mali dio”, riječi su
iskusnog Marina, s kojim se slaže i Domagoj, napominjući kako i
sam cilj – koji je ovaj put bio u svrhu izrade fotomonografije –
određuje što i kako vidimo.
Kroz osmijeh dodaje da je očevo iskustvo uvelike pomoglo
usmjeriti njegovu mladost i energiju. Mnogo godina surađuju i
izvrsno se nadopunjuju.
“Meni je Baranja prirasla srcu jer je sve na jednom mjestu u malom”, zaključuje Domagoj, dodajući kako je za ovaj posao potrebno mnogo strpljenja jer se nerijetko dogodi da ne ide sve onako kako ste planirali i izgubite mnogo vremena zbog toga.
Narcisa VEKIĆ (Glas Slavonije)
