Uoči memorijalnog rukometnog turnira u Valpovu porazgovarali smo s nakadašnjim krilom hrvatske reprezentacije Vedranom Zrnićem i njegovim današnjim trenerom u RK Nexeu, Zdenkom Kordiem.
Zrnić: “Ako u Poljskoj podbacimo, rukomet će
nam pasti na margine.”
Kordi: “Potrebno je oformiti okrugli stol
hrvatskog rukometa.”
Proteklog se vikenda u nastavno-športskoj dvoranu u
Valpovu održao treći međunarodni memorijalni rukometni turnir
Zlatko Ivić-Čiva, posvećen poginulom hrvatskom branitelju i
rukometašu.
Turnir je održan u organizaciji RK Valpovka, grada Valpova i
koordinacija udruga iz domovinskog rata, a na turniru je
nastupilo šezdesetak ekipa s oko sedamsto sudionika iz raznih
krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Mađarske i
Slovenije.
Subota je bila rezervirana za super i mini rukomet u kojem su se
natjecali mali rukometaši, dok se turnir u nedjelju nastavio
natjecanjem u standardnom rukometu dječaka 2004. godišta.
Počasni gost turnira bila je delegacija našičkog
Nexe-a koju su činili trener Zdenko Kordi i bivši hrvatski
reprezentativac, osvajač svjetskog i olimpijskog zlata, Vedran
Zrnić.
Upravo smo s njima porazgovarali o turniru, ali i o ostalim
aktualnim temama vezanima za rukomet.
Gospodine Kordi, kako to da ste se odlučili doći
popratiti ovakvu manifestaciju, koji su vam bili
motivi?
Nakon što me dugogodišnji kolega i prijatelj, dopredsjednik
RK Valpovka Alenko Bajer, upoznao s idejom ovog memorijalnog
turnira, odlučio sam se odazvati jer smatram da je to moja
odgovornost kao bivšeg izbornika hrvatskih ženskih selekcija.
Vrlo rado mi se pridružio i moj igrač, proslavljeni Vedran Zrnić,
koji bi trebao biti mamac za djecu te im omogućiti da popričaju s
njim, pitaju ga nešto te ulove pokoju fotografiju.
Vedrane, nakon Bešiktaša i života u Istanbulu, vratio si
se u malu sredinu. Kako ti se za sada čini i koja je važnost
turnira poput ovog, pogotovo uzimajući u obzir činjenicu da sve
manje djece trenira ne samo rukomet, nego bilo koji
sport?
Pa dobro, u Istanbulu, koji je sam po sebi privlačniji grad,
živio sam samo godinu dana. Dugo sam vremena naime živio u
Njemačkoj gdje je pohađanje ovakvih turnira obavezno, tako da mi
ovo nije prvi put. Pogotovo mi je drago podržati ovakve
manifestacije u mojoj Hrvatskoj gdje mi je najljepše i gdje našim
mladim rukometašima mogu udijeliti savjet na materinjem jeziku te
smatram da bi se svi trebali odazvati. Budući da i sam imam djecu
i nećakinje, znam kako to funkcionira i trebalo bi biti što više
ovakvih događanja.
Gospodine Kordi, nakon dugo godina rada u ženskom
rukometu od 2008. prebacili ste se u muški rukomet. Prihvatili
ste se posla sportskog direktora RK Nexe,a od 2013. ste i trener.
Kako je došlo do te odluke i možete li povući neke paralele
između muškog i ženskog rukometa.
Da bi se to nekako moglo objasniti, ja sam do svoje 29 godine
igrao rukomet, ali sam već sa svojih 17 godina postao trener.
Tada sam naime upisao sportsko usmjerenje u srednjoj školi, a
poslije toga kineziološki fakultet. Paralelno uz to radio sam s
mlađim uzrasnim kategorijama, a poslije toga moji prvi poslovi
bili su Osijeku, najprije sa muškima, a zatim sa ženama. Ovo je
sad treća sezona kako sam trener Nexe-a i ja osobno mislim da
nema razlike između vođenja muških i ženskih. Postoje
specifičnosti što se tiče fiziologije, ali trenažni proces je
isti te je najbitniji pristup. Osobno se dobro osjećam, učim i
dan danas te me to drži i motivira. Imam izvanrednu ekipu, dečki
odlično rade, izuzetno sam zadovoljan. Imamo predsjednika koji
nas prati, prebrodili smo i krizu koja je uhvatila i našeg
glavnog sponzora, a sve to sad skupa ide u svom pravcu i mogu
reći da uživam u svom poslu.
Vedrane, nakon 15 godina u inozemstvu, vratio si se u
Hrvatsku, odnosno u Nexe. Pojasni nam koja je tvoja uloga u timu,
imaš li možda ulogu mentora mlađim igračima?
