Filipovicu naseljavaju sve generacije, ali u posljednjih 15-ak godina riječ je uglavnom o mladim ljudima koji u naselju bez ijedne zgrade kupuju parcele, a potom grade kuće i zasnivaju obitelji
Nastavljamo sa serijalom članaka ”Osječki kvartovi” u kojemu svake druge nedjelje iznosimo obilježja, odnosno prednosti i mane svake pojedine četvrti u gradu na Dravi. Mnogi među nama nerijetko požele odseliti ili otputovati negdje kako bi promijenili okolinu, a još uvijek ne poznajemo dovoljno dobro grad u kojemu živimo i sve ono što on zapravo nudi.
Deveta je na redu Filipovica, prvo naselje o kojemu pišemo u ovom serijalu. Nalazi se na jugozapadnom rubu grada i službeno pripada Industrijskoj četvrti.
Iako o Filipovici nema mnogo povijesnih podataka (nepoznato je čak i podrijetlo njezina naziva), činjenica je kako naselje datira još iz razdoblja čak 4800 godina prije Krista, čime se malo koje mjesto može pohvaliti.
Naime, u neolitiku je na području današnje Filipovice postojalo bogato naselje sopotske kulture s ostatcima stambenih objekata, otpadnim jamama i grobovima u kojima su pronađeni ljudski kosturi. O tome je čak pisao i National Geographic.
Iz mape Habsburškog carstva pak vidimo kako je naselje bilo okruženo obrambenim opkopom sa sustavom palisada te se dijelilo na Filipovicu (zapadni dio bliže pruzi) i Sengekovicu (istočni dio prema današnjem Centralnom groblju).
Hermanov vinograd u katastarskom planu Habsburškog carstva s početka 19. stoljeća, IZVOR: mapire.eu
Stariji stanovnici tvrde kako se u novije vrijeme Filipovica nazivala Zapadnim predgrađem (iako još i danas postoji ulica istoga naziva iza naselja), dok se arheološko nalazište uz prugu i južnu obilaznicu kod Bistričke ulice naziva Hermanovim vinogradom budući da su u naselju nekada bili vinogradi, i to najvjerojatnije u većinskom vlasništvu obitelji Hermann koja je posjedovala i Dvorac Mačkamama.
U okviru navedenog arheološkog nalazišta pronađene su ljudske kosti koje datiraju još iz razdoblja između 4800. i 4500. godine prije Krista, što je dokaz kako se u Filipovici već tada aktivno živjelo. Također, pronađene su brojne keramičke i kamene figurice, a do danas su sačuvane i nabijene podnice te ostatci zapečenih zidova, pri čemu se posebno ističu ostatci objekata dimenzija i do 100 kvadratnih metara.
Arheološko nalazište 2013. godine; FOTO: SiB.hr
Današnji stanovnici krenuli su naseljavati Filipovicu sredinom prošloga stoljeća, ističući kako je u tom razdoblju u naselju postojalo svega nekoliko kuća građenih ‘na divlje’, odnosno ponekad i na polovici ceste. Tek 1980-ih godina njihova se gradnja krenula legalizirati, a do 2000-ih godina Filipovica je, skupa sa Cvjetnim naseljem, bila zasebni mjesni odbor, sve dok se nije pripojila Industrijskoj četvrti.
”Dok se cesta nije napravila, bilo je katastrofa. Međutim, nije bilo toliko parkiranih automobila kao danas pa smo se mogli igrati na cesti. Bilo je snijega i blata do koljena, a po naselju su bili kanali u kojima smo veslali i često propadali u vodu. Svaki smo dan igrali nogomet i košarku, dok smo zime provodili na njivi”, prepričava Stjepan (61) koji u Filipovici živi od 1968. godine.
Na njega se nadovezuje Damir (61) koji kaže kako su bili dobrodošli u svaku kuću, a budući da je prije ceste bilo blato, hodali su naseljem u gumenim čizmama koje bi preobuli i presvukli se prije ulaska u školu.
Centar Filipovice nekada; IZVOR: Screenshot/Youtube
Među kultnim lokacijama iz prošlosti stanovnici navode nekadašnje velike bajere koji su se protezali do današnjeg igrališta, a na kojima su se kupali i učili plivati. U njihovoj se blizini, odnosno na području današnje autotržnice, nalazila i Ciglana koja je zatvorena prije Domovinskog rata.
