U osječkoj Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici sinoć je u sklopu programa Osječkog ljeta kulture otvorena izložba "Žene u ruralnom razvoju". Riječ je o završnom dijelu projekta "Žene jugoistočne Europe u mreži za ruralni razvoj" , koji je provodio GTF Regionalni centar za jednakost spolova iz Zagreba u partnerstvu sa sedam organizacija iz sedam zemalja regije, a podržali su ga Pravobraniteljica i Vladin ured za ravnopravnost spolova.
Na natječaj je stiglo čak 290 fotografija od
kojih je stručna komisija odabrala 60 najboljih i one se nalaze u
postavu koji putuje po cijeloj Hrvatskoj i dva tjedna bit će
izložen u osječkoj knjižnici. Fotografije su nastale u gotovo
svakom kutku Lijepe naše. Postav je ujedinio Zagorje, Slavoniju,
Liku i Primorsku Hrvatsku. U ovaj projekt koji ima za cilj
građanima približiti doprinos žena u ruralnom razvoju.
“Ovo je dvanaesti put da je izložba postavljena, a žene koje
možemo vidjeti na fotografijama se svaki put iznenade jer im je
posvećeno toliko pažnje. Dobile su nadu da nisu zaboravljene. U
Hrvatskoj je selo marginalizirano i ljudi ne shvaćaju koliko
veliku ulogu te žene imaju i doprinose očuvanju baštine i odnosu
prema svojem kraju i ljudima.” rekla je Katarina
Rajić iz GTF Regionalnog centra za jednakost spolova.
“Osječko ljeto kulture ne bi bilo tako bogato da nemamo pomoć
predstavnika drugih ustanova koji imaju jednaku viziju.Meni je
jako drago što je ova izložba dio bogatog kulturnog
programa.” dodala je Ljerka Hedl, članica
Organizacijskog odbora OLJK-a.
Ravnateljica GISKO-a Dubravka Pađen-Farkaš je
izrazila svoje zadovoljstvo što ta ustanova može dati svoj obol u
organizaciji Osječkog ljeta kulture “Gradska i sveučilišna
knjižnica prvi put sudjeluje u programu Osječkog ljeta kulture.
Nadamo se i veselimo suradnji i ubuduće.” zaključila je.
U dvorištu Rektorata sinoć opet bijaše situacija “čovjek do
čovjeka”. Više od sedam stotina Osječanki i Osječana “kladilo” se
na predstavu “Ne igraj na Engleze”.
Satiričko kazalište Kerempuh iz Zagreba gostovalo je na pozornici
Osječkog ljeta kulture. Trojica prijatelja Paun ( Hrvoje Kečkeš),
Bule (Borko Perković) i Piksi (Tarik Filipović) imaju uz
30-godišnje prijateljstvo jednu zajedničku
karakteristiku-strastveni su kladioničari. Trojica
prijatelja,pripadaju izgubljenoj generaciji, koji su navikli
okrivljavati druge za sve probleme, zaborav nalaze uz konzervu
piva i kladioničarske listiće, očekujući da će im dobitak u
kladionici promijeniti život.
“Ovo je 40 izvedba predstave i što je dulje igramo sve sam
opušteniji. Kada dođete do stote izvedbe onda shvatite da to nije
težak zadatak. Ja glumim lika Piksija. Lika koji je “totalno”
obrnut od onoga što ja jesam u stvarnosti. Kladi se, u ljubavnoj
je vezi sa suprugom njegova najboljeg prijatelja ( Puna). Jedino
što je zajedničko meni i Piksiju je to što se i ja kladim!”–
rekao je glumac Tarik Filipović.
“Ja sam se jednom u životu kladio. I to na Čehe. Izgubio sam.
O tada to više ne radim.” Rekao je Hrvoje
Kečkeš.
Nisu imali pojma da bi im se život mogao “okrenuti” u devedeset
minuta sa sitnim produžecima, jednog dana dok čekaju rezultat
“tekme” dva engleska kluba. “Iks” je osim matematičkog opisa koji
kaže da je riječ o nepoznanici u ovom slučaju vrlo značajan
“dodatak” životne priče u koju su involvirani. Pauna povezujemo s
ravnodušnosti prema zaposlenoj supruzi, Buleta kao osobu koja ima
poriv nevinom šalom poniziti prijatelje, a Piksija sa naglašenom
potrebom za površnim seksualnim avanturama. Svaki je od njih
očekivao “rezultat” koji bi mu ukazao ili otvorio neke nove
sfere. Iščekujući da “iks” zauzme svoje mjesto, lagani razgovor i
lagodno druženje kreću se prema točki usijanja. Tenzije rastu s
napetosti iščekivanja “kladioničarske prognoze” i dolazi do
nesporazuma. Otkrivaju se tajne koje ostavljaju trag. Kroz
druženje prisjećaju se zajedničkih trenutaka svoga djetinjstva i
ljudi koji su ga obilježili. Prisjećaju se Buletovog pokojnog oca
koji je govorio:
“Ne igrajte na Engleze. Oni su budale i ne zna se ko
može dobiti…” Opčinjeni krajnjim ishodom
utakmice, ovaj trojac to zaboravlja. Publika je odlično
prihvatila humor i nestrpljivo iščekivala kraj. On se “ušuljao” u
najgorem trenutku, onda kada je postalo sve upitno. Ispadne da su
jedini “Englezi” bili trojica prijatelja, naivno ostaju i uzdaju
se o listiće koji “zlata vrijede”.Nisu shvatili da se najbolje
stvari ne mogu kupiti novcem.
