Sudeći po Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, opasna količina suhomesnatog iznosi 50 g dnevno
U potrazi što ćemo spremati na dnevnoj bazi, uvijek nam treba suhomesnato u kombinacijama s varivom, povrćem, tjesteninom. Suhomesnato, ili crveno meso se može spariti sa dosta kombinacija, te ne možemo negirati da je prilično ukusno. Osim toga, i jednostavno je za spremanje, što je također važan faktor u današnjem ubrzanom životu.
Koliko je suhomesnato (ne)zdravo
Uvijek se ponavlja ono pravilo da je važna uravnotežena prehrana. Naravno da nije zdravo da jedete suhomesnato svaki dan. Sudeći po Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, opasna količina suhomesnatog iznosi 50 g dnevno, a treba napomenuti da u toj količini postoji povećan rizik od raka debelog crijeva. Suhomesnati proizvodi su doduše u istoj skupini kao duhan i azbest, ali daleko je manji stupanj opasnosti od navedenih tvari.
Ne možemo staviti u isti koš kobasice i cigarete. Prema procjeni jedne nezavisne zdravstvene organizacije, prehrana bogata suhomesnatim proizvodima uzrokuje karcinom zbog kojeg godišnje umire 34 tisuće ljudi, dok zbog konzumiranja cigareta umire milijun ljudi, što je ogromna razlika. Osim toga, uzrok nastanka karcinoma je u općem nezdravom životu, a ne zbog konzumiranja jedne vrste namirnica.
Širok izbor suhomesnatog
U Konzumu uvijek možete pronaći povoljan izbor suhomesnatog: popusti na pršut, buđolu, slaninu i pečenicu. Zatim, popusti na dalmatinsku suhu šunku idealnu za spremanje graha, baranjska domaća kobasica (također na popustu) u nekoj kombinaciji za bogati doručak, za prijeme i neke svečanije prilike.
Povoljno možete pronaći i suhu pečenicu, za oko 15 eura po kilogramu. Ako ste ljubitelj domaće dimljene kobasice, možete je pronaći za nekih 9 eura po kilogramu, a zimska salama Gavrilović, koja je omiljeni sastojak sendviča za doručak, dostupna je za 21 euro po kilogramu. Kolika raznolikost suhomesnatih proizvoda.
Kako se prave suhomesnati proizvodi
Inače, prosječna potrošnja ukupnih mesnih proizvoda po glavi stanovnika iznosi oko 25 kilograma, od čega su značajan dio razni suhomesnati proizvodi. Veći dio tih proizvoda čine oni iz mesno-prerađivačke industrije, a manji, ali kvalitetniji dio čine domaći proizvodi nastali tradicionalnom preradom mesa na seoskim gospodarstvima.
U pravilu, suhomesnati proizvodi rade se od najbolje sirovine, izabranih dijelova mesa i slanine od težih i starijih svinja koje prolaze kroz dug i zahtjevan proces prerade. Taj proces može uključivati razne tehnološke postupke, poput soljenja (gdje se koristi isključivo sol), salamurenje (u tom procesu koristi se sol i drugi dodaci), prešanje (ovaj proces koristi se kod pravljenja pršuta), izrada nadjeva i nadjevanje – ovo se koristi kod kobasičarskih proizvoda.
Zatim imamo još dimljenje, sušenje, zrenje i fermentaciju. Kao što vidite,
sušenje mesa uopće nije jednostavan proces! Posebno u slučaju
regionalnih proizvoda, ovi procesi u velikoj mjeri počivaju na
tradicijskoj, ustaljenoj praksi te znanju i vještinama lokalnog
stanovništva. Naravno, trebaju se stvoriti i pogodni uvjeti za
soljenje i sušenje mesa. Mnogi tradicionalni proizvodi postali su
široko poznati te se naširoko ističu svojim gastronomskim
osobinama.
Foto: Julia Filirovska/Pexels
Neki su čak i zaštićeni europskim oznakama kvalitete te su daleko prepoznatljivi. Primjerice, slavonski i baranjski kulen koji se proizvode u svinjogojskom području istočne Hrvatske, te poznati hrvatski pršuti (možemo ih razgraničiti u istarske, krčke, drniške i dalmatinske) koji su osobiti specijaliteti. Da ne spominjemo čitav niz ostalih blagdanskih specijaliteta, poput kulenove seke, slavonske šunke ili dalmatinske kaštradine.
Želimo Vam ugodno i neprekomjeno konzumiranje tradicionalnih suhomesnatih proizvoda bez grižnje savjesti.