Industrijska četvrt najjužnija je gradska četvrt s oko sedam tisuća stanovnika, a centralno joj je naselje Bosutsko po kojemu brojni Osječani i nazivaju cijelu četvrt
Serijal članaka pod krovnim nazivom ”Osječki kvartovi” nastavlja se. U njemu svake druge nedjelje donosimo obilježja, odnosno prednosti i mane svake pojedine četvrti u gradu na Dravi. Mnogi među nama nerijetko požele odseliti ili otputovati negdje kako bi promijenili okolinu, a još uvijek ne poznajemo dovoljno dobro grad u kojemu živimo i sve ono što on zapravo nudi.
Osma je na redu Industrijska četvrt, najjužnija gradska četvrt. Njezin je razvoj započeo 1920-ih godina, odnosno izgradnjom Dvorca Mačkamama kao još i danas kultne kvartovske građevine.
Prije toga, na području četvrti nalazile su se pustare u većinskom vlasništvu ugledne osječke plemkinje Pauline Hermann (rodom iz Nove Gradiške) koja se 80-ih godina 19. stoljeća udala za istaknutog osječkog trgovca Dragutina Hermanna i s njime dobila dvije kćeri – Angelinu i Frederiku Miroslavu.
Budući da se cijeli Osijek u tom razdoblju krenuo urbanizirati, Hermann je dala srušiti pustare iliti ”majure” na raskrižju Drinske ulice i Vinkovačke ceste te na njihovim prostorima izgraditi jednokatnu ladanjsku vilu s dvorištem. Projektiranje je vile, čija je izgradnja završena između 1923. i 1924. godine, povjerila Ottu Strupiju, jednom od najpoznatijih tadašnjih osječkih graditelja. Po veličini parcele, odnosno kompleksa, u gradu je tada bio veći samo Dvorac Pejačević.
Paulina Hermann slovila je za veliku filantropkinju koja se na različite načine borila za ljudska prava, a u svojemu je posjedu skrbila ne samo za mačke (od čega je i nastao naziv ”Mačkamama”), nego i za ostale životinje poput pasa i golubova. Nakon njezinog preseljenja u centar grada, a potom i smrti 1938. godine, Dvorac Mačkamama nacionalizirao se i dobio sasvim novu ulogu – u njemu su jedno vrijeme bile smještene mađarske izbjeglice, a čak se održavala i nastava.
Dvorac Mačkamama danas; FOTO: Ivica Benić/SiB.hr
Godine 1986. Vila Hermann postaje zaštićeni kulturni spomenik, a prije toga dio njezinog raskošnog interijera otkupljuje Muzej Slavonije. U spomen na Paulinu Hermann, 2006. godine, uoči puštanja u promet nove tramvajske linije prema Mačkamami (tramvaj prema Bikari pušten je u promet 2008.), izgrađuje joj se spomenik usred kružnog toka ispred njezine vile. Za njegovu su izradu zaslužni kipari Mato Tijardović, Ivica Tolić, Ivan Florijan i Saša Sermek.
Spomenik Mačkamami i spomenik braniteljima; FOTO: Ivica Benić i Mirela Belaj/SiB.hr
Osim Dvorca Mačkamama, na velikim površinama zemlje u Hermannovom vlasništvu tijekom 20. stoljeća počele su se graditi uglavnom prizemnice, dok su se uz prugu naseljavali željezničari. Četvrt se s vremenom prozvala Industrijskom stoga što je tada bila riječ o razdoblju pojačane industrijalizacije u Osijeku.
Obilovala je tako brojnim tvornicama kao što su bile tekstilna konfekcija Tekos (sadašnji trgovački centar na početku Gacke ulice, odnosno bivši Mercator), modna konfekcija Slavonija preko puta trgovačkog centra, prva tkaonica svile u Jugoslaviji Svilana kod Trpimirove ulice, drvnoindustrijsko poduzeće Mobilia na početku Vinkovačke ulice te u blizini i tvornica žigica Šibicara u Reisnerovoj ulici.
