Ova Osječanka radila je brojne poslove dok nije pronašla onaj koji je idealan za nju
Život 47-godišnje Osječanke Sanje Vujnovac mogao bi bez problema biti predložak za kakav film, a ne bismo pretjerali reći i da bi mogao biti školski primjer kako postići ono o čemu nisi niti sanjao, a da pritom nisi imao nikoga tko bi te pogurao. Naime, ova profesorica hrvatskog jezika i književnosti, bivša novinarka i radnica u jednom osiguranju u veljači 2015. godine gotovo u jednome danu odlučila je potražiti posao dadilje u Engleskoj. Devet godina kasnije Sanja je detektivka u Metropolitan Police, a uskoro planira dobiti i titulu detektivke Scotland Yarda!
Noćni rad u kasinu pa Heathrow
“Posao dadilje našla sam putem najobičnijeg oglasnika i nakon polusatnog online razgovora s obitelji u malome mjestu Balcombe dobila posao. Nisam znala kamo idem, ali sam se ubrzo našla usred šume u dvorcu iz 1600 i neke godine jednog od najbogatijih engleskih dizajnera. Zadatak mi je bio voziti u školu i iz škole troje njihove djece i katkad malo počistiti. Kad se bračni par rastao nakon tri mjeseca, ostala sam ondje i pomogla mu s proizvodnjom namještaja. Bila sam i taksi služba i domaćica i šetačica pasa, a u međuvremenu sam, rekla bih iz dosade završila računovodstvo”, prisjeća se Sanja koja pak nije mogla dobiti nekakav stalan posao prije nego dobije “nacional insurance number”. U to vrijeme i u šali će reći na grahu nadomak dvorca Winsdor upoznala je sadašnjeg dečka Gorana iz Borova Naselja, zaštitara i odlučila položiti istovjetni tečaj te se zaposlila u jednom od većih kasina u Londonu te je sljedeće dvije i pol godine radila isključivo noćne smjene.
Bila je dobra vijest, prisjeća se, što je postojala mogućnost stalnog zaposlenja i dobivanje radne dozvole ako si student. U tom trenutku, kaže, nije uopće znala što studirati i obilazila je otvorene dane londonskih sveučilišta te se naposljetku odlučila za London Metropolitan University i to za smjer kriminalistike. Doznaje kako može dobiti subvenciju pa i državni kredit, no nakon što je rekla kako je u Osijeku već završila fakultet rečeno joj je da od kredita ništa bez magisterija, budući da su novci rezervirani samo za one koji napreduju, a njezina sljedeća stepenica bila bi u tome slučaju magisterij. Nije joj preostalo ništa drugo nego ga upisati, a u međuvremenu se prijavila za posao zaštitarke u zračnoj luci Heathrow i to u prosincu 2017. U kolovozu sljedeće godine dobila je posao.
Fakultet, obuke, državni ispit
“Radila sam na pregledu putnika i nedugo nakon početka rada
doznajem da u dva mjeseca moram završiti magistarsko
istraživanje, ali i položiti sve licence za aerodromskog
zaštitara. Bio mi je važniji posao i željela sam odgoditi
magisterij, ali mi nisu dali pa sam bila prisiljena završiti to u
kratkom vremenu. Uskoro sam dobila posao u odjelu za obuku na
Heathrowu i držala sam seminare i edukacije za ljude koji počinju
raditi. I onda je krenula korona, rasformirao se odjel i 3000
ljudi dobiva otkaz, no ne i ja”, priča Sanja koja je do aerodroma
od kuće dnevno na putovanju trošila i četiri sata pa je prelomila
i odlučila prijaviti se istovremeno u Transport police te
Metropolitan police.
Foto: Privatna arhiva
Dobiva odmah posao kao policajka u interventnom odjelu Transport policea, no kako je željela biti detektiv, nakon godinu dana prihvaća poziv Metropolitan policea za to radno mjesto. Prvi radni dan doznaje kako za tzv. “direct entry” mora prihvatiti ugovor za fakultet, ovaj put Anglia Ruskin University u Londonu i to za radno mjesto detektiva. Uz fakultet, morala je završiti i dodatnu obuku, ali i državni ispit koji nema veze niti sa svakodnevnim poslom, niti fakultetom. Naime, da bi dobila licencu i dozvolu rada na složenijim istragama, nije joj preostalo ništa drugo nego ponovo uzeti knjigu u ruke.
“Taj državni ispit mogla bih usporediti, recimo, s polaganjem kaznenog i procesnog prava u jednom ispitu, a ovo što sam ja polagala bilo je anglosaksonsko pravo, što će reći sto puta teže pogotovo meni koju pravo nikad nije zanimalo. Kad sam dobila literaturu od oko 1900 stranica i napomenu da to što ranije moram položiti kako bi mogla proći stepenicu više, odlučila sam ne odustati”, kaže i naglašava da je tek nakon položenog državnog ispita mogla je imati pristup ozbiljnijim slučajevima, a ne, kao tada, sitnim krađama. Nakon mjesec i pol ova ustrajna Osječanka položila je državni ispit, odnosno nacionalnu kvalifikaciju za istražitelje.
