Osječanin pedalirao od Poreča do Splita: Na raznim mjestima proveo je pet noći, a na Cresu mu se pridružio i jelen!

Ovaj Osječanin u gotovo svakoj prilici vozi bicikl, bilo da je lijepo vrijeme, da kiša pada ili da sniježi

Vjerojatno nema osobe koja nema neku od želja na svojoj “bucket listi”, no nema svatko mogućnost da bi je ispunio. Ne i 38-godišnji Ivan Janković iz Briješća kojemu je dugogodišnja želja bila proći biciklom duž jadranske obale koju, iako ih je obišao puno, smatra najljepšom na svijetu. Sa svojim električnim biciklom tako se 21. kolovoza ove godine uputio iz Poreča do Splita kamo je stigao nakon pet dana. Ovaj Osječanin koji posljednjih godinu dana živi u Grazu, za svoj se put o kojem razmišlja 15-ak godina, pripremao oko dva mjeseca.

“Ponio sam sa sobom vreću za spavanje, gumu za bicikl, nešto alata, prvu pomoć, masku za ronjenje, higijenski pribor i nešto odjeće, bocu s vodom i slatkiše te se zaputio na put dug oko 450 kilometara. Zacrtao sam si pet noćenja, ali sam želio posjetiti i otoke.

Tako sam krenuo od Poreča, noćio u trajektnoj luci na otoku Cresu, potom sam spavao na plažama na otoku Krku, na otvorenome između nekoga drveća na Rabu, a plaže su mi bile prenoćište u Zadru i u Šibeniku odakle sam stigao u Split gdje me čekala supruga Tamara”, priča ovaj pustolov koji je, kaže, uspio proći cijeli put bez ikakvih problema biciklom, no zato se našao oči u oči s – jelenom!

Naime, prve noći, kaže, spavajući kraj litice duboke oko sedam metara, čuo je kako se nešto miče. Pomislio je, kroz smijeh će Ivan, da će morati skočiti na drvo ako je riječ o divljoj svinji, no bio je to, priča, poveći jelen. Priznaje kako mu nije bilo svejedno pa je stoga valjalo biti na oprezu i preostale noći, budući da nije želio noćiti u apartmanima, već spavati na otvorenome. Tako bi se najprije, kaže, uvjeravao ima li u blizini zmija ili čega sličnoga, a nakon susreta s jelenom društvo su mu pravili i komarci kojih, ističe, nema u velikome broju samo u Osijeku, a kao Osječaninu, priča kroz smijeh, s njima je lako izišao na kraj. Samo iskustvo vožnje biciklom po Jadranu Ivan opisuje uzbudljivim, svakako zanimljivim i dosta zahtjevnim to više što je tih dana, kaže, u hladu znalo biti i do 35 stupnjeva. Biciklirao je bez upotrebe struje gotovo u svakoj prilici izuzev uzbrdica na koje je nailazio putem.

“Prekrasno je voziti našom obalom i otocima i gledati ljepote prirode i to je nešto što nikada neću zaboraviti. No moram priznati da je bilo zahtjevnije nego što sam mislio. Mogu čak reći da su pripreme za put gotovo ništa spram napora koji sam uložio tih pet dana. Dnevno bih pio po šest do sedam litara tekućine, putem izgubio oko tri kilograma, vrlo malo sam spavao, no ova pustolovina svega je vrijedna” kaže Ivan, naglasivši da mu je pri svakoj destinaciji koju bi odabrao za noćenje bilo najvažnije pronaći dobro mjesto za odmor, ali i za ronjenje koje obožava te za obilazak župa i kraće šetnje.

U šali kaže kako mu je i glavni zadatak bio i javljanje supruzi koja ga je, stigavši automobilom, čekala u Splitu. Na upit zašto nije vozio do, primjerice, Dubrovnika, Ivan kaže da mu je Split bio dom u mladosti i mjesto gdje je prije 24 godine živio neko vrijeme pa ga je želio je pokazati svojoj supruzi. Kroz smijeh kaže da bi, da je bilo drukčije, bez problema vozio i šesti, sedmi dan ako treba, no ovako se, šali se, našao na spoju s vlastitom suprugom ispred Dioklecijanove palače koja im je bila prenoćište sljedeća tri dana.

“I kad sam mislio da će konačno ona voziti kući, morao sam voziti ja” priznaje Ivan, rekavši kako je već putem do kuće razmišljao o sljedećoj biciklističkoj avanturi i to od Graza do Osijeka. Naime, s obitelji gotovo svaki mjesec Ivan dođe kod roditelja i braće u Briješće, no nakon ove ljetne avanture kaže da mu je u planu automobil svakako zamijeniti biciklom. Dužina puta gotovo je ista, a priznaje da bi se, kad bi mu to omogućile financije i duži godišnji odmor, rado uputio i u neke druge države.

“U gotovo svakoj prilici vozim bicikl, bilo da je lijepo vrijeme, da kiša pada ili da sniježi. Volim i toplinu i hladnoću i smatram da bicikl pruža osjećaj kakav automobil nikada ne može. Stoga bih svima preporučio da se, ako to žele i mogu, upute u obilazak prekrasnih krajeva Hrvatske”, naglašava Ivan koji je, od petorice braće koliko ih je u obitelji Janković, za sada jedini koji se odvažio na toliki put. Vjeruje pak da i oni imaju ponešto na svojoj “bucket listi”, a u što je siguran jest da je imao bezuvjetnu potporu svoje obitelji za ovaj nesvakidašnji i hvalevrijedan pothvat.