Također, ulicom kojom se danas ulazi u naselje nekada se protezala željeznička pruga za Đakovo koja je naknadno izmještena nešto južnije.
Pogled na Filipovicu 1968. godine; IZVOR: ispu.mgipu.hr
Stanovnici svih generacija okupljali su se oko limene trgovine u centru Filipovice, točnije legendarne Bude koja je prije nekoliko godina srušena, a preko puta nje otvorena je trenutno jedina trgovina mješovitom robom u naselju.
Trgovina na malo Šeri; IZVOR: Screenshot/Youtube
Ono što je Filipovicu obilježilo za vrijeme rata odlagalište je otpada koje se tada preselilo na ulaz u naselje (pokraj sadašnje autotržnice, točnije na prostor nekadašnjeg bajera). Kako se zbog ratnih okolnosti otpad nije mogao odvoziti u Nemetin, tako je u Filipovici bilo stvoreno privremeno odlagalište. Naravno, građanima se to nije svidjelo i čim su se ratna događanja smirila, krenuli su prosvjedi. Godine 1995. smeće se prestalo dovoziti, a na smetlište je nasuta zemlja.
Međutim, u pravu sanaciju krenulo se tek 2014. godine kada su za to odobreni novci iz europskih fondova. Sanacija je završena 2016. godine izgradnjom parka koji je prvih godina stajao zaključan za javnost, dok se danas redovito održava, iako nikada nije zaživio među stanovnicima i većinom je prazan.
Park u Filipovici; FOTO: SiB.hr
Danas Filipovica predstavlja sve urbanije naselje s oko tisuću stanovnika te graniči prugom Osijek – Đakovo (jugoistočno), nadvožnjakom (sjeverno) i industrijskom zonom (zapadno).
Filipovicu naseljavaju sve generacije, ali u posljednjih 15-ak godina riječ je o mladim ljudima koji u naselju bez ijedne zgrade kupuju parcele, a potom grade kuće i zasnivaju obitelji. Cijene su nekretnina, govori predsjednik Industrijske četvrti Tomislav Kurevija, nešto niže u odnosu na cijelu četvrt, ali urbanizacijom i realizacijom planiranih projekata zasigurno će porasti.
”Došao sam iz centra grada živjeti u Filipovicu i nikada ne bih odselio iz nje. Tu se još uvijek djeca mogu igrati na cesti, što je u Osijeku prava rijetkost. Također, susjedi se međusobno poznaju, potpomažu i pozdravljaju te ne morate brinuti o djeci koja se igraju vani jer ako se nešto i dogodi, prvi će vam susjed to javiti. Upravo zbog svoje pozicije na rubu grada i prometne izoliranosti, naselje ima tu neku mirnoću i povezanost ljudi kao na selima”, navodi Tomislav (34) koji u Filipovici živi 15 godina.
Bistrička ulica; FOTO: SiB.hr
Centar je Filipovice svakako početak Bednjanske ulice u kojoj se nalaze spomenuta trgovina, betonsko nogometno i dječje igralište, fitness sprave, prostorije ribiča i dragovoljaca te autobusna stanica. U blizini su autopija, ranije spomenuti park, industrijska zona i Mall.
Sadržaji u centru Filipovice; FOTO: SiB.hr
U naselju se nalazi i Kapelica sv. Marka koja je izgrađena 1996. godine na prostoru nekadašnje stambene kuće u Bednjanskoj ulici, a taj je dio ulice tada preimenovan u Ulicu sv. Marka. Ispred kapelice nalazi se spomenik poginulim braniteljima iz naselja koji je 2011. godine podigla UHDDR (Temeljni ogranak Filipovica), dok je u Bistričkoj ulici postavljen plavi križ ispred kojega se svake godine posvećuje žito prije kirvaja 25. travnja.
Kapelica, spomenik i plavi križ; FOTO: SiB.hr
U potrebi za ostalim sadržajima, stanovnici gravitiraju Bosutskom naselju i ostatku Industrijske četvrti u kojoj su prisutna tri vrtića te dvije osnovne i tri srednje škole. Također, Filipovica nema niti jedan ugostiteljski objekt – svi oni koji su postojali u prošlosti, brzo su se zatvorili zbog premale potražnje.
