Drugi su negodovali da su kupili repelente, a komaraca nema. Stručni suradnuk Turističke zajednice Osječko-baranjske županije otkriva veselu stranu svog posla
Slavonija i Baranja privlače sve više turista pa tako se i turistički djelatnici sve češće susreću s neobičnim zahtjevima i pitanjima. Stručni suradnikTZ Osječko-Baranjske Mislav Pavošević za RTL.hr podijelio je nekoliko priča .
“Strani turist jednom je prilikom nakon ture brodom u Parku prirode Kopački rit pitao je razumiju li vodiči jezik ptica i životinja? A bilo je i toga da je stranac molio da prenesemo njegovu poruku konobaru: ‘Molim vas, recite mu da su vam porcije u restoranu prevelike – pa tko to može pojesti!? S druge strane, domaći turisti žale se da su porcije sve manje!
A bio je i stranac koji je nakon degustacije vina u baranjskoj vinariji pitao: ‘A, kako to mislite, ovo vino je suho/polusuho… Kad je tekuće!?’ Ovog ljeta u Osijeku i Baranji jedan je pitao gdje su nam komarci, da su oni došli spremni s repelentima pa je dodao: ‘Nemojte reći da smo bacili novac?!’ A sjetimo se da je ovo ljeto bila suša i da komarac gotovo nije bilo.”
No imali su oni pitanja i o gigantskim komarcima zimi. “Nazvala je domaća turistkinja koja je uskoro dolazi povodom dočeka Nove godine u Baranju, pa je pitala: ‘Samo nam, molim vas recite, ima li još komaraca?’ Temperature su taj put bile i -10 °C”, nasmijao nas je Pavošević simpatičnim pitanjima turista.
Kaže, često ima i zbunjujućih pitanja, kada strani turisti nisu
sigurni ni gdje su točno došli, pomalo su izgubljeni u
geografiji, ali i povijesti.
“Ozbiljno pitanje jedne turistice iz SAD-a s riječnog cruisera
bilo je: ‘Koliko nam vremena treba od Osijeka do Dubrovnika, sat
ili dva? Nama u Europi, a posebno Hrvatskoj, često su nejasna
takva pitanja, jer Amerikancima udaljenost poput navedene i nije
neka velika udaljenost”, kaže naš sugovornik.
Strance pomalo zbunjuje i Domovinski rat, očekuju više ruševina, ali ponekad pobrkaju u kojoj smo državi sad, jesmo li u Austrougarskoj, Jugoslaviji, Mađarskoj…
“Na priču o Domovinskom ratu, znalo je biti pod pitanja poput: ‘OK, a kako je sad živjeti u Srbiji i kako je sad na Kosovu?’ A imali smo i pitanja gostiju po izlaska s cruisera na Dunavu: ‘Is Croatia in Russia?’, odnosno je li Hrvatska u Rusiji, jer ime naše zemlje zvuči slično na engleskom. Stranci često pitaju je li Slavonija isto što i Slovenija”, kaže Pavošević.
Jednom su prilikom gosti s cruisera u Vukovaru pitali zašto nismo ostavili pokoju zgradu u ruševini poslije rata. “Jer grad je previše obnovljen, a mi smo platili “War Tour” (Ratnu turu)”, bila je primjedba. Na pitanje o poznatim freskama u Đakovačkoj katedrali, o prikazu “Poklona triju kraljeva Isusu”, naši turistički vodiči imali su vrlo ozbiljno pitanje japanskih turista: “A kada su ta tri kralja vladali Hrvatskom?”. Nakon više pojašnjavanja da se ne radi o pravim, a još manje o hrvatskim kraljevima, japanski turisti na kraju ostali razočarani lokalnim vodičem koji po njima “nije razumio pitanje”.
“Bilo je i pitanje grupe iz Like (koja je sama po sebi slabo naseljena), pod utjecajem bombastičnih medijskih napisa posljednjih godina o iseljavanju ‘kako to da u Osijeku (usred vrelog ljetnog nedjeljnog popodneva) na ulicama nema žive duše?! Ali i američki turist s cruisera nakon tri sata ture i priče o hrvatskoj povijesti još uvijek nije shvatio ‘je li Hrvatska onda, ipak, u Jugoslaviji ili je još u Austrougarskoj?’ Dodao je da mu ne zamjerimo na mogućem ‘glupom pitanju’ jer je europska povijest ‘jako komplicirana’, prepričava Pavošević.
Nekima su mađarsko i hrvatsko Podunavlje ista zemlja, pa je Amerikanac u vinariji u Podunavlju primijetio: “Ona vaša vina, koja smo kušali jučer, bila su odlična”. Vodič je ostao zbunjen jer je grupa upravo prešla iz Mađarske u Hrvatsku. “No, stranim turistima iz Amerike i Australije hrvatsko, srpsko i mađarsko Podunavlje čine se kao jedna destinacija – slične tradicije i sličnih gradova pa i vina”, govori naš sugovornik.
Domaća grupa nazvala je jednom prilikom telefonom i zamolila preporuku restorana u Osijeku, a onda je sugovornik razočarano ustvrdio: “Aha, kažete znači brod na Dravi…A znači li to da moramo jesti riječnu ribu?”. Na kraju je ista grupa naručila isključivo riblji menue i bili su oduševljeni fiš paprikašem, šaranom u rašljama i perkeltom od fileta soma!
U turizmu čudima nikad kraja, pa je tako jedna domaća grupa gostiju tijekom posjeta vidikovca u Baranji tik pred berbu pitala: “Smijemo li ‘ukrasti’ malo grožđa?”. Vodič je uputio da ima mjesto pored vidikovca gdje dopušta da se “čapne” pokoja bobica za probu. “Nakon 10-ak minuta provedenih u vinogradu, a na užas vodiča i vinara koji se došao oprostiti od grupe, dvije turistice u autobus ulazile su svaka s po vrećicom punom grožđa”, otkriva i neobična ponašanja turista Pavošević.
U ovom poslu svakako nije dosadno i svaki će djelatnik reći da je gost na prvo mjestu, što i jest, a kolik nam je to važno dovoljno govori da je u medijima uvijek top vijest koliko nam je gostiju stiglo, jer turizam je jedna od naših gospodarskih perjanica. Vesele podaci da je turizam na Osječko-baranjskom području ove godine rastao u odnosu na prošlu godinu pa suradnik turističke zajednice otkriva podatke od ove godine.
“Od početka godine do kraja rujna imali smo 78.895 stranih te 97.055 domaćih turističkih noćenja, ukupno 175.950 noćenja. Samih turističkih dolazaka sveukupno je bilo 81.365). Broj dolazaka i noćenja tijekom ljeta bio je na razini rekordne 2019”, ističe Pavošević.
Kada se usporede ova i prošla godina, 63% je više dolazaka i 35% više noćenja na području Osječko-baranjske županije. “Značajno povećanje bilježi se i kod dolazaka podunavskih riječnih cruisera pa je riječnim putem u našu županiju stiglo 112% više gostiju nego prošle godine. Uobičajeno, turisti najčešće dolaze redom iz Hrvatske, Njemačke, Mađarske, Poljske, Srbije, BiH, SAD, Austrije, Slovenije i Italije”, otkriva suradnik turističke zajednice ove županije.