Ono o čemu se već dugo govori u javnosti udruga Spiritus Os je počela mijenjati na terenu. Naime već dugi niz godina se u javnosti govori o tome kako su ugovori o dosmrtnom uzdržavanju postali način za legalnu "otimačinu" nekretnina za koje su osobe treće životne dobi čitavog života naporno radile.
Naime, kroz projekt “Imamo pravo znati” koji je financiran od
strane Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalne
politike se od 01. prosinca 2016. godine na području grada
Osijeka, u prostorijama mjesnih odbora i gradskih četvrti
održavaju edukativne radionice kojima je cilj upoznati starije
osobe, ali i članove njihovih obitelji, s opasnostima koje leže u
potpisivanju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju te koje su razlike
između ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju.
Kako je došlo do ovog projekta pojašnjava nam voditelj projekta,
tajnik udruge, Viktor Škoflek:” Još 2013. i 2014. godine smo u
jednom od naših projekata upozoravali na opasnosti koje donose
ugovori o dosmrtnom uzdržavanju, ali tada nije bilo previše sluha
za navedene probleme. Već tada se pokazalo kako razina
educiranosti o temi kako kod starijih osoba tako i kod članova
njihovih obitelji nije velika i da to predstavlja veliku
opasnost. Sada kada je problem već uvelike isplivao na površinu
većina ljudi ostaje šokirana stvarima koje se događaju, a sve se
moglo već ranijom edukacijom spriječiti. Kroz navedeno vrijeme
broj upita građana koje smo zaprimili više nismo mogli zanemariti
i morali smo reagirati.
–Ono što je važno za istaknuti je činjenica kako bi Republika
Hrvatska mogla jednostavno promijeniti zakonsku regulativu i na
taj način spriječiti daljnje iskorištavanje starijih osoba, te je
i pokrenuta inicijativa vezana uz izmjenu zakona, ali su promjene
spore i za one koje su ostali bez svojih domova je već prekasno
ističe – Škoflek te napominje kako nije više samo problem u
privatnim osobama koji iskorištavaju starije osobe, već i samom
procesu deinstitucionalizacije jer brojni ljudi odlaze u
skrbničke obitelji ili u obiteljske domove, potpisuju
ugovore, a nakon toga bivaju zanemarivani.
Sam projekt se ne sastoji samo od edukacije osoba treće
životne dobi i članova njihovih obitelj. “U projekt smo uključili
i volontere koje osnažujemo za djelovanje i rad sa starijim
osobama upravo u ovom području, ali i provodimo individualna
savjetovanja s osobama koje su ili već sklopile sličan ugovor ili
im je isto netko predložio”.
– Partnera na ovom projektu nismo imali, ali bi se ovim putem
željeli zahvaliti Matici umirovljenika Osijek koja je pokazala
interes za dodatnu suradnju na ovom projektu. Do završetka
projekta je idejno planirano još pet edukacijskih radionica, ali
vjerujemo kako će se broj radionica povećati budući da je potreba
definitivno veća – poručuje Škoflek.