Putovanje je trajalo šest dana, sa četiri dana konstantnog penjanja, jednim danom za aklimatizaciju te usponom na vrh petoga i silaskom i povratkom šestoga dana
Dorotea Nađ (26) i Andreas
Martin (27) čine mladi slavonski par koji se hrabro
upustio u neobičnu avanturu – putovanje u Tanzaniju i osvajanje
vrha Kilimandžara.
Planinarenje je njihova strast koja je započela prije nekoliko
godina tijekom istraživanja Papuka. Nakon što su osvojili brojne
vrhove diljem regije, odlučili su ostvariti svoj san i popeti se
na Kilimandžaro.
”Obišli smo brojne planinske vrhove, no nijedan nije bio ni
blizu te visine. Najviša nam je bila Zelena glava na Prenju na
2103 metra. Među mojim su favoritima Bijele stijene, Vojak i
Snježnik, a posjetili smo i portugalsku Madeiru, gdje smo
istražili nekoliko ruta, uključujući onu koja vodi do najvišeg
vrha otoka, Pico Ruivo. Također, bili smo na Highlanderu, gdje
smo u pet dana prešli više od 100 kilometara duž Velebita,
točnije od Zavižana do Starigrada Paklenice”, govori Dorotea za
SiB.hr.
Ostvarenje velikog cilja da se popnu na najvišu afričku
planinu rodila se iz Doroteine želje za istraživanjem
planinarskog svijeta. Fascinirala ju je činjenica da Kilimandžaro
nije tehnički zahtjevan kao druge visoke planine te mijenjanje
njegova krajolika od podnožja do vrha, odnosno od
uobičajene afričke klime do ledenjaka i snijega.
”Vegetacija nam se doslovno mijenjala pred očima. Imali smo
sreće vidjeti čak i neke životinje poput raznih
ptica, Colobus majmuna u kišnoj šumi, zebri, miševa i
malih antilopa”, prisjeća se Dorotea.
FOTO:
Dorotea Nađ/Privatna arhiva
S pripremama za put započeli su otprilike šest mjeseci ranije, a
uključivale su različite vježbe, trčanje i duge šetnje. Iako
u blizini njihove kuće nema visokih planina, pronašli su obližnje
brdašce na kojemu su trenirali. Na društvenim su mrežama dijelili
detalje o opremi, suplementima koje su koristili te
organizaciji putovanja koje je vodilo OPSD Dragan Radosavljević
iz Zaječara u Srbiji.
”Njihovi su nam savjeti bili od velike pomoći, s obzirom na
njihovo bogato planinarsko iskustvo. Među osmero planinara,
mi smo bili najmlađi i s najmanje iskustva jer nikada prije
nismo pohodili tako visoke planine. To je jedan od razloga zbog
kojih smo se odlučili pridružiti planinarskom društvu”, navodi
Dorotea.
FOTO:
Dorotea Nađ/Privatna arhiva
Putovanje je trajalo šest dana, sa četiri dana konstantnog
penjanja, jednim danom za aklimatizaciju te usponom na vrh petoga
i silaskom i povratkom šestoga dana. Budući da se na
planinu ne može ići samostalno, vodili su ih licencirani
vodiči iz agencije Praygod Africa Safaris. Smještaj duž rute bio
je u drvenim kućicama koje su pružale veću udobnost od šatora.
”Bili smo sretni zbog toga jer je spavanje u takvim kućicama na
planini pravi luksuz. U svakom se kampu nalazilo njih više,
a sobe su imale od dva do osam kreveta na kat, odnosno četiri do
16 ležajeva. Važno je napomenuti kako te kućice nisu
dostupne na svakoj planini, ali nisu ni luksuz u pravom
smislu te riječi. Osjetili smo vjetar kada je puhao i čuli
susjede, no ipak je bilo mnogo ugodnije nego u šatoru”,
pojašnjava Dorotea.
FOTO:
Dorotea Nađ/Privatna arhiva
Ugodno su se, kaže, iznenadili i hranom i pićem. Svakoga su
dana doručkovali, ručali i večerali, a dobivali su još i
voće, kavu, čaj i kakao. Voda se za piće pak prije
korištenja prokuhavala, dok su se umivali i prali u lavoru. Ipak,
najzanimljivije im je bilo suočavanje s
različitim vremenskim uvjetima – u jednom su se
trenutku mazali kremom faktora 50+, dok bi u drugome krenula
pljuštati kiša.
”Imali smo toliko maglovita razdoblja da nismo vidjeli gotovo
ništa ispred sebe. Na vrhu su nas prvo dočekali snijeg i
magla, ali kasnije se razvedrilo i opet nas je pržilo sunce”,
opisuje Dorotea te dodaje kako je u Africi
uspješno preboljela i visinsku bolest.
FOTO: Dorotea Nađ/Privatna arhiva
Osim Kilimandžara, Dorotea ističe kako joj je posebno srcu draga planina Prenj u Bosni i Hercegovini. Svoje avanture i putovanja dijeli i inače na društvenim mrežama, pa tako otkriva kako im je u planu popeti se na slovenski Triglav, slovačke Tatre, bugarski Pirin, pa čak i Himalaje.
”Izbora je mnogo, a budući da živimo u Slavoniji, sve su nam planine daleko, pa moramo čekati produženi vikend da bismo se stigli popeti na koju”, naglašava Dorotea.
FOTO:
Dorotea Nađ/Privatna arhiva
Inače, Dorotea je rođena u Donjim Meljanima kod Slatine, a
Andreas u Batini te trenutno žive u Vukovaru. Ljudima koji bi
također voljeli planinariti savjetuje da puno istražuju i da se
povežu s onima koji se već time bave.
”Nemojte ići na planinarenje sami, a prije
puta informirajte se o stazama te ponesite dovoljno
vode i odgovarajuću opremu”, zaključuje Dorotea.
FOTO:
Dorotea Nađ/Privatna arhiva
Priča ovog mladog para ističe važnost podrške planinarske
zajednice i upornosti u ostvarivanju snova, ali i
ukazuje drugim ljudima na to da međusobnom povezanošću,
istraživanjem i pravilnom pripremom itekako mogu uživati u
ljepotama planinarskog svijeta.