Jako me veseli kada moj rad pomogne drugima i to mi i kažu, ali to ne određuje moju vrijednost. Danas je za mene USPJEH = POKUŠAJ, a ne to kako će stvari na kraju ispasti
Kada sam prije par godina shvatila da najveći dio mojih problema
na tadašnjem poslu generiram ja sama svojim stalnim odgađanjem,
vjerujte mi da mi nije bilo lako to “sažvakati”.
Kako je moguće da za većinu stvari nije nitko drugi kriv nego ja
sama?
Ispostavilo se da je to istina.
Dio problema riješila sam “flaster solucijama” – kupila sam
odličan planer, imala i neki koliko – toliko solidan sistem
planiranja zadataka i izvršavanja, ali najveći pomak se dogodio
onog trenutka kada sam shvatila svoj najdublji problem.
Bila sam ovisna o vanjskoj validaciji tj. trebala sam
pohvalu drugih ljudi da bih se osjećala dobro.
Kasnije sam shvatila da sam to uvjerenje u odraslu dob donijela
još iz djetinjstva i taj obrazac se ponovno aktvirao na mom
poslu.
Bila sam dobar radnik, usudila bih se reći i vrlo dobar, ali meni
to nije bilo dovoljno. Trebala sam pohvalu izvana da bih se ja
osjećala dobro.
Većina će reći da je to normalna stvari. I ja bih se složila s
tim.
A šta se s nama događa ako ne dobijemo tu pohvalu?
Da skratim priču i preskočim par godina intenzivnog rada na sebi
i svim mojim unutarnjim blokadama (a samo neke od njih s bile i
perfekcionizam, potreba da ugodim ljudima, pretjerano obvezivanje
i preuzimanje zadataka koji nisu bili u mom opisu posla,
analiziranje svih scenarija do duboko u noć itd) – danas
ne trebam pohvalu izvana pod svaku cijenu.
Naravno da me jako veseli kada moj rad pomogne drugima i to mi i
kažu, ali to ne određuje moju vrijednost kao osobe.
Danas je za mene USPJEH = POKUŠAJ, a ne to kako će stvari na
kraju ispasti.
Par je razloga za to:
-
Gube samo oni koji uopće ne pokušaju. Tko kaže
da stvaro neće ispasti baš onako kako želite?? -
Dok radim nešto što nikad prije nisam radila, velike su
šanse da ću nešto u tom procesu naučiti i o sebi
(koliko stvarno vjerujem u to što radim, mogu li se nositi s
feedbackom i sl.) -
Fokus mi je dakako više na onima koji imaju korist od
mog sadržaja, a ne kako ja izgledam na Reelsu ili IG
Liveu. Ako ovaj tekst pomogene bar jednoj osobi da
krene razmišljati u smjeru rada na sebi i ostvarivanja svojih
potencijala, meni je to itekako dovoljno
Za kraj, razmislite koja su to uvjerenja koja su vam u
djetinjstvu ponavljati, a vi ste ih prihvatili kao svoja (Ne
vrijediš dovoljno, Samo ako radiš sve za ljude onda ćete voljeti,
LJudi su zli, Novac ne raste na drveću…) i izazovite ta uvjerenja
jednim jedinim pitanjem – postoje li danas u mom okruženju dokazi
da to nije istina?
Slažem se da je lakše ostati u blaženom neznanju i furati isti
film do kraja života.
Samo je pitanje je li to ono što vi stvarno želite?
Ako želite naučiti kako prestati odgađati ono bitno i kako
krenuti malim koracima raditi na svojim ciljevima, pozivam vas da
zapratite Instagram profil gdje pričam upravo o ovim
stvarima.
Ivana Maltašić, Mindset Coach