”Volim reći kako je Filipovica selo u gradu. Svakako nije studentsko, nego više obiteljsko naselje, pa mi studenti gravitiramo prema Bosutskom naselju, Gornjem gradu i Tvrđi koja je daleko. Međutim, poslije izlaska, taksi većinom neće voziti na ovu stranu jer mora odvoziti cijeli krug i dok doveze mene do kuće, može odraditi nekoliko vožnji do, primjerice, Donjeg grada. Doveze me, stoga, do pruge, što je njemu bliže, a meni jeftinije. U protivnom bi mi uzeo 20 eura”, opisuje studentica Ana (19).
Lonjska ulica; FOTO: SiB.hr
U Filipovici nema mnogo sadržaja ni za umirovljenike, osim činjenice kako većina kuća ima svoj vrt. Daleko su im i trgovina, ambulanta i bolnica, a autobus vozi svega nekoliko puta dnevno u prijepodnevnim satima, dok subotom i nedjeljom uopće ne prometuje. Navedene bi probleme mogla riješiti pristupna cesta Filipovici o kojoj se već godinama govori, a koja bi spojila postojeću (doduše, trenutno slijepu) ulicu kod Lidla i Bednjansku ulicu.
”Iako žive svega dva kilometra zračne linije od glavnog trga, stanovnici Filipovice automobilom moraju putovati skroz okolo preko kružnog toka kod čepinske zračne luke u Mandićevoj ulici, što im svakodnevno produžuje put za nekoliko kilometara. Iako se o tom pitanju raspravlja već godinama, moram reći kako smo blizu rješenja problema. Idejno je rješenje već napravljeno i sredstva su iz gradskog proračuna predviđena. Trenutno smo pri kraju faze rješavanja imovinsko-pravnih odnosa, nakon čega ćemo moći pristupiti ishođenju građevinske dozvole te krenuti s gradnjom ceste s rasvjetom, kanalizacijom, oborinskom odvodnjom te biciklističkom i pješačkom stazom. Projekt bi trebao biti realiziran kroz nekoliko godina”, ističe Kurevija.
Bednjanska ulica; FOTO: SiB.hr
Onima koji smatraju kako bi naselje moglo izgubiti mirnoću zbog prolaska kamiona koji bi eventualno vozili prema industrijskoj zoni, predsjednik Industrijske četvrti poručuje kako će se, ukoliko do toga dođe, inicirati postavljanje znaka zabrane prolaska vozila koja budu prevozila preveliku tonažu. Ipak, ne smatra da će njihovo prometovanje kroz naselje biti često jer im to nije isplativo s obzirom na blizinu Čepinske ceste kojom mogu mnogo brže doći do odredišta.
Nažalost, dio stanovnika Filipovice ne samo da je odvojen od centra grada, nego automobilom ne može doći izravno čak ni do svoje domicilne četvrti, odnosno Bosutskog naselja koje graniči s njima. Naime, kod pruge Osijek – Đakovo nema pružnog prijelaza za automobile, nego samo za pješake i bicikliste.
Pružni prijelaz kod pruge Osijek – Đakovo; FOTO: SiB.hr
”Za izgradnju pružnog prijelaza koji bi spojio Filipovicu i Bosutsko naselje nismo dobili zeleno svjetlo od nadležnih tijela zbog blizine nadvožnjaka i specifičnih stupova koji ga drže, ali i oštrog kuta koji bi vozilima mogao stvarati lošu preglednost. To su razlozi zbog kojih se odustalo od tog projekta”, kaže Kurevija.
Ipak, vidljivo će se poraditi na cesti koja će voditi do centra grada, ali i na donošenju urbanističkog plana uređenja praznog zemljišta između Jablaničke i Bistričke ulice koje također već godinama zjapi prazno i nepotrebno onemogućuje stanovnicima proširivanje njihovih parcela.
