U opuštenoj atmosferi caffe bara K (iliti Kesten, op.a.) u poluvremenu utakmice Hrvatska – Makedonija razgovarali smo sa rolerom, klizačem, biciklistom, “glazbenikom”, ljubiteljem Symbian NOKIA-e i mrziteljem Iphone-a – Damirom Mihaličkom Mihom.
Pregovori oko razgovora trajali su 5 minuta iz razloga što principijelni Miha nije htio govoriti u Iphone. Srećom autor ovih redaka ima masku koja imitira kazetu, pa je to sentimentalnog Mihaličku vjerojatno vratilo u prošlost…
Antimusic band?
– Antimusic band!
Ajde pričaj sve što ti padne na pamet. Fanovi isčekuju novi album?
– Naši fanovi su ili na groblju ili na psihijatriji, ali svejedno radimo na novom albumu. Deveti album izašao je lane. Zadnji deseti album izlazi iduće godine. Još 1983. godine smo odlučili da nam je 100 pjesama savim dosta. Svaki album 10 pjesama i sad bi ti trebao zaključiti da je 10 puta 10 100, ali eto pomogao sam ti,haha.
Tko radi na njemu?
– Ja radim na njemu, jer jedino ja pišem pjesme. Poneku napiše Jurman, ali recimo 97% pjesama napišem ja.
Nastupi u Osijeku?
– Nastupi u Osijeku su uvijek uskoro, ali problem je scena u Osijeku. Ako se ukaže neka prilika mi smo spremni. Evo kad dođe Rambo Amadeus sigurno ćemo nastupiti s njim. Nikad mi to ne znamo nešto previše unaprijed.
Očekujete li svih 36 obožavatelja na nastupu ili se netko ispričao?
– Teško je na ovo odgovoriti s obzirom da su naši fanovi u takvim godinama gdje imaju porodične obveze ili moraju mijenjati proteze na nogama. Ja se nadam da će ovi koji hodaju ili su još živi doći na koncert. Razmišljali smo podrediti se publici pa napraviti koncert u staračkom domu u Drinskoj, ali tamo je problem sa bukom, a i opasno je u tim godinama, kada je srce već slabo, gledati naše nastupe… Ne bismo voljeli nekoga nositi na duši.
Kako komentiraš događanja u Osijeku ove godine? Pannonin, Ufo…
– Pa da budem iskren to mi se nikad nije sviđalo u Osijeku…
Ima super događanja poput Pannoniana, Ufa, bude dobrih dana na
Kopiki preko ljeta, dobrih koncerata… A opet ima perioda kada
je Osijek mrtviji od Čamagajevaca. Gdje su ti ljudi koji dođu na
Pannonian, pa ih 350 ostalih dana nema nigdje. To je problem
mentaliteta. To je Balašević dobro opisao. Kaže u Vojvodini
od 5 ljudi 3 su samoubojice, a 2 se već uspjelo ubiti.
Razmazili smo Osječane, sve je bilo besplatno prije.
Pannonin, Ufo, koncerti… Ljudi ne shvaćaju da sve košta.
Izvođači se moraju platiti, a na koncertima bude sve manje ljudi
što iziskuje veću cijene karte. Nisu to koncerti Željka
Joskimovića gdje se skupi 5000 ljudi.
Smetaju te koncerti poput Joksimovićevog?
– Nemam ništa protiv toga. I prije rata su bili koncerti na Zrinjevcu. Srijedom revija narodne pjesme, a četvrtkom Azra. Neka ljudi slušaju što hoće samo mi je žao što su nestali ljudi koji imaju iste glazbene afinitete kao ja, pa koncerti propadaju zbog malog interesa. Zašto je ta urbana, alternativna scena škrta dati 20, 30 kuna za neki koncert!? I onda se poslije bune kako nema događanja u gradu. Čudno!
Upravo se ta alternativna scena buni zbog programa na Danima piva?
– Da sam vlasnik Pivovare isto bi učinio. Onaj koncept nije imao prođu, malo ljudi. Pivovara ima zadatak zaraditi i reklamirati svoj proizvod, te im je interes što veći broj ljudi. Zbog toga mi je jasno to s tamburašima.
Ti si stravstveni bicilist? Imaš nekoliko bicikala. Čak i neke čudnovate kojima plijeniš pozornost Osječana? Mislim na onaj s krovom. Što misliš o kulturi “pedaliranja”?
– Baš sam se neki dan prepirao s kolegom s posla koji je ogorčen na bicikliste i motoriste… Nisu to horde bicilista koje su poput Turaka došli osvojiti Osijek. To su sve naši sugrađani. Ako su oni kreteni kao pješaci biti će kreteni i kao biciklisti i kao vozači automobila… Kakav si takav si. Opća kultura je niska.
Biciklističke staze i trake? Mnogi se žale kako su na nekim mjestima uske, no treba znati razliku između staze i trake.
– Negdje je stvarno nelogično. Možda je na pješačkom mostu moglo biti šire, jer ovako doslovce kormanom zapinješ za ogradu. No, u Strossmayerovoj ulici to nije moglo biti šire, jer po Zakonu pješacima moraš ostaviti metar i pol prostora. Naprimjer na ovome Bulevaru…
Gdje!? Na bulevaru?
– Pa kako se to sad zove… Kapucinska? Ja sam stariji, pa se još sjećam tih starih naziva,haha.
Zapostavio si role?
– Nisam… Ma zapravo jesam, zapustio sam. Raskidao sam nogu na skijanju prije nekoliko godina, pa ne mogu biti u rolama 5-6 sati. Kako sam krenio sa ležećim biciklima tu uvijek ima nekih dorada, pa mi je to tražilo dosta vremena. Imam tri ležeća i četiri sjedeća bicikla.
Sezona klizanja? Jesi li spreman?
– Klizanje je jedini način da se protegneš kad je vani -10. Prošle godine je bila slaba posjeta. Opet iz meni nepoznatih razloga.
Možeš i na fitness?
– Možeš, ali nije mi baš fora biti i s 25 nabiladnih, znojnih muškaraca.
Evo za kraj komentiraj utakmicu Hrvatska-Makedonija? Misliš li da je Strinić dovoljno prodoran po boku?
– Ne znam tko je taj Strinić. Znam za Rakitića zato što mi izgleda vrlo retardirano, znam i za Modrića zato što sad svi znaju za njega. Hoću, neću u Real. Mama me ne pusti, ali tata bi, haha. Znam i za Štimca, jer Mamić nije znao kako da ga se riješi, pa ga postavio za trenera.
Samir u reprezentaciji?
– Jel to onaj Brazilac što ga Mamić hoće prodati, a ne
uspijeva?
Da,da. Taj.
– Meni je to blesavo da igra, ali to svi rade, pa zašto ne bi
mogli i mi. Ako je mogao Pešalov dizati utege, što nebi mogao
Samir igrati nogomet. Iako ponavljam da mi to sve skupa bezveze,
jer to onda više nije reprezentacija.
Što misliš o počasnom građaninu Osijeka Davoru Šukeru?
– Kao što ste primjetili nisam ekspert za nogomet, ali nemam neki osjećaj da se puno bori za Osijek. Prije bih tu titulu dao Senadu Grošiću koji je vozać BMX-a iz Austrije koji je od Pannoniana napravio ovo što je danas. Uopće ne umanjujem zasluge Lileta, Janca i Samira, ali bez Senada ovo ne bi bilo to.
