Dan nakon svečane proslave ulaska Hrvatske u Europsku uniju Osječko ljeto kulture nastavilo se "kulturati" u pozitivnom smjeru.
OLJK je ugostio dva “vanjska” kazališta.
Lutkarska predstava “PALAČINKA MOG
ŽIVOTA” koju su za najmlađe izveli glumci Gradskog
kazališta lutaka Rijeka nije ostavila ravnodušne ni velike.
Roditelji koji su dopratili svoje mališane nisu pogriješili
ostavši na predstava koja je autorski projekt mladog
Davida Petrovića. Petrović je rekao da ga je na
rad na predstavi potaknulo sudjelovanje na seminaru lutkarstva u
francuskom Charleville-Mezieresu.
“Pohađao sam radionice Roda Burnetta,jednog od najpoznatijih
izvođača teatra »Punch & Judy«. Sve smo radili sami, što me
je potaknulo da pokušam napraviti svoju predstavu.”–
zaključio je.
[span class=attention]POGLEDAJTE: Osječko ljeto kulture OLJK 2013.
PROGRAM[/span]
Nije zastupljena uobičajena animacija lutaka, već je zastupljeno
»oživljavanje« predmeta koji postaju autentična scenska bića.
Predmeti nisu sasvim očekivani: riječ je, naime, o animaciji
sastojaka i namirnica potrebnih za spravljanje – palačinke. Uz
osnovne namirnice jaja, brašno i mlijeko, na audiciji za najbolji
sastojak pojavljuju se i patlidžan,blitva, skuta svih vremena,
zvijezda koja pred “žiri” izlazi na crvenom tepihu. Tu je još i
šunka koja postaje dio “recepture”. Autorovu glumu na gitari
prati Srđan Badurina. Izvrsnom interakcijom glumca i žive glazbe
postiže se dinamika koja izaziva smijeh. Na kraju ove priče,
Petrović zbilja napravi smjesu i ispeče palačinku.
“Predstava je edukativnog karaktera, treba potaknuti mališane
da trebaju jesti namirnice koje baš i ne vole, jer su
zdrave.” – dodao je Petrović. Pitali smo ga kakve su njemu
najdraže. U igri je nutella i sladoled, blitvi ni traga ni
glasa,otkrio nam je. U predstavi su uživali i veliki i mali.
Zanimljivim pošalicama u pjevnom obliku autor je izvodio
“akrobacije”. Povezivao je u ne tipični “lutkarski humor” neke
svakodnevne situacije i likove.
Glumci Narodnog pozorišta Subotica posjetitelje OLJK-a “začudili”
su predstavom “Čudo u Poskokovoj
Dragi”. Pod redateljskom palicom Snežane
Trišić ekipa izvrsno uigranih glumaca, Jovan Ristovski,
Milan Vejnović, Srđan Sekulić, Marko Makivić, Luka Mihovilović,
Minja Peković i Miloš Milić, odigrali su ovaj “komad” prema
tekstu Ante Tomića. Priča je to o Jozi Poskoku i njegovoj
četvorici sinova zarobljenih u prostoru Dalmatinske Zagore.
Jozo je udovac u mentalnoj izolaciji, odvojen od ljudi. Nakon
smrti žene dobio je težak zadatak, na svoju sliku i priliku
odgojiti četiri sina Krešimira, Branimira, Zvonimira i Domagoja.
Nemaju baš radne ni higijenske navike, žive “muški”, vrlo malo
brinu o sebi. Jedina im je briga svaki dan skuhati pura na sto
načina-sa senfom, karamelom, cimetom, višnjama… Jednog dana
shvate da im u kući treba “ženska ruka”.
Najstariji sin Krešimir se najviše založio za tu ideju i pada mu
na pamet- pronaći ženu. Sjeti se svoje davne, ratne ljubavi. Tada
počinju “problemi”. Odlazi u grad i kreće tražiti odabranicu svog
srca- Lovorku. U potrazi nailazi na mnoge prepreke, susreće
ljude, neki mu otežavaju, neki olakšavaju zadatak. Lovorka ga je
nakon jedne provedene noći prije početka rata i obećanja da će u
srijedu doći, čekala 15 dugih godina. I konačno, odlučila se
udati, ni manje ni više nego za Gorana Kapulicu, županijskog
načelnika policije. Kada ju Krešimir konačno pronalazi, ukrade je
i odvede doma, upoznaje s obitelji. U ovom se “čudu” isprepliću
događaji, ispunjeni iznenadnim obratima i neočekivanim,
dramatičnim situacijama.
Žanr bi čak teško bilo odrediti. Ima primjesa komedije, trilera i
“ljubića”. U koju ga god kategoriju svrstali bitno je reći da je
osječka publika izvrsno prihvatila ovu tematski ozbiljnu priču,
isprepletenu tako jasnim crnim humorom. U Rektoratu se
tražila stolica više. Bilo je nadasve zanimljivo slušati
o medijima željnih skandala, buni branitelja, snobovskim
druženjima po lounge barovima, vidjeti uključenost policije u
korupciju koja cvate i doživjeti zlouporabu položaja.
Svakodnevica je to s kojom se susrećemo svi, ali dobar je bio
osjećaj pojmiti je ovako, iz perspektive gledatelja, pogledom
uperenog na pozornicu, gdje fantasičan tim glumaca “dirigira”
situacijom i u više od 120 minuta glume, drže oči sedam stotina
ljudi neprestano uperenih u njih. Nedvojbeno, majstori
svog zanata!