Kambodža, Zanzibar, Tajland…
“Radila sam, istovremeno polagala ispite na fakultetu i pripremala taj državni ispit nakon kojeg sam mogla raditi u glavnom uredu za istrage u istočnom Londonu. Riješila sam i fakultet, a sad moram proći tzv. portofolio, odnosno prikupiti određen broj predmeta određenoga tipa istraga kako bih dokazala da sam u stanju samostalno odraditi posao od početka do kraja. Taj tzv. workbook moram završiti do listopada 2025., a trenutno sam napravila oko 40 posto posla. Kad to položim dobivam zvanje neovisnog istražitelja, odnosno službeno detektiva Scotland Yarda, nakon čega se mogu zaposliti bilo gdje u svijetu”, priča ova nevjerojatna Osječanka koja razmišlja o polaganju još jednoga državnog ispita kako bi ubuduće mogla preuzeti rukovodeće mjesto u policiji. Kaže kako je posao detektiva dinamičan, ali i zahtjevan, jer nikada ne zna kad će joj završiti smjena. No taj posao voli, baš kao i u slobodno vrijeme druženja s našim ljudima.
U šali kaže da je izgubila volju za izlascima još tijekom rada u kasinu u noćnim smjenama, a sad joj je najdraže okupiti se na druženju sa susjedima iz rodnog mjesta, ali i “skočiti” do kakve turističke destinacije. Obišla je tako Tenerife, Egipat, Kambodžu, Zanzibar, Tajland, dok vikendom i to da bi napunila baterije ode do Pariza, Rima, Madrida…
“Ono što me oduševilo ovdje jest činjenica da ako se hoćeš potruditi, doista je nebo granica. Nitko ne pita niti odakle si, koliko godina imaš, ne treba ti veza za posao. Ja doslovno nisam imala nigdje nikoga osim sestrinog šogora u Londonu i svoj sam život strpala u jedan crveni kofer te krenula od nule. Došla sam u selo kojeg se jedva pronađe na zemljopisnoj karti, a danas sam detektivka i ne mogu čak niti reći jesam li ponosna na sebe. Prije bih rekla da sam sretna što se sve to nekako posložilo, posebice jer sam bila 38 godina kad je započela moja avantura. Znala sam da želim raditi negdje dalje i nikada nisam razmišljala da ću zaraditi određenu svotu novca i vratiti se, jer bi to značilo da i u Osijeku krećem od početka”, naglašava Sanja koja posjećuje roditelje u rodnome gradu, ali i oni pa i Sanjini prijatelji iz Osijeka nerijetko nju posjete u Londonu. Roditeljima je, razumljivo, srce kao kuća, a ova svestrana Osječanka kaže kako nju najviše fascinira to što je od jednoga “pijuna” u višemilijunskom Londonu, bez ikakve veze i preporuke, stranačke iskaznice i bilo čije pomoći dospjela do ostvarenja svog cilja.
Uz puno muke do cilja
“Prije otprilike tri tjedna prvi put su me pozvali na Crown Court
da prezentiram dokaze na suđenju u jednome slučaju na kojem sam
radila. Osjećala sam se kao Alisa u Zemlji čudesa u staroj
sudnici, kao dio tima državnog tužiteljstva i netko o kome ovisi
ishod slučaja, a oko mene ljudi u crnim haljama i s bijelim
perikama na glavi. Tad sam se nekako osvijestila koji sam put
prošla od dadilje do detektiva i dokazala ne samo sebi, nego i
drugima da ondje ne moraš imati nikoga da bi uspjela u svome
naumu”, zaključuje Sanja koja nije zaboravila čovjeka kojeg je
susrela na prvoj stepenici svoga putovanja – dizajnera iz
Balcombea s kojim je i danas u kontaktu.
Foto: Privatna arhiva
Naime, za radno mjesto dadilje imao je 280 kandidata i Sanja ga je pitala zašto je odabrao baš nju. Rekao joj je da je prva pristojna radnica koja je ušla u njegovu kuću, bolje reći dvorac te da je i on s jednim koferom davno otišao u Australiju. Tada je odlučio da će on biti odskočna daska nekome tko se nađe u takvoj situaciji…
“I doista mi je bio odskočna daska, a sve ostalo što sam postigla nisam niti sanjala, niti imala u planu. Sve se nekako slagalo samo od sebe i otvarala su mi se vrata, unatoč tome što sam se morala dodatno školovati da bih sve to postigla. No bez muke ne bi do toga niti došlo”, naglašava londonska detektivka iz Osijeka.