Za Uskrs su u nekim hrvatskim krajevima svekrve slale cvijeće snahama, a znalo se i prvo jesti hren za doručak
Uz Uskrs, najveći kršćanski blagdan kada slavimo pobjedu života
nad smrću i uskrsnuće Isusa Krista – temelj kršćanske vjere,
vežemo mnogobrojne narodne običaje. Kako bi
dobili što cjelovitiju sliku narodnih običaja trebamo promotriti
običaje od razdoblja korizme do Uskrsa.
Kada promatramo svakodnevni život ljudi od Srijema i Slavonije pa
preko Hrvatskog zagorja i Jaskanskog prigorja do Istre i
Dalmacije možemo uočiti jasnu razliku između odijevanja i
prehrane tijekom korizme, Velikog tjedna i Uskrsa. Dok se tijekom
korizme nosila tamnija odjeća sa što manje nakita ili bez kićenja
za Veliku subotu se često nosila najljepša odjeća koja se imala u
kući. Kada promatramo takozvani korizmeni jelovnik u njemu nije
bilo mjesta za mesna jela pa se jelo kiseli kupus, grah, kajmak
ili kiselo vrhnje, suho voće i riba, kao i krumpir i kaše. Za
razliku od potonjeg tijekom Velike subote pripremala su se mesna
jela za Uskrs, odnosno uskrsni doručak. Ona su se nosila na
blagoslov u košarama koje su se različito zvale u pojedinim
krajevima – posvetilište, svetenje ili posvećenica.
Nikako ne smijemo zaboraviti i običaje koji se i danas rado
odvijaju u svakoj kući kao što su bojanje jaja (pisanice),
tucanje jaja ili gađanje s novčićima i poklanjanje cvijeća
snahama od strane svekrva. O navedenim običajima pa i o običajima
koji su bili rašireni diljem hrvatskih povijesnih prostora
tijekom 19. i 20. stoljeća i za Veliki petak i ostale dane Svetog
trodnevlja možemo čuti u novom dijelu Zapisa iz Hrvatske.
Sretan i blagoslovljen Uskrs!
Više pogledajte u video uratku Mihaela Sučića