Meni je prvenstveno da ja igram i zaradim svoju plaću, ali
naravno da sam željan pomoći treneru, o čemu smo i razgovarali
prije potpisivanja ugovora. Dogovorili da mu budem neka vrsta
produžene ruke na terenu jer ekipa je jako mlada. Dečkima
nedostaje samo mali komadić da bi bili vrhunski i mislim da smo
na dobrom putu da postanemo puno bolja ekipa. Već ove sezone
igramo na puno većem nivou, što smo i pokazali u SEHA ligi gdje
smo najjačim ekipama poput Zagreba i Vardara pokazali da se
možemo nositi s njima. Sve je to pokazatelj našeg rada na
pripremama i odlične atmosfere u momčadi.
Gospodine Kordi, zamolio bih vas da se osvrnete na
prethodnu sezonu koja je bila izrazito uspješna? Koje su vaše
ambicije u novoj sezoni?
Prošle godine smo ostvarili najbolji rezultat u povijesti
kluba. Bili smo drugi u prvenstvu, prvi puta smo igrali finale te
smo u SEHA ligi bili na final 6 turniru. Visoko smo podigli
letvicu, ali nam neki ipak stalno spočitavaju da smo u sjeni
Zagreba te se postavljaju pitanja kad ćemo ih napasti i zaratiti
s njima? U klubu sam sedam godina i otpočetka se borim se protiv
toga, borim se protiv bilo kakvih ratova jer se u sportu ne
ratuje nego se sportski želi pobijediti. Pokazali smo da ima
načina da se napravi rezultat u Europi i da se ne bude prvak.
Može se kao drugoplasirani igrati Europsku ligu, a može se doći i
do lige prvaka preko pozivnice za sudjelovanje koja nam je ove
godine bila uručena, ali na kraju ipak povučena. Očekujem da
pozivnicu dobijemo i nagodinu, pogotovo ako ostvarimo zapažen
rezultat ove sezone. Ove godine želimo ponoviti prošlosezonske
rezultate, ali nam je glavni cilj da klub iz godine u godine
napreduje pomalo, jer svaki veći skok znači i veći pad ako se
spotakneš.
Gospodine Kordi, prebacimo se malo na reprezentativni
rukomet. Trenutna situacija u mlađim kategorijama u ženskoj i
muškoj konkurenciji, nije bajna. Osim kadetkinja, nitko od
omladinskih reprezentacija minulog ljeta nije postigao rezultat
koji se očekivao, kako gledate na tu situaciju i što se može
popraviti?
Mi i kod muških i kod ženskih imamo dobar rad u mlađim
kategorijama. Muški imaju svoju kadetsku ligu na razini cijele
Hrvatske, turniri su izvanredni i taj rad daje rezultate. Najveći
problem koji se kod nas javlja je problem prelaska iz kadeta u
seniore. Praktično se izgubila kategorija juniora iz razloga što
su sve mlađi dečki ili cure ulazili u seniore direktno iz kadeta,
ali se pokazalo da to nije uvijek dobro. Vrhunski rukomet je
pokazao da je malo onih koji mogu prelaziti iz kadeta u seniore i
tu negdje trebamo tražiti razlog zašto dolazi do rezultata koji
nama baš nisu zadovoljavajući. S druge strane, ostale zemlje u
omladinske pogone ulažu kao nikad prije, postepeno rastu tako da
ćemo i mi morati malo studioznije i opreznije pristupati mlađim
kategorijama.
Pred nama su kvalifikacijske utakmice ženske rukometne
reprezentacije. Dočekujemo Sloveniju i gostujemo u Makedoniji,
kakva su vaša očekivanja kao bivšeg izbornika i smatrate li da se
možemo domoći Švedske iduće godine?
Suočit ćemo se sa protivnicima po mjeri i bez obzira što će
biti nekih promjena glede pomlađivanja i osvježivanja ekipe, ne
bi trebalo biti problema. Imamo sustav, izbornik Goran Mrđen je
bio pomoćnik u reprezentaciji kad sam ja bio tamo, kada se
stvarala okosnica ekipe koja je tu sad, upoznat je sa situacijom
i mislim da ćemo polučiti rezultat jer Slovenija i Makedonije
objektivno nisu na našem nivou. To bi nam samo trebao biti zamah
za ono što nas čeka, a nakon toga bi se trebalo napraviti dvije
vrlo bitne stvari vezane za rukomet u Hrvatskoj općenito. Prva se
odnosi na već spomenuti prelazak iz mlađih kategorija u seniore,
a druga se odnosi na oformljivanje svojevrsnog okruglog stola,
gdje bi se okupili najbolji treneri i novinari dovoljno upoznati
sa problematikom, te bi se debatiralo i radilo na stvaranju plana
o smjeru u kojem treba ići hrvatski rukomet.
