''Postoje oni koji neće imati komplekse manje vrijednosti ako im se djevojka ili žena bavi onime što voli, a bit će im u redu i ako možda ne kuha svaki dan i ako ne ispeče kolač svake subote''
Kako sam prešla 25-u, tako se sve više susrećem s raznim
očekivanjima okoline. Kao vjerojatno većini žena mojih godina i u
istoj situaciji, postavljaju mi se pitanja poput: kada ćeš
se udati, kada ćeš naći ”normalnog” dečka, kada ćeš početi
malo više kuhati i kada misliš roditi. U
protivnom, ako to sve ne učinim, nisam prava žena.
Nisam prava žena ako se ne udam do tridesete. Ili uopće.
Nisam prava žena ako ne rodim djecu. Nisam ni prava majka ako ne
rodim barem dvoje, troje djece i ako nisam uz njih 0-24, ne
kupujem im sve što požele i ne govorim im u svakom trenutku da su
najbolji na svijetu.
Nisam prava žena ako, umjesto svega toga, odlučim ganjati
karijeru jer eto, netko je negdje odredio da su poslovi
rezervirani samo za muškarce.
Nisam prava žena ako ne kuham svaki dan. Ili ako ne kuham uopće.
Ili ako kuham ”jednostavna” jela. Ili ako kuham ”uvijek
isto”.
Nisam prava žena ako ne pečem kolače svake subote i ako mi uzor
nisu naše bake koje to čine i kojima je to smisao života, dok je
za mene to možda nešto drugo.
Nisam prava žena ako pijem pivo. I to jako pivo. I to iz boce. I
to ne samo u svoja četiri zida, nego i u javnosti.
Nisam prava žena ako smatram da i muškarac treba sudjelovati u
kućanskim poslovima, a ne reagirati samo onda kada se nešto
pokvari.
Nisam prava žena ako ne kupujem odjeću po najnovijoj modi i ne
stavim ruž i tri sloja pudera kada idem baciti smeće ili do
trgovine preko puta kuće.
Nisam prava žena ako imam kratku kosu i nosim šorc umjesto
haljine jer i odjeća i frizura također imaju spol.
Nisam prava žena ako opsujem tu i tamo, zato što psovati isto
tako imaju pravo samo muškarci i kada muškarac opsuje, to je
dokaz njegove snage i moći, a kod žene je to ružno i
neprihvatljivo.
Nisam prava žena ako se ne složim uvijek sa svime što muškarac
kaže jer muškarci bi ipak trebali biti dominantniji i oni su
glava obitelji.
Nisam prava žena ako ne pričam fino, nježno i umiljato, nego mi
je glas možda malo grublji kada govorim o stvarima koje me
pogađaju.
Nisam prava žena ako ne želim jednoga dana ustajati iz kreveta
ako ne radim samo kako bih mužu koji ima zdrave ruke i noge
skuhala kavu ili opeglala košulju prije posla.
Recite mi onda, što je pravo? Što je ispravno? Biti netko tko
nisi? Činiti stvari koje ne želiš kako bi se svidio drugima i
uklopio u društvo? Roditi djecu i biti nesretna? Udati se i
ostati u lošem braku cijeli život? Šutjeti na tuđe uvrede?
Ostajati doma, iako želiš raditi?
Neki sam dan baš pričala s jednim poznanikom o tome pa mi je
rekao: ”Odakle nama muškarcima uopće pravo da govorimo o tome
kakve će biti žene? Nismo u vašoj koži. Ne znamo kako vam je.”
I onda sam shvatila da ipak postoje muškarci koji si mogu sami
skuhati ručak te oprati i opeglati veš, bez očekivanja da im to
sve radi mama, sestra ili partnerica. Postoje oni koji neće imati
komplekse manje vrijednosti ako im se djevojka ili žena bavi
onime što voli, a bit će im u redu i ako možda ne kuha svaki dan
i ako ne ispeče kolač svake subote. I nemaju nikakav problem s
time, niti ju smatraju manje ženstvenom zbog toga.
Naravno, u svemu je najbitniji balans. Sigurno neću biti
usmjerena isključivo prema karijeri, dok su mi djeca stalno sama
kod kuće.
Neću doći na razgovor za posao u izlizanoj majici i tajicama jer,
nažalost, takva su očekivanja okoline i svjesna sam da ja kao
jedinka ne mogu promijeniti sustav u kojemu živimo, nego mu se
donekle prilagoditi.
Neću dopustiti da mi kuća bude u neredu ili da mi suđe danima
stoji neoprano u sudoperu.
Neću biti gladna – skuhat ću si, no i dalje će to biti
”jednostavna” i ”uvijek ista” jela sve dok ne budem
jednoga dana imala obitelj i djecu.
I dalje ću piti pivo iz boce u javnosti, ganjat ću karijeru i
neću se našminkati kada budem išla baciti smeće ili u trgovinu
preko puta. Opsovat ću i dalje ako me netko naživcira u prometu i
neću pričati nježno da bih ostavila dojam pokorne žene koja
pristaje na sve što joj se ponudi.
I ako me netko zbog toga neće smatrati pravom ženom, neka tako
bude. Jer pravi sam čovjek – baš po svojoj mjeri, a
ne po mjeri okoline.
Tekst je izvorno objavljen na
poveznici.