Jedan naš čitatelj, koji je poželio ostati anoniman, poslao nam je svoje viđenje stanja u Osijeku i to u obliku pjesme. Pročitajte i u komentaru iskažite svoje viđenje.
Ima jedan mali grad
ime mu je Osijek,
u njemu živi puno talentiranih ljudi
koji se svakodnevno bore
za životni prosjek.
Pomalo zaboravljeni od države, vlade
i svih važnih ljudi,
bez posla, mogućnosti i prilike prave,
ljudi ipak žive u nadi i uzdignute glave.
Na dnevnoj bazi, mladi i stari odlaze,
na neke druge daleke staze,
“pucaju” ljubavi, prijateljstva, obitelji, veze i
poznanstva,
a u sjećanju nam ostaju suze, uspomene
i neka tzv. bolja svjedočanstva.
I onda kada odeš počinju priče,
kako, zašto i zbog čega se nećeš vratiti više,
a samo rijetki znaju kako se zapravo osjećaš,
jer koliko god daleko bio,
nedostajat će ti osjećaj doma i ništa više.
Kako god okreneš, sredina je mala,
ako nisi kao svi ostali, iskačeš iz okvira,
ali rijetki su oni koji nemaju mira,
idu, bore se i slijede svoje snove
i nikome ne objašnjavaju svoje postupke nove.
Nije bitno, da li je to Irska, Njemačka ili Kanada
samo da se radi, živi, uživa i štedi,
jer sreća se “okrene” kad tad i
onda sve ono što je bilo više ne vrijedi.
Diploma, znanje, poštenje i talent
ovdje ništa ne znače,
ali kada i ako uspiješ “vani”
onda si “hrvat” na najjače.
Kada si ranije pitao za pomoć,
bilo obitelj, prijatelje, susjede ili znance
hladon si dobio “seen” i osječke komarce,
ali kada dođeš do dna i napokon ti krene,
onda ti se jave svi iz “poznate scene”.
Kako se kaže, sve je to dio života,
ali drage LEGICE I LEGE.
idite, budite, volite, sanjajte, radite, putujte, borite
se
jer to nije sramota.
Odgovarate jedino za sebe,
život ne čeka na nikoga,
samo hrabro dalje,
jer ovaj OSIJEK I SVIJET ne bi bili isti bez TEBE.
