Na Redditu se proširio jedan, značenjski besmislen, zadatak iz matematike za drugi razred osnovne škole te izazvao pravu lavinu reakcija
“Marija čita knjigu za lektiru. Knjiga ima 82 stranice. U subotu
je pročitala 33 stranice. U nedjelju je pročitala 19 stranica
više nego u subotu. Koliko još stranica Marija mora pročitati?”,
glasi jedan zadatak iz matematike za učenike drugog razreda
osnovne škole.
Izvor: Reddit
Autor zadatka očito se malo zabrojio jer ispada da knjiga ima 85
stranica i da je Marija ionako već pročitala više nego što je
trebala. Zadatak je izazvao pravu lavinu reakcija na Redditu i
mnogi su se uključili u raspravu, nakon što ga je na toj
platformi podijelila jedna, pretpostavlja se, majka učenika koji
ga je morao riješiti.
“Kao profesor matematike, ovo je samo dio zadataka kojima
svjedočimo u udžbenicima. Može li OP reći koji je to nakladnik?
(Mislim te zadatke vide učiteljice razredne nastave, ne mi, ali
opet me zanima). Definitivno bilo bi super javiti da se ispravi.
Fun fact: u jednim udžbenicima imali smo 2 tipa istoga zadatka
(neki udžbenici imali su ispravljenu verziju zadatka, dok drugi
neispravljenu, a udžbenik istu godinu imao na sebi). Tako da je
nastala velika zbunjola u razredu”, bio je jedan odgovor.
‘Ne znam kakvi to geniji pišu’
“Udžbenici su nevjerojatno smeće. Svi. Ja ne znam kakvi to geniji
pišu, ni tko to provjerava. U nekim vježbenicama vidim napisane
linkove od 3 reda na koje bi učenici trebali ići, recimo da vide
sliku. Pa isprintaj sliku, kaj izvodiš? A da ne spominjemo sad te
neke digitalne sadržaje kojima većina učenika nema pristup jer im
treba kod, a kod vrijedi samo jednom. Znači dobiješ rabljenu
knjigu i ne može. Razumno bi bilo da se kod resetira jednom
godišnje, ali to je čini se kompliciran koncept”, odgovorio je
drugi reditovac.
“Udžbenici se prave za izdavačke kuće, ne za djecu. Sve ih je
više, torbe su sve teže, a sadržaj kao da ga piše I.Ž. sa 24
sata. Dakle, isto kao i ostali aspekti postojanja u ovoj državi,
za kurac. Usput, imam malu u 3. razredu pa pišem iz iskustva”,
napisao je treći korisnik.
“Kontrola kvalitete je nepostojeća. Treba napraviti kvalitetan
udžbenik i ne mijenjati ga skoro nikad, ali prioritet je tiskanje
novih i prodaja, pogotovo kad ti država ili grad garantira da će
kupiti kaj god”!
“Jasno je da to nije bila intencija sastavljača zadatka, ali ovo
uopće nije loše. Treba naučiti provjeru ispravnosti polaznih
postavki i treba ljude osvijestiti da ne mora svaki zadatak imati
fizikalno smisleno rješenje”, glasi jedan komentar.