Zajednica Čenakolo je kršćansko udruženje koje prihvaća izgubljene mlade ljude, nezadovoljne, zbunjene, očajne, one koji žele pronaći sami sebe, pronaći radost i smisao života.
Zajednicu je 1983. godine osnovala
časna sestra Elvira Petroci u Italiji, a danas postoji
gotovo 3.000 članova u 60-ak kuća diljem
svijeta, pa i u Hrvatskoj njih 8.
Ivan Filipović danas svoju priču priča kada god
ima priliku. Jer, priča je to koju vrijedi čuti i iz nje
učiti. Danas je koordinator zajednica Čenakolo, svećenik
je koji pomaže ostalima. No, početak je njegove priče
daleko od toga.
Deset je godina bio ovisnik o heroinu, doživio
je puno teških trenutaka, a onda je uz pomoć zajednice –
pobijedio. I ne samo to, Zajednica mu je postala
životni poziv i u njoj je ostao raditi. Poslije je osjetio i
svećenički poziv, školovao se i Zajednica je sada, kako kaže,
njegov život.
–Vjerujem da uz to iskustvo koje sam imao mogu dobro shvaćati
probleme ljudi koji dolaze tražiti pomoć, jer svojim iskustvom uz
pomoć svih koji su u zajednici mogu takvim ljudima pomoći,
rekao je don Ivan Filipović, koordinator zajednice Čenakolo
Među onima što su zatražili pomoć bio je i Mirza iz Bosne
i Hercegovine. Još je kao dijete zagazio u drogu,
a sa 17 je bio veliki ovisnik koji se više nije mogao sam
nositi s onim što mu je droga donijela. Rekao je
roditeljima. Premda mu je u prvom trenutku bila odbojna pomisao
da pristupi katoličkoj Zajednici, ipak je kao jedan od prvih
muslimana ušao u Zajednicu. Bio je među najmlađima u Zajednici i
ostali su ga članovi prihvatili, kaže, kao dijete i pomogli mu da
shvati što si radi od života
Stvarno sam učio živjeti, naučio sam moliti i tu molitvu
pretvoriti u djela. Naučio sam se smijati, opraštati,
govoriti istinu, dizati se kad je teško, i ići iznad svih
poteškoća, kaže Mirza
Bojao se da će ga obitelj odbaciti, ali nije, nego su i
roditelji uključeni u rad zajednice. Zajedno je s njima,
kaže Mirza, postao nova osoba, koja čvrsto stoji na nogama i ima
osmjeh na licu, a istovremeno osjeća da je prihvaćen i cijenjen.
No, za bivše je ovisnike do toga težak put.
Dok je nekada Zajednica primala najviše ovisnike o drogama, u
novije vrijeme dolaze i mladi s drugim problemima, kao što su
beznađe, besmisao, depresija, tjeskoba, strahovi,
usamljenost, ovisnost o kockanju. Članovi zajednice
svima poručuju – nemojte ići našim putem, a onima koji
već na njemu jesu pokazuju da nade ima
Čuvajte se, mi smo pogriješili, jako pogriješili,
posljedice su velike, i nije lako ih
ispravljati, ni nama ni našim obiteljima, čuvajte se tih
stvari i nemojte ići našim putem, zaključio je don
Filipović.
{youtube}e7aevGMqdmI{/youtube}
TEKST: STV i SiB.hr