Željezničarske kolonije u Industrijskoj četvrti izgrađene 1920-ih godina. Današnje Vrbaska i Dunavska ulica; IZVOR: Ervin Biglbauer
Također, u tom se razdoblju razvijala i još uvijek razvija industrijska zona prema Cvjetnom naselju (za razliku od gore nabrojanih tvornica koje više ne postoje), a krajem 80-ih i 90-ih godina krenula je izgradnja stambenih naselja unutar četvrti.
Godine 1961. izgrađena je Župa sv. Josipa Radnika te je njezin prvi župnik do 2006. godine bio pokojni Nikola Kerčov. Danas je ona, uz kapelu sv. Marka na Filipovici, jedina sakralna građevina na spomenutom području.
Župa sv. Josipa Radnika danas; FOTO: Mirela Belaj/SiB.hr
Među kultnim lokacijama Industrijske četvrti, njezini se stariji stanovnici rado prisjećaju nekadašnje velike tržnice i ribarnice s velikim raslinjem na mjestu sadašnjeg spomenika Mačkamami u središtu četvrti. Dok se Vinkovačkom cestom protezao drvored, sadašnja se Drinska ulica nazivala Crnim putom.
Središte Bosutskog 2004. godine; FOTO: D.M./SiB.hr
”Prije je to bilo neugledno prigradsko naselje koje je završavalo na Drinskoj ulici. U njoj su pak uvijek postojali neki radovi, a u početku je sadržavala samo trgovinu. Sve su ulice bile pune blata i neasfaltirane, dok su one ‘ljepše’ bile izgrađene od tucanika ili turske kaldrme. U početku nije bilo vode i kanalizacija se uvela tek 1950-ih godina. Srećom, imali smo nekoliko jezera, od kojih se jedno nalazilo na uglu Trpimirove i Drinske ulice, pa smo se tamo kupali. Kasnije je to postalo vodeni bazen u koji se odlagalo smeće, a zatrpan je 1970-ih godina. Godina 1960-ih ceste se asfaltiraju i četvrt postaje sve ravnopravnija ostalim dijelovima grada”, prepričava Nikola (75) koji je u Industrijskoj četvrti proveo cijeli život i čini prvog upisanog člana Ogranka Industrijska četvrt GISKO-a.
Snježne radosti u 20. stoljeću i pogled na supermarket; IZVOR: Dario Dimitrić
Početak Drinske ulice i Bosutsko naselje 1960-ih godina; IZVOR: Dario Ružić
Danas je Industrijska četvrt naseljena s oko sedam tisuća stanovnika te graniči Trpimirovom ulicom (istočno), Mandićevom ulicom (zapadno), Vinkovačkom cestom (sjeverno) te naseljem Brijest (južno).
Najvažnija su njezina naselja Vijenac Kraljeve Sutjeske, Krapinsko naselje, Filipovica te centralno Bosutsko naselje koje brojni Osječani poistovjećuju imenom s cjelokupnom Industrijskom četvrti.
U svakom se naselju nalazi dječje igralište, dok četvrt sadrži jedne jaslice, jedan državni (DV ”Pčelica”) i dva privatna vrtića (DV ”Heidi” i DV ”Mali princ”). U njoj su i dvije osnovne (OŠ ”Dobriša Cesarić” i OŠ ”August Šenoa”) te tri srednje škole (Poljoprivredna i veterinarska škola, Škola primijenjene umjetnosti i dizajna te Graditeljsko-geodetska škola). Uz nekolicinu nabrojanih naselja sa stambenim zgradama, četvrt sadrži uglavnom kuće prizemnice, pa ju najviše naseljavaju obitelji s djecom.
Vinkovačka cesta i kružni tok kod Dvorca Mačkamama; FOTO: Ivica Benić/SiB.hr
”Cijene su nekretnina iste kao u cijelom gradu, a na mjestu starih objekata sve je više novogradnje. Ipak, u posljednje su vrijeme nekretnine na našem području dobile na vrijednosti zbog novih radova i projekata koje provodimo, a koji će uskoro ugledati svjetlo dana. Prije svega, riječ je o jednoj od najljepših rezidencijalnih četvrti mirnog življenja s pretežito obiteljskim kućama, ali i nekoliko manjih naselja. Urbanizirana je i puna zelenila, ulice su joj smišljeno napravljene i nalazi se 15 minuta pješice od centra, a dobro je povezana i javnim prijevozom – tramvajem i autobusom s ostatkom grada. Također, blizu je oba kolodvora (od kojega ih dijeli most) i izlaza iz grada”, navodi predsjednik Industrijske četvrti Tomislav Kurevija.
