Učinimo da nam svakim danom vlada takav ugođaj, ali onaj koji nije vezan uz borove i božićne ukrase koji bliješte, šareni su i čine nas sretnima, posebno ako smo njima mjesec dana ranije okitili svoj dom
Većina ljudi voli Božić. Činjenica je da je božićno
doba slavljeničko razdoblje koje
donosi mir, sreću i veselje u naša srca i domove. Sretniji smo i
radosniji. Možda zato što napokon jedemo pečenku. Možda zato što,
barem tih nekoliko dana tijekom praznika, imamo priliku biti sa
svojom obitelji na okupu i u zajedništvu. Možda zato što je pao
prvi snijeg. Ili zato što volimo kititi bor i ukrašavati kuću
svime što bliješti i što je šareno.
Istraživanja pokazuju da su ljudi koji okite svoj dom božićnim
ukrasima mjesec dana ranije sretniji od onih koji to učine
nekoliko dana prije ili pak tradicionalno na Badnjak.
Međutim, ja smatram da se razlozi za sreću kriju u drugim
stvarima.
Na Božić radimo sve što inače ne radimo. Na Božić oprostit ćemo
mami, tetki, stricu, susjedu ili kolegici koju smo upoznali
prije dva dana što nas ispituje kada ćemo se udati ili kada
mislimo završiti fakultet. Taj ćemo dan prešutjeti da nam to
zapravo smeta. Dapače, čak ćemo ih pokušati i razumjeti pa im
možda lijepo i smjelo odgovoriti na to pitanje. Nećemo se buniti
jer – Božić je i to se na Božić ne radi.
Na Božić stavit ćemo probleme pod tepih te se nasmiješenih lica i
punih želuca praviti da je sve u redu. Bit ćemo zahvalni na punom
stolu, obilju i obitelji koja sjedi s nama za istim i glumit ćemo
da nas ne boli to što nam vladajući rade i u kakvoj državi
živimo. Tko ih šiša! (Ipak, nećemo se baš tako izraziti jer –
Božić je, pa ćemo pronaći prikladniji izraz.)
Pred Božić otići ćemo na ispovijed, izreći svećeniku sve svoje
grijehe i jedva čekati izaći iz ispovjedaonice, ali to, naravno,
nećemo reći. Na Badnju ćemo večer nešto prije ponoći odjenuti
svečane kapute, uzeti mamu, tatu, prijatelja ili partnera pod
ruku i otići s njima na ponoćku, iako smo crkvu posjetili možda
prošle godine u ovom razdoblju, a ako i tada. Neće nam to biti
problem jer – Božić je i na Božić nam ništa ne bi trebalo
predstavljati problem. Uostalom, ponoćka se snima i daje ti
mogućnost da budeš viđen i na televiziji, a ne samo u crkvi pred
rodbinom i prijateljima.
FOTO:
Ivica Benić/SiB.hr
Na Božić bit ćemo puni dobrote prema svakom susjedu koji nas ne
pozdravi, okrene glavu od nas ili nas krivo pogleda. Bit ćemo
uljudni i nećemo mu zamjeriti, ali svakako ćemo
se duboko u sebi pitati kako to da se može tako ponašati prema
nama, a Božić je. Ipak, kasnije ćemo mu pokucati na vrata i
velikodušno ga ponuditi kolačima. Jer – Božić je i baš smo
ispekli kolače koje ne možemo sami pojesti, pa tražimo nekoga da
nam pomogne u tome.
Na Božić još ćemo malo opraštati ne samo mami, tetki, susjedu,
stricu ili kolegici, nego i svima oko sebe. Oprostit ćemo
svakome tko nas je povrijedio tijekom prethodne godine. Oprostit
ćemo prijateljici što nas nije nazvala godinu dana, a eto, sad se
na Božić sjetila javiti ili smo se čak mi sjetili javiti njoj.
Oprostit ćemo bivšem partneru što nas je povrijedio. Na Božić
pričat ćemo kako je radio najbolje što je znao, iako smo ga sve
ostale dane vrijeđali s legicama na kavi. Pričat ćemo sve
najbolje o njemu, kao i o svakoj desetoj osobi. Jer – Božić je i
na Božić se oprašta i razumije.
Na Božić darivat ćemo darove onima koji nemaju. Beskućnika koji
prosi i kojega inače nazivamo pijancem ponudit ćemo jednim od
spomenutih kolača koji ćemo u hodu jesti dok smrznuti budemo
hodali prema kafiću na pivo. Jer – Božić je i treba pomoći
onima koji nemaju.
FOTO: Ivica Benić/SiB.hr
Samo i isključivo na Božić, radit ćemo sve što inače ne radimo. Nismo li onda, prije svega, licemjerni i neiskreni? I to upravo na taj dan?
Na Božić bit ćemo dobri, pošteni i fini. Prije ručka, otići ćemo još jedanput na misu. Dobro ćemo se, potom, najesti i napiti u krugu obitelji, a kasnije družiti i odmarati. Tek nakon Božića i, naravno, svih ostalih blagdana ide ostalo. Nakon Božića vratit ćemo se u staru kolotečinu ogovaranja drugih, nerazumijevanja ljudi oko sebe, pa i glumljenja žrtve. Više nećemo opraštati mami, tetki, stricu, susjedu ili kolegici koju ćemo tada poznavati već mjesec dana, nego ćemo im ili reći ono što ih ide, ili prešutjeti, dok će nam pogledi sve govoriti. Svakako nam neće pasti napamet da im na to pitanje lijepo i smjelo odgovorimo kao što smo to učinili na Božić. Tada je bio Božić, a sada više neće biti. Sada će biti samo običan ponedjeljak, srijeda ili petak kada ćemo biti umorni i neće nam se dati raspravljati.
Nakon Božića više nećemo stavljati probleme pod tepih, nego ćemo ih otvoreno, jasno i pomalo grubo iznositi u razgovorima. Kada nas baka bude pitala zašto smo na Božić išli na ponoćku, a sada više ne idemo u crkvu, odgovorit ćemo da je to bilo zbog tradicije ili zato što nas je ona natjerala na to.
Nakon Božića nećemo pozdraviti nijednog susjeda koji nije nas pozdravio, iako je on stariji. Dapače, očekivat ćemo da on to učini prvi. Također, neće nam pasti napamet da ga ponudimo kolačima ili bilo čim drugim. Izgovor će nam biti da kolača nema jer nije Božić, ali i to da je susjed nekulturan. Nastavit ćemo po kavama vrijeđati bivšeg partnera, kao i svaku desetu osobu koja nas je povrijedila. Pokraj beskućnika proći ćemo bez zaustavljanja jer ćemo žuriti na pivo.
Gdje prestaje naše licemjerje? I do kada će trajati? Zašto ne bismo širili ljubav i pozitivu stalno, a ne samo na Božić?
>> Predbožićna atmosfera na Adventu u Osijeku
Većina ljudi voli Božić. Božićni ugođaj, kažu, pozitivno djeluje na čovjeka. Učinimo da nam svakim danom vlada takav ugođaj, ali onaj koji nije vezan uz borove i božićne ukrase koji bliješte, šareni su i čine nas sretnima, posebno ako smo njima mjesec dana ranije okitili svoj dom. Okitimo dom sada – iskrenošću, dobrotom i ljubavlju. Prestanimo tražiti sreću u onom izvanjskom i počnimo je tražiti prvenstveno u sebi. Budimo ljudi 365 dana u godini, a ne samo na Božić. Na kraju krajeva, to želi i Onaj zbog kojega Božić i slavimo.
Tekst je izvorno objavljen na
poveznici.