Prteni put i zemljište između Jablaničke i Bistričke ulice; FOTO: SiB.hr
”Plan u katastru nije bio usklađen sa stvarnim stanjem (primjerice, neka je cesta prelazila preko kuće na karti) i zato se toliko dugo čekalo na njegovu konačnu realizaciju. Na našu inicijativu, prošle je godine gradska uprava angažirala geodete koji su napravili nove izmjere. Kada one budu bile uvedene u katastar, tada bi se to trebalo riješiti. Plan je gradske uprave razvoj i urbanizacija svih naselja, neovisno o tome je li riječ o centru grada ili njegovim rubnim dijelovima. Nažalost, rubni dijelovi zahtijevaju mnogo više kapitalnih, komunalnih i infrastrukturnih ulaganja u odnosu na neke druge četvrti koje su centralne i eventualno zahtijevaju rekonstrukciju već postojeće infrastrukture. Osim toga, svaka četvrt ima svoje karakteristike, a urbanistički plan i služi sprječavanju divlje gradnje te definiranju onoga što se smije, a što ne smije graditi”, napominje Kurevija.
Među ostalim radovima Kurevija najavljuje nadopunu dječjeg igrališta s još nekoliko sprava, obnovu nogostupa u Karašičkoj ulici te sječu grmlja pokraj staze kod parka prema Mallu koje je trenutno obraslo, neuređeno i puno smeća. Stanovnicima Filipovice još bi dobro došli vrtić, škola, ljekarna i ambulanta, a budući da je trgovina jedina, drži visoke cijene, pa bi svakako bilo dobro otvoriti još koju, kao i pokoji ugostiteljski objekt.
”Daljnjom urbanizacijom i naseljavanjem, iskazat će se eventualna potreba za otvaranjem podružnica javnih ustanova. Njihovo otvorenje ovisi upravo o broju potencijalnih korisnika i udaljenosti od drugih objekata jednake namjene. Isto vrijedi i za gospodarske djelatnosti – odgovarajuća potražnja dovest će do investiranja u ponudu”, govori Kurevija.
Staza prema Mallu; FOTO: SiB.hr
Iako manifestacije gravitiraju prema središtu Industrijske četvrti, i Filipovica je poznata po organiziranju brojnih događanja koja možda nisu toliko medijski popraćena, ali svakako su upečatljiva i važna za cijeli grad. Naime, u centru Filipovice prostore dijele ŠRK Filipovica, Udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata (Temeljni ogranak Filipovica) i NK Filipovica koji organiziraju mnoge manifestacije.
Primjerice, ŠRK Filipovica koji je osnovan 2012. godine te trenutno broji 60-ak članova poznat je po održavanju našičkog bajera kod bivšeg Getroa.
Spomenuta Udruga dragovoljaca ove će godine organizirati 15. memorijalni malonogometni turnir za poginule branitelje u sklopu Dana osječkih branitelja, a njezini članovi kojih je također 60-ak sudjeluju u Danu domovinske zahvalnosti na Pampasu te dijele okrjepu hodočasnicima do Aljmaša.
>>> Osječki kvartovi [KARTA] <<<
Posljednjih godina, također u lipnju, Osječki Brand Mladih sa sjedištem u Filipovici organizira još jedan malonogometni turnir koji se održava dva dana te svake godine privuče veliki broj ekipa i posjetitelja.
Malonogometni turnir u Filipovici 2022. godine; FOTO: SiB.hr
Naselje ima i pravi spomenuti nogometni klub koji je osnovan 2021. godine u jeku pandemije. Trenutno imaju dva trenera i prijavljenih 35 seniora, domaće utakmice i treninge održavaju u Sarvašu, sudjeluju u ligi NS Osijek te im je želja da jednoga dana imaju svoj teren u Filipovici.
Među ostalim manifestacijama ističe se crkveni god na sv. Marka prilikom kojega se organizira kirvaj u centru grada te After advent koji se prošle godine po prvi puta održao u Bistričkoj ulici i trajao jedan, dok se ovogodišnji planira produžiti na dva dana. U konačnici, naselje Filipovica ima čak i svoju himnu.
Filipovica je deveta u nizu kvartova, odnosno naselja koje smo obradili u okviru ovoga serijala. Naš Osijek prikazujemo na što detaljniji, zanimljiviji, kreativniji i kvalitetniji način jer shvaćamo da svaki njegov stanovnik ima za reći – zašto je baš i po čemu osječki kvart u kojemu on živi poseban i što bi u njemu eventualno trebalo promijeniti.
Ako i vi želite pridonijeti serijalu s bilo kakvom pričom o svom kvartu koju smatrate važnom, javite nam se na e-mail adresu: mirela.belaj@sib.hr i pratite nas jer već za dva tjedna pišemo o Moši, Đemi i Adeli!
