Mnogi koji posjete Osijek zaljube se u njega na prvi pogled, mnogi od njih vrate se ponovno u naš grad na Dravi. Jedan od takvih je i mladi Finac koji je prije pet godina kao 20-godišnjak jedno vrijeme živio u Osijeku. U blogu letterstocities Finac piše svoje dojmove o gradovima koje je posjetio i koji su ostavili određeni utisak na njega.
U pismu kojeg je napisao kako on sam kaže “jedinom gradu u kojem
je bio, a da ga može zvati domom” spominje težak početak života u
Osijeku, problem oko prilagodbe na način života ovdje,
komunikacija s ljudima.
Nakon završetka studija u Americi odlučio se na odlazak u Europu,
a Osijek je bio njegova destinacija. Dolazak u Osijek za njega je
bio veliki kulturološki šok, a uz sve to još je
bila i zima, koja je te godine bila posebno oštra, no zbog toga
ga je Osijek još više zaintrigirao.
Kako je hrvatski jezik jedan od težih stvaralo mu je to dosta problema, a još je živio i na Vijencu Petrove gore čije ime nije nikako mogao pravilno izgovoriti. Mnogo toga mu je smetalo i generalno nije baš uživao u gradu, prvenstveno što mu je falila obitelj, prijatelji.
Da bi si olakšao život u Osijeku tražio je nekoga s kim bi mogao razgovarati, družiti se, upoznati bolje naš grad. Sreću je imao što mu se javila jedna djevojka koja je stigla iz Australije u Osijek te mu ponudila da odu na kavu i da ga malo upozna s gradom, a na kraju se još ispostavilo da djevojka živi u istoj zgradi u kojoj je i on živio. Nakon nekoliko izlazaka konačno upoznaje bolje grad i shvaća koliko je lijep i da ga sve više počinje doživljavati kao svoj dom.
U svom tekstu navodi kako su ljudi koje je sretao u Osijeku nevjerojatno dragi i uvijek su spremni pomoći, iako njega nisu poznavali. Prvih par mjeseci u jednoj trgovini čudno su ga gledali i čudili se kako je on još uvijek tu dok nisu shvatili da on stvarno živi vrlo blizu njihove trgovine. Naglašava ljubaznost trgovkinja koje su mu uvijek pokušale pomoći iako nisu znale engleski jezik, a on naravno nije znao gotovo pa ništa hrvatskog (osim “Dobar dan”, “Dobra večer”, “Kako si? Dobro, a ti ?” ) .
Svoje oduševljenje Osijekom nije mogao sakriti niti u nastavku svog teksta gdje hvali dobre restorane, kafiće, rakiju, njemu najljepšu šetnicu – Promenadu, Tvrđu, Europsku aveniju i građevine u njoj, parkove, konkatedralu Sv.Petra i Pavla, a s posebnom nostalgijom piše o hamburgeru Joze Trovača. Također naglašava kako mu nije jasno zašto za Osijek gotovo da nitko i ne zna, jer kad se spominje Hrvatska u svijetu, na prvome mjestu je Jadran i Zagreb koji ga se eto nije baš dojmio. Od gradova na obali izdvojio je jedino Rovinj, ali piše kako ipak on nije u istoj kategoriji kao Osijek.
Primijetio je u gradu i ožiljke po zgradama koji su ostali još rata, a dojmilo ga se što unatoč svim problemima koje smo imali i koje imamo još uvijek i dalje pokušavamo živit kao da toga nema, kao da se ništa nije dogodilo. Otvoreni i veseli ljudi, djeca koja uživaju šetajući promenadom, prekrasan pogled, osmijeh na licima Osječana nešto je za njega posebno i to nikada zaboravit neće.
Sve ono što je mladi Finac napisao o Osijeku i svom životu u njemu možete pročitati na njegovom blogu, a nama bi bilo bolje da ipak malo više cijenimo ono što imamo i gdje živimo jer Osijek je naš grad, a za mnoge koji ga posjete jedan je od najljepših na svijetu.
Više pročitajte OVDJE.
SiB.hr