Članovi udruge Osijek Software city godinama su angažirani na poboljšanju uvjeta za sve brojniju osječku IT zajednicu, no ponekad su i oni nemoćni u raljama birokracije. Na svojim stranicama objavili su tako otvoreno pismo u kojem su se osvrnuli na problematiku vezanu uz gradnju svojevrsnog IT parka u Gackoj ulici. Njihovo pismo prenosimo u cijelosti.
[blockquote]Često kažu da je povijest učiteljica života, a da je
onaj tko je ne poznaje osuđen da je ponavlja. Za uvod, evo crtice
iz povijesti, da vidimo kakvi smo ponavljači.
Europska avenija je jedna od najljepših osječkih ulica i najveći
secesijski niz u jugoistočnoj Europi. To je simbol nekad bogatog
i razvijenog industrijskog grada, koji to nažalost već dugo nije.
Ono što nam je ovom prilikom zanimljivo je način na koji su
Osječani u 19. stoljeću izgrađivali svoj grad. Izdvajamo samo
primjer jedne od najvećih secesijskih zgrada u toj ulici, sudbene
palače. Iako je danas poznatija po suđenjima sportskim
menadžerima i herojima prošlog Svjetskog prvenstva, ona se
“monumentalnošću i bogatom obradom pročelja ističe se kao jedna
od najvrednijih profanih historicističkih građevina u gradu i
šire”. Gradnja ovog “landmarka” s “ukusnom fasadom, predvrtom i
pritvorom za arestiranje” odobrena je u siječnju 1896. godine od
strane bana Khuen-Hedervarya, istog onog koje je u udžbenicima
povijesti zabilježen kao jedan od većih negativaca toga vremena.
U travnju iste godine kreću pregovori s Gradom i nakon silnih
komplikacija s Ministarstvom obrane zbog blizine vojarne i
višestrukih međusobnih darivanja i vraćanja zemljišta (zvuči
poznato?), palača biva završena 1898. godine. Dvije
godine od početka do kraja, od pronalaska zemljišta i
projektiranja do izgradnje, u nedemokratskom okruženju koje je
obilovalo činovnicima i birokracijom.
“Fast-forward” u 21. stoljeće. Udruga Osijek Software City u
rujnu 2015., na sastanku u prostorijama Hrvatske
udruge poslodavaca i u prisustvu gradonačelnika i rektora između
ostaloga iznosi potrebu za formiranjem IT parka po uzoru na
svjetska središta IT industrije. Unutar ovoga parka tvrtke bi
kupovale zemljišta i gradile vlastite objekte, dok bi Grad
omogućio manjim poduzetnicima najam poslovnog prostora. Na taj bi
se način riješili problemi s nedostatkom odgovarajuće
poslovne infrastrukture za IT tvrtke i omogućio njihov
brži razvoj i bolja međusobna suradnja, a grad bi se (osim
prodajnog iznosa i komunalnih naknada) obogatio za nekoliko
prepoznatljivih i modernih objekata. Sastanak je zaključen uz
obećanje o svoj potrebnoj pomoći u realizaciji projekta.
U skladu s tim, predstavnici OSC-a u mjesecima koji slijede
obavljaju razgovore s dogradonačelnicima i pročelnicima. U
nedostatku odgovarajućeg gradskog prostora prepoznajemo
lokaciju u Gackoj ulici kao idealnu zbog dostupnosti
infrastrukture i blizine sveučilišnog kampusa. Zemljište od
gotovo 25000 m2 kojeg bi Grad parcelizirao i prodavao
zainteresiranim stranama, 5 tvrtki koje šalju pisma namjere, i
dovoljno prostora za one koji se kasnije odluče.
Realizacija se te 2016. činila nadohvat ruke, i
sam je Grad na svojim stranicama objavio da je raspisivanje
javnog natječaja za korisnike predviđeno u 3. kvartalu 2017. No
tada se, po starom hrvatskom običaju, sve počinje usporavati. Je
li u pitanju nezainteresiranost, nerad, razjedinjenost,
nesposobnost, političke igre i podmetanja na jednoj ili drugoj
strani – nije ni bitno. Svi nude podršku i pomoć, tapšu nas po
ramenima, razumiju korist od projekta i predstavljaju je u
medijima kao gotovu stvar. U isto vrijeme “struka” ne
može riješiti proceduralne i ine probleme. Je li to zato
što OSC, kao potpuno apolitična udruga, nije ničija i stoga nije
prioritet?
