"Čuo sam, dolazeći u Brod, da svi pričaju kako planiram napraviti nevjerojatan spektakl, nešto neviđeno… A ja im kažem: Ja sam vam uvijek isti i to baš nije neko čudo, ali sam siguran da ćete spektakl napraviti upravo vi…” – tim se riječima Đorđe Balašević obratio publici u slavonskobrodskoj dvorani "Vijuš” i uveo ih večer punu pjesme, plesa, smijeha, kako obično biva kad se sretnu stari prijatelji.
Nakon Zagreba, Sarajeva, Osijeka, Splita, Subotice i još
nekolicine gradova Đorđe Balašević i njegova ekipa donijeli su
sinoć program “Pa, tamburama mangupi prepreče put” Slavonskom
Brodu koji je po količine uzajamne ljubavi i emocija u potpunosti
zaslužio posebnu pažnju dobivenu posljednjih tjedana.
U srce Slavonije pristigli su ljudi s doslovce svih strana. Osim
domaćina vjerni fanovi potegli su iz Đakova, Osijeka, Županje,
Valpova, Nove Gradiške, Požege, Novske, Vinkovaca, Vukovara,
Istre, Dalmacije, Zagreba… Naravno, i granični prijelazi su
bilježili jači promet zbog publike pristigle iz Sarajeva, Tuzle,
Banja Luke, Doboja, iz Slovenije i Srbije. Samo za njih Đole je u
predivnoj slavonskoj večeri pokazao je jako vjerno kako je to kad
“tamburama mangupi prepreče put”. Od uvodne “Netko to od gore
vidi sve”, preko sentimentalnih “Miholjsko leto” i “Neki novi
klinci” (s neizbježnim bacanjem plišanih zečeva u pravom
trenutku), “Život je more”, “Oprosti mi, Katrin”, brzog “Bože
zvanog Pub”, emotivnih “Provincijalka”, “Lepa protina kći”, “Samo
da rata ne bude” Panonski mornar je vodio, a dvorana u glas
pjevala prateće vokale u doslovce svakom stihu. Ponekad bi se
Đole onako šarmantno pomaknuo u stranu prepustivši sviračkim
dionicama njegovog fantastično uigranog benda da daju onaj
završni dodir…
“Pjesme su važne, a ne ja” poentirao je
Đole dodavši da mada se već dugo izbjegava reklamirati kroz
“jutarnje televizijske emisije” njegovi stihovi ipak pronađu svoj
put do novih, mladih fanova. U Slavonskom Brodu, gradu u kojem se
osjeća kao doma jer svaki put kad ga prođu na putu prema Novom
Sadu kaže svojima da su brzo kući, one su bez problema iz publike
izvukle najjače emocije i zadnji atom snage. Plakalo se uz
“Svirajte mi Jesen stiže…”, skakalo uz “Devojku s čardaš nogama”,
plesalo uz “Slabo divanim mađarski”, smijalo uz “Mirku” i tako
više od tri i pol sata sve do najljepšeg rastanka uz “Odlazi
cirkus”.