Središte je kvartovskog života i dalje Dvorac Mačkamama, u čijem se prizemlju nalaze kafić i cvjećarnica. Na prvom su katu prostorije Gradske četvrti te mjesta okupljanja zborova i umirovljenika, dok je drugi kat prazan i čeka revitalizaciju, kao i cjelokupni i pomalo zanemareni objekt.
Dvorac Mačkamama danas; FOTO: Ivica Benić/SiB.hr
Od ugostiteljskih objekata potrebno je istaknuti Kapljicu u Vrbaskoj ulici preko puta željezničkog kolodvora te Slogu na uglu Vinkovačke ceste i Dunavske ulice koji i danas rade nakon toliko godina. Nekada je kultnih ”birtija” bilo puno više (Šangaj, M13, Figaro, Stakleni…), ali u posljednjih su desetak godina zatvorene.
Objekt Charlie u kojemu se igra bilijar trenutno je zatvoren, dok su ostali Cukarin, Cigla, Mačak, Axmann, Crux Pub, Vanilla i drugi. Ono što nedostaje četvrti svakako su restorani. Osim McDonalds’a i Karake koji su na rubnim granicama kvarta i više gravitiraju Sjenjaku te Olive u Dunavskoj koja nudi samo dostavu, u četvrti više nema niti jednog ugostiteljskog objekta s ponudom hrane.
”Iako četvrt obiluje obiteljima s djecom, u posljednje ju vrijeme naseljava sve više studenata, i to posebice u dijelu bližem Tvrđi ili Kineziološkom fakultetu koji je također u našem sastavu. Dolaze, u konačnici, i srednjoškolci koji pohađaju ovdašnje srednje škole”, ističe student Domagoj (25).
Umirovljenici se pak spomenuto redovito okupljaju u Dvorcu Mačkamama. Uz blizinu javnog prijevoza, kvartovske ambulante, Centralnog groblja i trgovačkih centara poput navedenog bivšeg Mercatora, novog Retail parka Gacka i Avenue Malla, Industrijska četvrt obiluje i socijalnim ustanovama kao što su Dom za starije i nemoćne osobe u Drinskoj ulici, Centar za pružanje usluga u zajednici (nekadašnji Dom za odgoj djece i mladeži) te Centar za odgoj i obrazovanje ”Ivan Štark” Osijek.
”Na ovoj lokaciji djelujemo više od 20 godina i imamo 155 štićenika u dobi od sedam do 21 godinu, dok ih je na Briješću, gdje pružamo uslugu povremenog boravka za odrasle, 55. Poprilično smo aktivni članovi u zajednici – imamo prepoznatljivi bend ‘Osječki biseri’, surađujemo sa školama te sudjelujemo na sajmovima, radionicama i likovnim natječajima. Uključujemo se u zajednicu kako bismo pokazali da su različitosti zapravo bogatstvo, čime mijenjamo percepciju osoba s teškoćama u razvoju u društvu”, govori ravnateljica Centra Maja Radoš-Bučma.
Dječje igralište u parku kod Mačkamame; FOTO: Mirela Belaj/SiB.hr
Ostale su ustanove, udruge i društva koja djeluju na području cijelog grada, no smještena su u Industrijskoj četvrti svakako Prosvjetno-kulturni centar Mađara u Republici Hrvatskoj koje djeluje već 25 godina te sadrži osnovnu i srednju školu, vrtić i đački dom, potom Pjevačko društvo sv. Josipa, Udruga 9 života te Udruga Snaga kulture. Industrijska četvrt brine i o životinjama, pa je u njoj smještena nekolicina veterinarskih objekata i park za pse Rex u Drinskoj ulici.
Park za pse Rex; FOTO: Mirela Belaj/SiB.hr
U konačnici, kvartovski je sportski život rezerviran za Teniski klub Jezero s novim terenima kod Bajera (čiji bi okoliš također, prema mišljenju građana, trebalo obnoviti) te NK Mursu koji predstavlja jedini amaterski nogometni klub u gradu sa svim selekcijama, počevši od seniora, preko juniora i kadeta, pa sve do pionira.
