Dobro se Sinkovići, Šain i Martin nose s ogromnom medijskom i svakom drugom pozornosti koja je u petak vladala oko njih. Tko god se u Hrvatskoj kući u South Kensingtonu poželio se slikati, nikoga nisu odbili.
Dobro se Sinkovići, Šain i Martin nose s ogromnom medijskom i svakom drugom pozornosti koja je u petak vladala oko njih. Tko god se u Hrvatskoj kući u South Kensingtonu poželio se slikati, nikoga nisu odbili.
[span class=doc]POGLEDAJTE: Srebrna medalja za veslački četverac![/span]
Spremno su pozirali fotoreporterima u “pozama” koju god su od njih poželjeli. Navečer su se napokon mogli opustiti. Premda ne previše. Na Romford roadu bliže Stratforda i Olimpijskog parka u tzv. Hrvatskoj kući dva, gdje su smješteni treneri i prateće osobolje sportaša koje nemaju akreditaciju za ulazak u Olimpijskog selo, četvorka se napokon mogla opustiti. Napokon su mogli i više vremena provesti u društvu svojih najbližih. Stigli su Zdravka i Darko Sinković, majka i otac braće Martina i Valenta, a David Šain napokon se mogao posvetiti djevojci Mariji i majci Miri, koja je oduševljeno pratila nastup svoga sina u Eton Dorneyu.
Znate kako sam se osjećala nakon utrke? Kao da sam stigla na putovanje koje sam sanjala cijeli život. Ne znam kada sam se tako osjećala u životu, pričala je mama Šain, pokazujući SMS poruke koje su joj stizale od kolegica iz Osijeka.
Kada se počeo baviti veslanjem, rekao mi je: jednoga dana biti ću svjetski prvak. Već sam skupila tri albuma njegovih članaka iz novina. Naravno, najviše ih je iz Glasa Slavonije.
Nakon olimpijskog srebra morati će kupiti barem još jedan album.
Kažu mi da su malo djelovali tužni nakon utrke. Ja iskreno nikada nisam bila sretnija. Ma, rekla sam mu prije puta: Dado ako i ne osvojiš medalju mi ćemo kada se vratiš u tvoju čast zavrtiti janje.
U Londonu u dvorištu u Romford roadu pekao se roštilj. Popila se i koja čaša domaćeg vina, u pozadini se vrtio Oliver, Grdović, Prljavo kazalište. Dečki su se zagrlili na taktove Thompsonove Lijepa li si. Mogla je i koja slavonska, uostalom polovina posade su Slavonci.
Opustila se i mama Sinković. Nije znala da mu jednom od sinova, Valentu, pozlilo nakon utrke.
Valentu nije to prvi put pa i nisam više bila zabrinuta. Najgore mi je bilo jednom u Munchenu kada su mu otkucaji srca bili 160, a da to nisu uspjeli smanjiti nekih 15 minuta. To su očito takvi napori da ne može svatko izdržati. Ali, oni uživaju u tome što rade. Pa sam i ja odlučila malo stisnuti se i zaboraviti negativnosti.
Kako je bilo prolaziti kroz karijeru dvojice sinova do olimpijske medalje?
U kadetima je to još bila sve zabava. U juniorima je već postalo ozbiljno. Valent je kao mlađi junior već išao u skifu na Svjetsko prvenstvo. Martin na Svjetsko juniorsko. Bilo je za očekivati velike karijere. Ali, znate kako je. Uvijek se može nešto dogoditi zbog čega možeš prekinuti karijeru. Teška ozljeda ili jednostavno da nemaš s kime veslati.
Izdržali su i oni godine odricanja i žrtvovanja, zajedno sa svojim sinovima. Isplatilo se.
Tekst: K.Lacković (Glas Slavonije)
