Na uklanjanju i prevenciji debljine i ostalih bolesti treba raditi ne samo pojedinac, nego cjelokupna okolina
Svjetski dan debljine (4. ožujka) obilježava se svake godine
kako bi se povećala svjesnost o debljini te njezinim uzrocima i
posljedicama za zdravlje i čovjekov organizam.
Prema procjenama struke, 2035. godine gotovo dvije milijarde
ljudi živjet će s debljinom te se do iste godine očekuje njezino
stopostotno povećanje kod djece i mladih. Na osnovu istraživanja
objavljenog u časopisu The
Lancet, u Hrvatskoj je pak 2022. godine bilo pretilo
više od milijun ljudi, među kojima je bilo 56 tisuća djece i
adolescenata te 1 180 000 odraslih osoba. Također, procjenjuje se
kako je stopa debljine u djece i adolescenata pretprošle godine
bila dvostruko veća nego 1990.
Voditeljica Nutricionističkog savjetovališta Nastavnog zavoda za
javno zdravstvo OBŽ-a i Savjetovališta za prevenciju prekomjerne
tjelesne mase i debljine u djece školske dobi i mladih
Ivana Sović kazala je kako je veliki broj
pretilih osoba i na području Osječko-baranjske županije.
”Praksa je pokazala da imamo veliki problem s debljinom, ali i s
različitim oblicima bolesti želuca, crijeva i štitnjače,
poteškoćama s mentalnim zdravljem poput anksioznosti i
depresije te visokim krvnim tlakom i kolesterolom. Iako je
riječ o pripadnicima svih generacija, sve nam se
češće javljaju mlade osobe s raznim stanjima koja su
prije nekoliko godina bila specifična isključivo za stariju
dob kao što su gastritis ili upalne bolesti crijeva i štitnjače,
pa tako i pretilost”, istaknula je za SiB.hr.
Uzroci su pretilosti različiti – počevši od neodgovarajuće
prehrane, preko stresa te manjka sna i fizičke
aktivnosti, pa sve do cjelokupnog načina života. Naravno,
razvoju debljine mogu pogodovati i određeni hormonski
poremećaji te ostale bolesti.
”Debljina nije ono što vidimo u ogledalu i ono što ćemo pojesti
ili nećemo, već uključuje mnogo više čimbenika poput mentalnog
zdravlja i čovjekove biologije. Određena zdravstvena stanja često
mogu pridonijeti razvoju debljine, ali nisu razlog da ne
činimo ništa po tom pitanju. Jedna je stvar ta što će liječnik
voditi brigu o našoj bolesti, dok je drugo to što će nutricionist
planovima prehrane pokušati ublažiti njezine simptome poput
debljine i potaknuti pojedinca na mijenjanje životnih navika kako
debljina ne bi sve više rasla”, navela je Sović.
U borbi s već postojećom pretilošću i skidanjem kilograma
potrebno je, prije svega, potražiti stručnu pomoć. Riječ
je o liječničkoj (ukoliko je potrebna), psihološkoj,
nutricionističkoj i trenerskoj pomoći koje jedino u sinergiji i
aktivnim primjenjivanjem daju dugoročne rezultate.
”Pristup je individualan i ne postoji univerzalno rješenje.
Prije svega, važno je uvidjeti kakvim stilom života živimo
te provedemo li dan više sjedilački ili u
kretnji – tome potom prilagođavamo svoje
vježbe. Nakon toga, potrebno je rasporediti obroke tako da
ih bude nekoliko u danu. Svaki od njih trebao bi sadržavati
porciju voća ili povrća, i to na barem pola tanjura. Drugu
bi polovicu trebalo obogatiti kvalitetnim izvorom proteina,
ugljikohidrata i masti. Bilo bi poželjno i da imamo dan bez mesa
u koji ćemo uključiti ribu i mahunarke. Treba sačuvati i tu dozu
užitka, ali u okusu, a ne u količini”, objasnila je Sović.
Osobe koje nisu pretile, ali i one koje su izgubile višak
kilograma, debljinu trebaju prevenirati, što je ponekad
najteže. Čim pojedinac prepozna kod sebe naviku koja
ga vodi prema povećanju njegove tjelesne mase, potrebno
je raditi na njezinom uklanjanju.
”Treba poticati čestu konzumaciju voća i povrća, posebice kada
govorimo o vlaknima, vitaminima i mineralima o kojima smo ovisni
tijekom cijelog dana. Također, neodgovarajući su i izbori
ugljikohidrata, a u prevenciji bolesti veliku ulogu igra i unos
miktronutrijenata poput magnezija, željeza, cinka i selena. Treba
uzeti u obzir i količinu skrivenih soli u pekarskim proizvodima i
brzoj hrani. Naravno, nije riječ o ikakvim zabranama, već o
umjerenosti, odmicanju od rigoroznih dijeta i stvaranju boja na
tanjuru”, naglasila je Sović.