Teren Teniskog kluba Jezero i Bajer; FOTO: Mirela Belaj/SiB.hr
”Djelujemo već 53 godine s deset trenera i 225 registriranih igrača raznih selekcija. Početnici su nam tri godine bili prvi u ligi, a uspješno surađujemo i s Gradom, OBŽ-om te Športskim objektima Osijek. U roku mjesec dana trebali bismo dobiti nove reflektore, dok ćemo krajem ovoga mjeseca provesti rekonstrukciju terena”, napominje predsjednik NK Murse Zlatko Koščević.
Teren Murse dugi je niz godina bio i dom najboljih hrvatskih nogometašica ŽNK Osijek koje su tamo proslavile brojne naslove prvakinja, a sada su preselile u Gradski vrt.
FOTO: D.M./SiB.hr
Uz sve navedeno, budući su planirani radovi u cjelokupnoj četvrti usmjereni prema izgradnji IT parka koji će zapošljavati 600 djelatnika te novog Kliničkog bolničkog centra u Gackoj ulici koji će moći primiti 1202 ljudi, od čega će njih 247 biti u dnevnim bolnicama, a čiji se završetak planira 2030. godine. Također, namjerava se graditi veliko dječje igralište poput onih na Sjenjaku i u Donjem gradu, napraviti središnji trg na zelenoj površini ispred Dvorca Mačkamama, energetski obnoviti DV ”Pčelicu” i njegovu vrtićku kuhinju te potpuno revitalizirati Dvorac Mačkamama i njegov okoliš.
Među završenim se investicijama ističu nedavno otvorenje Gospodarskog centra i
Retail parka Gacka, obnova sprava na svim kvartovskim dječjim igralištima, revitalizacija nogostupa u parku kod Mačkamame, rekonstrukcija tamošnje biciklističke staze i stubišta te uvođenje nadzornih kamera i nove rasvjete na podvožnjaku na Vinkovačkoj cesti.
>>> Osječki kvartovi [KARTA] <<<
Uz redovan program na Dan gradske četvrti 1. svibnja (Sveti Josip Radnik), Kurevija spominje i brojne druge manifestacije koje su se organizirale ili će se to učiniti u skorije vrijeme.
”U tijeku su događanja povodom 100. obljetnice izgradnje Dvorca Mačkamama koje traju do 1. lipnja, kada je ujedno i 165. rođendan Pauline Hermann. Već smo proveli edukativni posjet žene koja se prerušila u nju u školama, vrtićima i staračkom domu te prikazali edukativni film o povijesti Dvorca, a program ćemo zaključiti koncertom ili festivalom. Naš Advent na Mačkamami, koji smo prošle godine organizirali po prvi puta, posjetilo je oko 600 ljudi, a njegovu tradiciju održavanja planiramo nastaviti i proširiti na više dana. Krajem siječnja organizirali smo kiparsku radionicu izrade lika i djela Pauline Hermann za učenike naših osnovnih škola i štićenike Centra ‘Ivan Štark’, tijekom ovoga mjeseca volonteri Udruge 9 života drže predavanja o skrbi za mačke u školama (u svibnju će omogućiti i njihovo besplatno kastriranje), dok ćemo na Dan žena, u suradnji s Udrugom Snaga kulture i cvjećarnicom ‘Dvorac’, upriličiti Večer ljubavne poezije i podjelu ruža”, zaključuje Kurevija.
Industrijska četvrt je osma u nizu kvartova koje smo obradili u okviru ovoga serijala. Naš Osijek prikazujemo na što detaljniji, zanimljiviji, kreativniji i kvalitetniji način jer shvaćamo da svaki njegov stanovnik ima za reći – zašto je baš i po čemu osječki kvart u kojemu on živi poseban i što bi u njemu eventualno trebalo promijeniti.
Ako i vi želite pridonijeti serijalu s bilo kakvom pričom o svom kvartu koju smatrate važnom, javite nam se na e-mail adresu: mirela.belaj@sib.hr i pratite nas jer već za dva tjedna pišemo o skrivenom naselju Industrijske četvrti i grada Osijeka – Filipovici!
