Držimo fige da potaknu, probude, ako treba i (pedagoški) ošamare letargične i usnule, a kazalište učine sretnim mjestom
Kazalište koje, poput osječke nacionalne kuće, postoji
desetljećima, odavno je svladalo recept za približavanje
kazališta publici, publike kazalištu, podizanja svijesti svih
slojeva društva, senzibilizacije javnosti za teme o kojima
trebamo i moramo otvoreno i konstruktivno raspravljati, a sve to
zaogrnuto kulturom i umjetnošću. Ne zanemarujući svoje
najodanije, odrasle sugrađane i sugrađanke (s kojima simbiozu
ostvaruju posve drugim alatima), u HNK-u budno motre i što se
zbiva s mladima, kojima ponekad treba fino podešavanje u
donošenju životnih odluka i odabiru putova.
Zmajevi koji ne lete još je jedan u nizu naslova
kojima mladima nude (kako sami najavljuju) “manje, suvremene,
alternativne predstave” u sklopu posebnoga repertoarnoga programa
Ctrl Alt koji je zaživio prije dvije godine. I uspjeli su.
Ni manje ni više nego iz pera nagrađene osječke autorice Ivane
Šojat (nagrađene i za ovaj, ali i brojne druge naslove)
ovaj roman progovara o problemima i pitanjima koja muče
mlade, koja ih dovode u situacije na rubu tragedije kada
konzumiraju nedopuštena sredstva smatrajući ih
izlazom i bijegom, a vode do ovisnosti iz koje je povratak vrlo
težak, ponekad i nemoguć.
Roman je 2021. ovjenčan nagradom dječjeg žirija Ptičica nagrade
Grigor Vitez, ušao je i u finale regionalne nagrade Mali
Princ u Tuzli, a uvršten je i u školsku lektiru.
Dinamični i skladni
Redatelj je Mađarić – osim svojih redateljskih usluga – tekst
prilagodio i Osječanima ponudio i umjetnicima uvijek dragocjenu
koprodukciju pa će tako ovu predstavu nakon Slavonaca pogledati
publika u koprivničkom Kazalištu Oberon. Ekipa je mala, ali
dinamična i skladna – pokazala je premijera u Osijeku, 22.
listopada, a prepoznala publika svih uzrasta. Uz
scenografska i kostimografska rješenja Petre Mađarić (koja nisu
predstavi oduzela ništa, ali dodala su taman koliko treba), Matea
Grabić Ćaćić (kao srednjoškolka Matea), Davor Panić kao
psihijater Rober te Tatjana Bertok Zupković i Vjekoslav Janković
kao majka i otac ponudili su publici 60 min za razmišljanje, ali
ne samo dok su svjetla na pozornici bila upaljena, nego i znatno
duže i dublje i kada napuste Županijsku 9. Zasluga za to ide i
ostatku ekipe. Dramaturginja je Ivana Klaić, dojmljivu su glazbu
zajedničkim naporima iznjedrili Miroslav Evačić i Gordana Evačić
(predstavili su se i u predstavi Žene u crvenom Davora Špišića,
također u režiji D. Mađarića), scenu je (po potrebi prigušeno ili
energično) rasvijetlio Tomislav Kobia, pomažući glumcima u
ostvarivanju cilja, a scenski je pokret (koji glumce nije
sputavao, nego oslobađao) osmislila Maja Huber.
Ništa manje bitna nije ni činjenica da je napore HNK – od Uprave
do svih dionika umjetničkoga procesa – ponovno prepoznalo
Ministarstvo unutarnjih poslova RH, pa nije izostala ni podrška
Službe prevencije Ravnateljstva policije. Smatraju da “predstava
prikazuje neke od rizičnih faktora koji mogu dovesti do
zlouporabe droga, a što se može prevenirati adekvatnim pristupom
i suradnjom svih dionika lokalne zajednice”. Namjera je
predstavom doprijeti do što više mladih na gostovanjima diljem
Republike Hrvatske dovodeći do rasprava o opasnostima droga
i opojnih sredstava te manjem broju konzumacije istih.
Naime, u fokusu je romana Ivane Šojat nemali problem ovisnosti
mladih (i sve mlađih) o tzv. osvježivačima. Kamo vodi svaka
ovisnost, ali i što često do nje dovede – pokušala je
rasvijetliti autorica, ali i autorski tim i glumci. Svatko od
njih je, u prvom redu kao odgovorna odrasla jedinka, a u većini
slučajeva i kao roditelj, temu i svoju ulogu shvatila
profesionalno i ozbiljno. I sama odnedavno majka u privatnom
životu, Matea se Grabić Ćaćić uhvatila u koštac sa zahtjevnim
likom tinejdžerice s kojom srećom dijeli samo ime. Privlačila je
pozornost gledatelja kada je trebalo, vješto naglašavajući upravo
one bolne i ključne trenutke i točke koji nisu smjeli proći
neopaženo ili su, pak, trebali baš biti skriveni.Iako to nije
doslovce tako, mogli bismo reći da joj je bilo ‘lako’ na sceni uz
podršku kolega koji uloga na sceni imaju na desetke (uglavnom
glavnih).
Posebne glumačke nijanse
Tatjana Bertok Zupković i Vjekoslav Janković nisu samo kolege s
klase, dijele bogato iskustvo u teatru, nego su godinama oboje i
profesori na osječkoj Akademiji za umjetnost i kulturu, što
njihove glumačke rezultate bòji posebnim nijansama, ali i daje im
težinu, širinu i dubinu. I dokazali su to kao (scenski) bračni
par izmučen sukobima, (ne)razrješivim dvojbama, što rezultira
napetošću, istodobno ih tjerajući na istraživanja svoje nutrine,
nova vrjednovanja odnosa s najbližima i najranjivijima i
neizbježna kritiziranja drugih (i samoga sebe). To je tako često
ključno za svaku obitelj, posebice one u kojima pokušavaju
odrasti oni najkrhkiji – djeca. Mudro je to pošlo glumcima za
rukom.
Četvrta ploha ovoga – na koncu ipak čvrstog tetraedra – Robert
je, psihijatar kojega je tako suptilno i stvarno, a tako mu
svojstveno nenametljivo razigrao Davor Panić, o čijem djelovanju
su brojni kritičari, novinari, teatrolozi ispisali brojne retke.
Njegov je lik ovoj krhkoj trostranoj obiteljskoj konstrukciji dao
tako potrebnu donju plohu, učvrstivši svakoga upravo na onom
mjestu koje mi pripada i pristaje. Da, to je Davor Panić.
I da, to su učinili svi četvero (ne zaboravimo autorsku ekipu),
podarivši publici opsegom malu, značajem veliku predstavu, koja
će svoje plodove ubirati u svakom zainteresiranom i fokusiranom
mladom pogledu i umu koji će potaknuti, probuditi, ako treba i
(pedagoški) ošamariti, a kazalište učiniti sretnim mjestom. Iako
očito, treba istaknuti da u ovom procesu i glumci i gledatelji
skupa rastu.
Stručno o temi prevencije
Nakon predstave održan je okrugli stol na temu prevencije
ovisnosti na kojem su, uz intendanticu HNK u Osijeku Draženu
Vrselju, autoricu knjige Ivanu Šojat te redatelja Damira
Mađarića, u ime struke govorili su psihijatrica Vlatka Kovač,
načelnik Sektora policije Ivan Pakšić te Tomislav Mišetić,
predsjednik udruge NE-ovisnost. U ulozi moderatorice bila je
Sandra Veber, voditeljica Službe prevencije Ravnateljstva
policije MUP-a.