Što se muške reprezentacije tiče, ne predstojeći Euro u
Poljskoj krećemo s novim izbornikom Babićem, kojeg poznajete kao
igrača, a sada ga upoznajete kao i trenera. Kakva su vaša
razmišljanja i očekivanja?
Poznajem ga otkad sam mu bio trener u HRS-ovom kampu. Smatram
da je to veliki izazov za njega, ali i za hrvatski rukomet . Moje
mišljenje je da bi Babiću bilo bolje u tandemu sa npr.
Serdarušićem. Serdarušić nije tu pa bi želio napomenuti da je
sada vrlo bitna uloga Ivana Balića, od kojeg očekujem potez. Ne
podcjenjujući Babića, smatram da će mu trebati pomoć, a ako to
bude Ivano Balić, moglo bi ispasti izvanredno. Možda je ipak
bolje da vam nešto više o tome kaže Vedran koji je dugo bio
“unutra”.
Vedrane, isto pitanje.
Moje mišljenje je da treba biti noviteta u reprezentaciji,
ali možda bi Babić trebao imati mentora ili nekog sa strane jer
on nema puno iskustva. Ipak, profilirao se u trenera koji je
otišao van i uspio te je tako istakao kandidaturu za izbornika.
Mene trenutno više zabrinjava ova mlađa generacija rukometaša
koja je drukčija od moje šampionske. Mi smo ipak izašli iz
jugoslavensko-balkanske škole rukometa, gdje smo stasali sa
starijim generacijama i imali drukčiju kulturu treniranja i
ponašanja. Ova nova generacija ipak je malo senzibilnija, tako da
Babić pokušava s modernim načinom vođenja rukometa. To se ipak u
zadnje dvije utakmice u obrani nije pokazala kao dobra solucija,
ali ne znam je li se tu radilo o eksperimentu ili se mijenjao
cijeli sustav, sve je još svježe i ne znam što očekivati u
budućnosti. Jedno je sigurno, moramo biti izuzetno oprezni jer
ako nam se u Poljskoj dogodi kiks, rukomet će nam pasti na neke
margine gdje već dugo nije bio.
Vedrane, misliš da je tvoj bivši suigrač Ivano, spreman
za tu ulogu koordinatora u ovoj osjetljivoj fazi za
reprezentaciju, a pogotovo u omladinskim kategorijama gdje očito
nešto treba promijeniti?
Pričao sam nedavno s njim, svi se pa i on sam pitaju što je
to točno njegov posao. Iako je riječ o Ivanu Baliću, njegova sama
pojava na tom mjestu neće ništa promijeniti preko noći. Potreban
je plan i sustavni rad da bi se nešto promijenilo, a to zahtjeva
vrijeme. Prvi puta u karijeri igram SEHA ligu i vidim da nitko od
timova iz zemalja bivše Jugoslavije nema igrača za kojeg se može
reći da je vrhunska kvaliteta. Kada se od toliko talentiranih
mladića sa odličnim fizičkim predispozicijama ne može stvoriti
igrač, očito da imamo problem. Kao što je trener Kordi rekao,
mora se oformiti svojevrsni okrugli stol, napraviti se plan i
program te će tek tada pozicija koju Ivano ima doći do
izražaja.
Kada smo se već dotakli SEHA lige, mislite da je ona
pravo rješenje za klubove s ovih prostora?
Mislim da je, iako na početku nije bilo previše vjere. Na
primjeru Nexe-a mogu vam reći da je u prve dvije godine bilo
teško, najviše s financijske strane. Ulaskom Gazproma kao
generalnog sponzora, dobila se stabilnost te se svake godine
ulaže sve više. Uvjeti su fantastični, postavljaju se kriteriji i
podiže se gledanost. SEHA liga omogućava odigravanje jakih
utakmica jer koncentrira kvalitetu, a to je ono najbitnije u
cijeloj priči. Ipak, SEHA liga će se morati suočiti s novim
problemom, a to je sve veći interes vrhunskih ekipa, čak i iz
malo udaljenijih zemalja. Pitanje je da li će se krenuti u
stvaranje elitne lige, a samim time i napustiti razlog osnivanja,
a to je igranje klubova s područja bivše Jugoslavije i susjednih
zemalja. Također će se morati postaviti i određeni uvjeti
sudjelovanja u ligi, kao što to rade u Njemačkoj i Francuskoj.
Bez obzira što SEHA liga plaća dio, klubovi moraju garantirati da
će održavati kvalitetu uvjeta rada i igračkog kadra koji će biti
adekvatan ostalim ekipama u ligi.
Razgovarao: Jurica Cvenić