Provjerili smo i sami kako izgledaju prehrambene navike kod
Slavonaca i pridržavaju li se konzumiranja zdravih namirnica
tijekom dana. Među njima je Boris koji
je, upravo budući da mu žena i kćer imaju problema sa
štitnjačom, uvidio važnost odgovarajuće prehrane, pa je i u svoju
uveo određene novitete.
”Primjerice, rižu smo zamijenili ječmom koji je mnogo zasitniji
i ima više proteina. Uz to, jedemo kvinoju, proso i heljdu, a
kada naručujemo ili jedemo vani, najčešće biramo kebab jer sadrži
i meso i povrće. Ipak, ponajviše kuhamo, i to kombinirajući
suvremene namirnice s tradicionalnom kuhinjom. Favoriti su nam
sarma, grah te piletina s gljivama, a obvezno pazimo na to da, uz
svaki obrok, skuhamo i juhu”, rekao je Boris.
Zoran pak najčešće pravi bosanski lonac,
gulaš s krumpirima, tjesteninu i tagaricu, a veliki je ljubitelj
i tradicionalnih slavonskih jela poput kulena i kobasice. Iz
restorana pak često naručuje pizze, ali to su rijetki trenutci.
Slična je situacija i kod Željka.
”Mnogo se izgubi na kvaliteti tijekom dostave i posude
pokvare doživljaj, pa ako već ne jedem kod kuće, odem u restoran.
Budući da sam rodom iz Bosne, fascinira me tradicionalna
slavonska kuhinja te obožavam jesti kulen, švargl, fiš
i jela poput perkelta od autohtonog goveda panonske ravnine
te pohane dimljene štuke koja se, doduše, vrlo rijetko može
naći u Slavoniji. Volio bih, također, češće konzumirati žabe i
puževe kojih ima na ovim prostorima, no najčešće im ne pridajemo
toliko pozornosti, kao ni tartufima koje kupujemo u Istri, a
mogu se pronaći u slavonskim šumama”, naglasio je Željko.
Od sugovornica smo pak saznali kako radije biraju
skuhati jela poput mahuna, rižota te raznih vrsta
tjestenina i variva, nego otići u restoran. S obzirom na to,
rijetko i naručuju hranu, a i kada dođe do takve situacije,
odluče se za pizzu, ćevape ili mesnu platu.
”Kuham uglavnom svaki dan jer nemamo običaj naručivati hranu,
osim u situacijama u kojima dođe do neke radne akcije, što je
rijetkost. Češće se zna dogoditi da odemo u restoran, a onda tamo
pojedemo pizzu, ćevape ili lazanje. Uz obrok koji skuham, a da
nije varivo, obvezno mora ići juha. Djeca jako vole špagete i
slanutak, dok ja obožavam špinat, tikvice i zapravo sve vrste
povrća”, opisala je Kristina.
Unatoč tome što ne naručuju često, Slavonci su se složili u tome
kako se osječka gastronomska scena razvija u jako dobrom smjeru.
U gradu tako postoji sve više specijaliziranih restorana, a
kvalitetu su podigle i pizzerije.
”Osijek je središte pizze u Hrvatskoj, imajući barem
pet pizzerija koje zadovoljavaju najprobirljivija nepca
te koje, stoga, ne nude više isključivo pizze na
slavonski način (da ima svega na njima i da se sve ‘raspada’),
nego vode računa i o kakvoći tijesta i kvaliteti
namirnica. Također, u gradu je prisutno i nekoliko
kuhara koji su među pet najboljih u Hrvatskoj, a restorani u
kojima rade nude zanimljiva tradicionalna jela s ovih
područja, čineći osječku gastronomsku scenu uistinu
jakom”, primijetio je Željko.
Međutim, Sović je istaknula kako na uklanjanju i prevenciji
debljine i ostalih bolesti treba raditi ne samo pojedinac,
nego cjelokupna okolina.
”Koncept trgovina i mjesta brze prehrane stalno potiče na rast
pretilosti, no moramo djelovati kao zajednica koja će
kroz mnogo bolje i zdravije izbore dovesti do smanjivanja brojki
oboljelih. Područje nutricionizma izvlači nas iz tradicije,
iako namirnice poput graha, ječma, kiselog kupusa, bučinog
ulja i orašastih plodova i jesu s naših prostora. Ne
trebamo, stoga, imati averziju prema promjeni, već spoznati
koliko nam ona dobrih stvari može donijeti”, zaključila je.
Svjetski dan debljine podsjeća nas na sve veći globalni problem
pretilosti, s predviđanjima o tome da će do 2035. gotovo dvije
milijarde ljudi biti pogođeno navedenom bolešću. No, rješenje
leži u individualnom pristupu koji uključuje stručnu pomoć,
promjene u prehrambenim navikama te angažman zajednice u
promicanju zdravih životnih stilova. Očuvanje zdravlja treba
svakome postati prioritet kako bismo smanjili opterećenje
bolestima povezanim s debljinom i poboljšali svima kvalitetu
života.