Ako na mladima svijet ostaje, za opstanak kazališta ne moramo brinuti. Barem ne, kada je riječ o Teatru Exit. Fantastični talentirani "trojac", mlade glumačke nade Iskra Jirsak, Mirela Videk i Zoran Pribičević "osvojili" su Osječane.
Da je Hrvatsko narodno kazalište još jednom toliko koliko jest,
opet bi ostalo onih koji nisu imali prilike vidjeti odličnu
komediju “SUTRA (NI) JE NOVI DAN”.
Bezperspektivno “stanje” u kojemu se nalazi prevelik broj mladih
ljudi. Završeni fakulteti, a nemaju posla. Ljudi u zrelim
godinama opterećeni kreditima, zbrajaju i oduzimaju, množe i
dijele da bi preživjeli i priuštili si osnovne egzistencijalne
uvjete. Umirovljenici s minimalnim mirovinama, opterećeni
bolestima i konačno strahom od smrti. Ta svakodnevica (nazovimo
je imenom i prezimenom) surova stvarnost, tema je ove
predstave.
Mladi glumac Zoran Pribičević rekao je da predstava ima više
poruka. Govore o ljudima koji ih okružuju i referiraju se na
aktulanu situaciju, odnosno na aktualni trenutak u kojemu živimo
– na recesiju. Dodao je da kroz ljude koji ih okružuju- susjedi,
prijatelji, poznanici, lakše pronalaze sebe. “Temeljna poruka je
da ne treba odustati od sebe, da postoji nada kao i da sutra ipak
JE novi dan!”- zaključio je.
Ova predstava progovara o nizu problema, dilema, sumnji,
preispitivanja. Istovremeno je smiješna i tužna, otkačena i
potresna.
U stodvadeset minuta igre – pričali su o željama i promašajima, o
susretima, o samoći, čežnjama.
Želimir je klinac iz kvarta, po profesiji je kradljivac. Krešimir
je ovisnik o kompjuterskim igricama, Laki je njegov prijatelj iz
škole, kompleksaš, ovisnik o teretani, ali i ženama. Vanesa,
janjevka, ima problem sa agresivom, radi na tržnici. Miki je
njezina prijateljica, prazninu popunjava kao “šaptačica
muškaraca”. Slavko je zaboravko, skuplja boce “jer svaka kuna
dobro dođe”. Njegova žene Slavica želi da se sutra više ne
probudi. Anita Slavkova i Slavičina unuka je diplomirala
farmaciju, ali je nezaposlena. Drži je ljubav prema Krešimiru.
Šljaker Vinko otpušten je kao tehnološki višak, radi “što bilo”
kako bi prehranio ženu i troje djece. Živi u 20 kvadrata i
bijesan je na državu i banke.
Široka je paleta problema kojima su likovi u predstavi
kontaminirani. Sigurno ste prepoznali po opisu barem dvije osobe
iz svog okruženja koji imaju isti ili sličan problem?!
Ako ste pažljivo čitali tekst, primjetili ste da se u predstavi
pojavljuje devet likova, a na početku smo spomenuli samo troje
glumaca. Točno je i jedno i drugo. Naime,u predstavi se ovo troje
glumaca neprestano transformira iz minute i minute, mijenjaju
perspektive kao i probleme koji muče pojedini lik.
“Glumačke transformacije zahtjevan su zadatak. Dodatno
otežava to što je riječ o autorskom projektu. Individualno je,
svakom je glumcu nešto teže, nešto lakše ali ovo je fizički
iscrpljujuće.” – rekao je Pribičević.
Mladi glumci su se fantastično snašli u svojim ulogama. S lakoćom
su glumili likove s problemima, sa unutarnjim dilemama, s
vanjskim shizofrenijama. U konfliktnim i “trpnim”
situacijama.
“Jako je bitan način rada,jer ako staviš jako puno boli, tuge
i problema onda dobiješ tešku dramu. Moramo iznivelirati. Što se
tiče mojih likova, Slavica je baka, veselog duha, unatoč crnim
rupama u koje upada. Vanesa je moj alterego. Dobro je što “maske”
podnose probleme.” – rekla je Iskra Jirsak.
Publika je izvrsno reagirala na glumu. U prvih deset minuta nakon
što su skužili kod po kojemu glumci rade, razvile su se
simpatije, ostvario se “klik” na relaciji glumci-publika.
Mirela Videk, glumi dvije djevojke, Miki i Anitu. “Ta dva lika
totalne su suprotnosti i od mene i njih međusobno. Jako puno
ovisi kako se partner na sceni osjeća i ponaša. Utječemo jako
jedno na drugo, poprimamo raspoloženja. Danas je bilo lako.
(pitanje:Ovisi li to i o publici?) Jako. Slušali su nas i davali
nam puno. Pričali smo sada na kraju iza pozornice da je publika
bila savršena.”- zaključila je Videk.
Savršeno postavljena paralelna dva svijeta. S jedne strane ljudi
koji izvlače “deblji kraj”, s druge, svijet interesa i profita,
život nema smisao kao takav, već se sve gleda kroz prizmu
“vanjštine”, materijalnog, malodušnosti, skupih krpica. Poznato
Vam je to, možda?!
Svaka čast glumcima na realnom prikazu stvarnosti koju živimo.
Možda su neki i uvidjeli kako naći način da ne bježe od
nje.
Kako god bilo, SUTRA JE NOVI DAN!