Pregovori o zamjeni s vlasnikom zemljišta, inače tvrtkom u
većinskom državnom vlasništu, traju mjesecima. Nadu nam daje
odluka Vlade RH sa sjednice održane u prosincu prošle godine u
Osijeku, kojom podupiru projekt i izgradnju Parka. Nažalost, ni
to ne pomaže: procjene vrijednosti zemljišta se rade mjesecima i
na kraju razlikuju za ogromne iznose, angažiraju se razna
povjerenstva, prolaze mjeseci, sastanci i sjednice na kojima se
ne događa ništa novo.
Po najnovijim informacijama, iako je sve spremno, i iako se “već”
radi na pripremama, još nije potpisan niti ugovor o
zamjeni zemljišta. Neslužbeno saznajemo da je zadani rok
za objavu javnog natječaja za korisnike 31.12.2018., no nitko to
ne želi javno reći. Da se usudimo osloniti na takve rokove,
odavno bismo propali.
I tako u širem središtu grada na planiranoj lokaciji IT
parka i dalje raste kukuruz, a mediji su puni izvještaja
s osječkog kolodvora o masovnom egzodusu. U isto vrijeme, u IT
sektoru na području Osječko-baranjske županije u 5 godina od
osnivanja OSC-a do 2017. godine svi su kriteriji rasta otprilike
udvostručeni (napominjemo da naše istraživanje obuhvaća samo
tvrtke sa sjedištem na našem području, stvarne su brojke znatno
veće). Sve su ovo ostvarile prvenstveno lokalne tvrtke, no za
daljnji rast trebaju podršku onih kojima je ta podrška i svrha
postojanja.
Zbog nemogućnosti apliciranja na projekte EU za potpore u
izgradnji, te po Zakonu o poticanju ulaganja i sličnim
subvencijskim mehanizmima, financijska šteta koju trpe
zainteresirane tvrtke se mjeri u milijunima kuna. EU projekata
ovoga tipa više neće ni biti. Zamislimo koliko je to
novih radnih mjesta i novih proizvoda.
Vratimo se povijesti. Khuen-Hedervary i njegovi činovnici su
ovakve projekte rješavali za manje od dvije godine. Mi čekamo
više od tri, a nismo još zapravo ni započeli. Čujemo da je
“Osijek okrenuo leđa svojoj gospodarskoj prošlosti”, i da se “od
danas stvaraju novi temelji za razvoj”. Ne stvaraju se ti temelji
od danas, i nije od danas svijet počeo dolaziti u Osijek. Na
području Osječko-baranjske županje danas djeluje 150 IT tvrtki i
obrta, koje zapošljavaju preko 600 osoba. Oni su protekle godine
ostvarili prihod od gotovo dvjesto milijuna kuna! Zbog toga je
OSC ponosan na svoju ulogu u nedavnoj gospodarskoj prošlosti i na
temelje razvoja koje je postavio bez ikakve institucionalne
podrške. No to je bilo prije, treba nam svijetla gospodarska
budućnost uz pomoć svih nadležnih institucija, a ona neće doći
tempom koji je sporiji od onoga iz 19. stoljeća. Neće doći ni na
krilima famoznih stranih investitora koje se najavljuje već
četvrt stojeća, a koji i ako dođu ne mijenjaju ništa bitno.
Ovim putem odgovorne pitamo: trebaju li nam nova
radna mjesta, prostori, veći prihodi od poreza i prireza, ili
želimo ostati “siromašna” Slavonija nad kojom se drugi
sažalijevaju i koju podcjenjuju? Ako već okrećemo leđa ružnoj
strani gospodarske prošlosti, mogu li lokalne IT tvrtke konačno
računati na efikasnu i ravnopravnu institucionalnu podršku, ili
će i dalje biti prepuštene same sebi?[/blockquote]