Nakon još jednog, slobodno se može reći, izbornog i postizbornog cirkusa, imamo novu vladu, nove voditelje i donositelje odluka koje direktno utječu na naše živote.
U konceptu u kojem sustav funkcionira, gdje manjina može odlučiti
kojoj još manjoj manjini će dati svoju sudbinu u ruke, rezultati
mi ne čude. Ne zastupam ni jednu, ni drugu, po novom ni treću
stranu, zastupam zdravi razum, solidarnost, toleranciju i razvoj.
No, kako bi u narodu rekli, đaba to sve. Pobijedili su
oni koji su u ljudima pobudili niske strasti, jeftinom
demagogijom ih uvjerili da traje neki imaginarni rat protiv nekih
duhova iz prošlosti i da je krajnje vrijeme da svi stanu na
noge, vjerna vojska koja će stati kao nekad i pobijediti
ljutog protivnika koji čuči i čeka da uništi Hrvatsku. Priče koje
su se plasirale u mnogima su stvarale mržnju, podijele i želju za
osvetom. Osvetom protiv čega, protiv onih čiji su djedovi i
pradjedovi bili ovo ili ono, osvetom protiv onih koji zastupaju
ove ili one koji svoju ruku nikada jednom kapi krvi nisu
uprljali. Imali su upravo tu vjernu vojsku koja je bila naložena
i provodila njihove zahtjeve u ime nekoga ili nečeg previše
imaginarnog.
Međutim, ne zamjeram ljudima, ljudi ne razumiju
mnogo toga, prvenstveno jer im se nije dala prilika da razumiju.
Nije im se dala mogućnost da nauče, da se razvijaju, da budu
tolerantniji, nije im dozvoljeno da se razvija kultura dobrog i
pozitivnog. Upravo je u tome ključ svega.
Sredstva koja se izdvajaju za kulturu su
zanemariva, uvijek opravdana pričom da je kultura
potrošač koji je neprofitabilan. Kultura je nužno zlo koje
postoji da bi se moćnici imali gdje slikati i povećavati svoj
rejting u “razvijenim” krugovima društva. Ni jedna važnija
politička opcija kulturu i razvoj kulture nije stavila u svoje
programe i niti jednom nije branila tezu da razvojem kulture
razvijamo društvo koje u konačnici donosi gospodarski razvoj.
Možda ni jednom političaru nije jasno da je kultura centralna
djelatnost koja donosi profit. Profit koji nije mjerljiv
klasičnim matematičkim / ekonomskim formulama, nego onaj
nevidljivi, koji razvija pojedinca da zdravije razmišlja i kao
takav da bude građanin koji želi da država ide naprijed, a ne da
se konstantno zamara s nečim što je bilo prije 20 ili 70 godina.
Možda je svakom političaru to jasno, ali ne želi takvo društvo,
takvog građanina. Možda je svakom političaru u interesu
da ima ovce koje žive u strahu i mržnji, koje žive u prošlosti i
smatraju da je u njoj jedina budućnost. Možda
političarima koji vode scenu nikako nije želja dobiti razvijeno
društvo, kritičko i tolerantno, jer ukoliko se to postigne, tko
će mu kasnije htjeti dati glas. Tko će biti onaj alfa mužjak koji
će vikati da treba pobiti ove ili one, dati im razna mrziteljska
imena i koji čopor će ta alfa voditi da glasa za one koje kojima
je to jedini politički program. Učahureni smo u društvo koje se
konstantno filuje krivim vrijednostima. Krivim ciljevima koji
donose loše rezultate. Vjerujemo u pojedince koji pričaju da nam
žele bolje dok je nama sve gore, a oni sve imućniji. Na neki
način dajemo svoju slobodu u ruke onima kojima smo samo
instrument u ostvarivanju njihovih želja.
Dokad god to bude tako, ne moramo se nadati nečem boljem. Ne
moramo se nadati kraju krize, povećanju zaposlenosti, prestanku
iseljavanja, vraćanju iseljenih. Neće glorificiranje nekih
pokojnih državnika iz svih bivših i sadašnjih državnih tvorevina
dati tebi, meni ili nekome drugom posao. Neće širenje
mržnje i straha vratiti one koji su poginuli za ideale, dok
ljubav i pozitiva mogu uvećati njihovu žrtvu. Kad se to
promijeni, kada se krene u progresivni razvoj kulture, naučit
ćemo biti bolji ljudi.
Vjerojatno zvučim patetično želeći naglasiti i
pozicionirati kulturu kao prioritet, ali bez
razmišljanja i djelovanja u kulturi, zaostati ćemo još više.
Sustav vrijednosti jeftinom propagandom prethodno spomenutom još
više je zagađen načinom na koji određeni pojedinci stječu status
zvijezde. Ne postoje zvijezde koje su postale zvijezde
impresivnim glumačkim, pjevačkim ili nekim drugim umijećem, danas
su zvijezde starlete i starletani koji su u nekom trenutku
uhvaćeni da rade nešto provokativno ili su se nalazili u društvu
nekoga tko je otprije “poznat”, pa eto zaslužuju da se o njima
govori. Dajte nam da budemo voajeri nebitnih osoba, nemojte me
zamarati s nečim kvalitetnim. Dajte da budemo što prazniji, neka
neko drugi misli za nas. Posredstvom politike i određenih medija,
dobili smo melankolično društvo koje je u strahu, depresivno, a
od svega toga odmara se praćenjem potpuno nevažnog, po mnogo čemu
stupidnog sadržaja. Rasprave se vode je li pjevačica NN
pokazala gaćice ili je fotomontaža, a hoće li i sutra NN iz
straćare pokaraj moje zgrade uspjeti naći nešto hrane ili boca u
kontejneru, to nije važno.
Političari, građani i građevine, brinite se o
kulturi, njezinoj ulozi u društvu, njezinom
gospodarskom, ekonomskom, odgojnom značaju. Čitajte dobre knjige,
gledajte dobre filmove, idite na dobre izložbe, gledajte odlične
predstave, poslušajte super koncert, idite na dobar parti,
čitajte stripove, crtajte, razvijajte se. Razvijanjem sebe,
razvijate i društvo u kojem živite, a u takvom društvu kasnije,
uopće nije problem živjeti.
Djelatnik u kulturi
Ilustracija: Kristina Marić Kia