Višnjevački pjevač i kantautor Miroslav Škoro odlučio je
progovoriti nakon brojnih reakcija na njegovu izjavu kako Bajaga i
Đorđe Balašević u Osijeku mogu dobiti dvoranu gratis, a on mora
platiti mjesec unaprijed. Škoru je demantirao osječki
gradonačelnik, a zaprijećeno mu je i tužbom ukoliko se javno ne
ispriča za svoju izjavu. Sada se Škoro oglasio oko svega, a njegovu
izjavu prenosimo u cijelosti: "Radi opetovanog stavljanja u
negativni kontekst mog nedavnog intervjua u Večernjem listu, a s
ciljem pojašnjenja i smirivanja situacije, jer mi nije bila nakana
nikoga prozvati ili povrijediti, odlučio sam napisati slijedeći
tekst: Svete krave Ima jedna krasna pjesma pokojnog Arsena Dedića.
Mislio sam je u ovom tekstu citirati samo dijelom, ali bila bi
šteta, pa si uzimam slobodu citirati je cijelu: Svete krave
Dok svaka trpi svoje uže
I svaka svoj nož iznad glave
Samo su one izvan muže -
Nedodirljive, svete krave
Vrijeme je zlo i nesigurno
Mnoga će zauvijek iza brave
Krava iz opreza krave se kloni
Sigurne su jedino svete krave
Nikada ništa nisu dale
A svi se klanjaju, svi ih slave
Samo ih kolju gladne oči
Dok gradom gaze svete krave
A mi koje smo davale rogove i papke
I koje su vukli za rep i za vime
Nas će na panjeve i na kuke
Kao obične krave, anonimne
A mi koje smo smjerno vukle kola
I davale putem mlijeka i mesa
Nas već polako klanici vode
Dok svete krave dižu u nebesa Nakon ovoga ne bi trebalo ništa, jer
je pametnom dosta, ali kako uvijek valja procijeniti s kim imaš
posla, ipak ću dodati još pokoju rečenicu, da me opet ne shvate
krivo, npr, u Indiji. Nedavno sam dao interviju Večernjaku. Izjavio
sam: ”Bajaga i Đorđe Balašević u Osijeku mogu dobiti dvoranu
gratis, a ja moram platiti mjesec dana unaprijed. Mi smo malo
zbunjen narod i zato nam je tako kako jest”. Urednik je stavio prvi
dio izjave u naslov. Odmah su sazvane konferencije. Krenule su
rasprave. Dobio sam preporučenom poštom dopis poduzeća koje
upravlja gradskom dvoranom u Osijeku, u kojem traže od mene ispriku
u roku od osam dana, inače će biti belaja. Oglasiše se i neovisna
pera objektivnih i ozbiljnih novinara, uglavnom jednih te istih
koji i inače rado pišu o meni, ter krenuše ne samo po meni, nego i
po obitelji mi. Poduzeću s dvoranom sam odgovorio odmah, jer se
nije za šaliti s kaznenim progonom s kojim mi zaprijetiše, a valja
i poštivati institucije. To mi je još i mama govorila kad je ono
tata imao problema početkom sedamdesetih, jer je isto volio pjevati
svašta. Ovom prigodom odgovaram svim dionicima proces,a kojeg sam
nazvao "Svete krave", i nadam se da će to biti to. Zašto mislim da
smo zbunjen narod? Zato što sam, prije svega, ja zbunjen, a kako
sam dio naroda, dopustite da povjerujem kako možda ima još
zbunjenih. Zašto sam zbunjen? Zato što, dok sam ja pisao "Ne
dirajte mi ravnicu", neki su pisali o zločestim stanovnicima
solitera i vrhovnim komandantima. Zato što, dok sam ja pjevao
borcima 3. gardijske u Zadru, neki su pjevali banjalučkim i
kninskim korpusima. I sad mene, kao što reče Arsen, "na panjeve i
kuke", a svete krave u nebesa?! Pa, dobro, ja sam mislio u to
vrijeme da radim nešto ispravno. Neću dalje o tome... ne usudim se.
Radije nekoliko riječi o dvorani. U hrvatskom književnom jeziku
postoje tri osnovna vremena. Prošlo, sadašnje i buduće vrijeme.
Glagol "dobiti" u množini prošlog vremena glasi: dobili su. Isti
taj glagol u sadašnjem vremenu je: dobivaju, a u budućem: dobit će.
Izraz "mogu dobiti" je kondicional koji pak označava radnju koju,
da tko želi ili da može, bi učinio, odnosno da se kakva radnja može
ostvariti pod određenim uvjetima. Znači, nisam rekao da će dobiti
ili su dobili, nego da mislim da mogu dobiti. Osim toga, riječ
dvorana je imenica ženskog roda koja označava "veliku prostoriju za
priredbe, predavanja, itd" (V. Anić, 1994: 171). Dakle, riječ
dvorana ne znači Dom sportova, Gradski vrt ili Madison Square
Garden, nego znači samo dvorana, a u Osijeku ih ima puno. Zašto su
se u mojoj izjavi prepoznale neke osobe i poduzeća i dvorane, to
nije moj problem. Zamislite da netko ide ulicom i viče: Gdje ste
lažovi? - i priđe toj osobi neka druga osoba, pa ga upita: Zašto me
zoveš lažovom? Pa zar ne bi bilo logično da ovaj što viče odgovori:
Pa tko ti je što rekao?
U mojoj situaciji ne samo da se prepoznaše neki, nego su počeli, iz
samo njima poznatih razloga, iznositi i podatke i uplatnice i
ugovore. Ajd, ako je to početak kvalitetnije komunikacije s
javnošću, onda i ima smisla, inače je vrlo neuljuđena pojava
iznošenja poslovnih tajni što je počesto u suprotnosti sa samim
ugovorima. No, vrhunac je bio kada krenuše analizirati moje pjesme,
te zaključiše da se stih "čudni ljudi, čudnog imena", vidi vraga,
odnosi na moju suprugu. Naime, ona se zove Kim, kao što se ja zovem
Miroslav. Ne želeći upadati u kaljuže i jame, mogu samo izjaviti da
ćemo i supruga i ja rado promijeniti imena ako smetaju hrvatskom
narodu i idemo dalje. Istovremeno, neki ljudi ne mogu niti
promijeniti niti kupiti svoju prošlost. Pa, kad smo već kod pjesme
Svetinja, ima u njoj i stih "na sve strane dižu glave ptice
rugalice."
Valja preživjeti. Valja napisati karticu teksta i zaraditi honorar.
Najbolje je uvijek zaštiti svete krave, jer su one visokoga ranga,
i opaliti po onima s dna ljestvice... barem je tako u Indiji.
Miroslav Škoro" SiB.hr
FOTO: Davor Javorovic/PIXSELL