Na "prvi maj" iliti dan (ne)rada, održao se u Austriji skup ležećih biciklista na kojemu je prisustvovao i jedan i jedini osječki "ležeći" biciklist Miha.
Na “prvi maj” iliti dan (ne)rada, održao se u Austriji skup ležećih biciklista na kojemu je prisustvovao i jedan i jedini osječki “ležeći” biciklist Miha, a SIB prenosi njegovu priču za BikeMyDay.
Nikada nisam volio proslavu 1. Maja…
Kampiranje radi alkoholiziranja, tuča penzionera oko kazana graha, vrtuljci i drangulije,…
Baš sam se pitao kako to sve izbjeći – kad stiže e-mail od Igora iz Inđije; Hoćeš da za 1. maj odemo na skup ležećih biciklista u Fernitz, malo iznad Maribora u Austriju? TO!!!!
Hvalim se Vezmi, koji me uvjerava da ne mogu 100tinjak km voziti u riflama, te mi posuđuje svoje gaće za bic , uf, uvijek sam se opirao Borat – modi… U ponedjeljak popodne dolazi Igor, tovarimo i moj bic krećemo prema brdu iznad Maribora na kojem živi Peter – kod njega spavamo tu noć.
Ujutro saznajem da je Peter zastupnik 12-tak marki ležećih bicikala za Sloveniju, vlasnik portala www.udobnoposvetu.si i kreator biciklističke odjeće “Kangaroo” koja je prilagođena ležećim biciklistima! (Npr. Džepovi na dresu su naprijed!). Kupujem uz popust – barem ne moram voziti u Vezminim gaćama! U osam ujutro dolazimo do Šentilja gdje čekaju ostali, te naša mala kolona kreće vijugavim asfaltiranim puteljcima uz rijeku Muru. Nakon 40-tak kilometara vožnje dolazimo do centra Fernitza, te poput djece u parku – divimo se tuđim igračkama…
Mene je najviše privukao Velomobil – autić na pedale za odrasle, dva točka naprijed, jedan odostraga, unutra ležiš, super aerodinamika, juri kao lud, ali malo me odbila cijena – kreću od 5000 Eura ;).
Ja sam ramu za ležeći kupio preko Igorove stranice http://velomotion.weebly.com nakon toga je Vezma danima šarafao u garaži da od rame postane bic. Ovdje po prvi put uživo vidim i dvadesetak različitih ležećih “tvorničkih” bicikala. Priznajem da sam malo podcijenio vlastiti, misleći da su kupovni – tehnika iz svemira! Ovim putem se javno ispričavam i Igoru i Vezmi – tvorničko je malo ušminkanije, cijevi su savijene i sl., ali to je sve!
Nakon dvosatnog druženja odlazimo na dvadesetak km udaljeni ručak. Baš je fora voziti u ovoj šarenoj koloni po lokalnim cestama… Samo da ne zaboravim napomenuti: Svi automobili kad obilaze biciklistu – strpljivo čekaju kao da obilaze kamion, odlaze potpuno u drugu traku i u njoj voze minimalno stotinjak metara – kako ne bi digli prašinu biciklisti!
Možda to i kod nas dožive naši unuci, prije praunuci…
(Za fanatike – rute možete naći na www.sports-tracker.com U tražilicu ukucajte FERNITZ )
Predvečer se vraćamo u Šentilj…. Nisam uopće umoran, hvata me neka tuga što je neopterećeno vozikanje u prelijepoj prirodi završilo, čeka nas automobil i dosadna Podravska magistrala…
Mihalička