Završila je era Gradskog vrta, a era Pampasa je pred nama
Jedan moj prijatelj s tribine puno je puta rekao:
“Putovanje je jednako važno koliko i cilj”. Puno
puta razmišljao sam o tome, a u proteklim danima ta rečenica me
nekako obuzela. Sam sam sebi rekao kako neću plakati na oproštaju
od Gradskoga vrta, ali putovanje koje je iza mene i mojih
prijatelja s tribine bilo je jače. I kakvo je to putovanje
bilo…
Svi promašeni penali, svi porazi i razočarenja u meni su na neki
način pobudili s godinama apatiju prema betonskom zdanju
stadiona u Wilsonovoj, a da ni sam nisam bio svjestan koliko mi u
životu znači. No, tjedan iza nas i naročito utakmica protiv
Rijeke vratili su se kao bumerang i udarili na srce kao rijetko
kada. Teško je i prepričati emocije koje su se probudile u autoru
ovih redaka prije i tijekom utakmice na legendarnom istoku. Teško
je i reći zašto je tomu tako, a zapravo je vrlo jednostavno.
To je čista i iskonska
ljubav!
>> Ludnica u Osijeku! Navijači preplavili teren Gradskog vrta
Nije grijeh priznati kako su tijekom oproštajne večeri plakali i
najveći muškarci, kako su im se vlastite žene smijale dok su se
slamali kao mekušci koji su prije toga plakali samo na porodu
vlastite djece. Teško je uopće izreći emociju koju smo gajili
prema podrumu europskog nogometa, prema hrpi betona koja će
ostati stajati kao spomenik bivšoj ljubavi.
Jedan drugi prijatelj s tribine nebrojeno je puta rekao
“J… ćemo im mamu!” pa je čak i nakon poraza
širio optimizam govoreći kako su sljedeći put naši dok smo mi
nervozni napuštali hram nogometa u gradu na Dravi. Grč u želucu
govorio je kako više nikad neću doći na stadion, ali je
približavanje subote uvijek bilo jači zov kojem nisam mogao
odoljeti.
Omiljeno mjesto na stadionu nisam morao rezervirati jer znalo se
dobro gdje tko stoji i ako netko nije došao svi smo se zabrinuli
i pitali jel mu se nešto dogodilo. Prijatelje s tribine znali smo
duže nego vlastite žene, a kako su neki zaključili, od žena se
možete i rastati, ali od prijatelja s tribine
nikako!
>> NK Osijek – HNK Rijeka
Selimo se na Pampas, na moderno zdanje na koje ćemo se brzo
naviknuti, ali će zasigurno Gradski vrt ostati u sjećanju svakom
istinskom navijaču Osijeka, svakom onom koji je po kiši, snijegu
ili magli pohodio osječki hram nogometa i nadao se uspjehu
voljenih Bijelo-plavih. Steći će se tako novi običaji, nova
omiljena mjesta , ali, emocija koja je je izašla iz navijača na
kraju utakmice samo je dokaz kako je NK Osijek i grad Osijek
itekako živ i kako zaslužuje puno više uspjeha i sreće, a ne
sumnjamo kako će tako u budućnosti i biti.
Osijek ALE!