Slaven Bilić me podsjeća na voditelja lokalne radiostanice, koji uređuje rubriku - po željama. Pa se tako proteklih dana javljaju Zdravko Mamić i Hrvoje Maleš, koji žele u nacionalnu momčad progurati svoje najveće zvijezde.
Radi prodaje u zimskom prijelaznom roku, naravno. A kako je reprezentacija najsjajniji izlog, u kojemu modelima obično prišiju jednu nulu na realnu cijenu, iznimno je važno naći se na Bilićevom popisu. Posebno u predvečerje sudbinskih, povijesnih utakmica, kada su oči cijele nogometne Europe fokusirane na play off kvalifikacija za EP.
Zdravko Mamić je Biliću, što ponudio, što već ugurao Ivana Kelavu, Milana Badelja, Šimu Vrsaljka i Domagoja Vidu, a sada se priprema teren za Sammira, koji će za nekoliko dana dobiti i službeno odobrenje Fife da Brazilac može igrati za Hrvatsku.
Hrvoje Maleš je s dosta velikim zakašnjenjem proniknuo u Mamićev način i pokušava ga kopirati. Kupiti jeftino, napumpati kroz Dinamove europske utakmice, i prodati skupo. Pa su Splićani na tezgu istresli sve najvrednije što imaju, iako to ni približno nije prvoklasna roba kakvu nudi Dinamo.
Marko Babić
Sve je ovo uvod u jednu veliku nepravdu, koju i izbornik i njegov stožer čine Marku Babiću, nogometašu Osijeka, koji je 48 puta igrao za Hrvatsku, nastupio na dva svjetska i jednom europskom prvenstvu, a kod Slavena Bilića je otpisan nakon što je za njegova mandata odigrao 11 utakmica. Bilo je tu i mizernih minutaža, kao protiv Rusije (2 minute), Engleske (1 minuta), ali, odigrao je Marko i četiri cijela meča. No, u Bilićevim kombinacijama se ubrzo rastopio kao putar na vrućoj peći.
Gledao sam ga na utakmici s Hajdukom u Splitu. Lokalni novinari nisu imali senzibilitet primijetiti dobru igru Marka Babića, ocijenili su ga mizernim ocjenama, iako iz svakog njegovog poteza izvire zrelost i nadahnuće, sa 30 godina on je jedan od najboljih igrača hrvatske lige. Nije to čudno ako se zna da je igrao u dvije lige petice, Bundesligi i Primeri, da je u Bayeru iz Leverkusena odigrao 152 utakmice, a u Primeri 26 (Betis Sevilla i Zaragoza), da je u Ligi prvaka nastupio na 16 utakmica i zabio šest golova.
Jarnijev nasljednik
Trebaju li veće reference Slavenu Biliću za jednog otpisanog igrača, iako na njegovoj poziciji godinama kuburi s Čalom, Pranjićem, Strinićem, “suze mu cure” jer Luis Ibańez nema pravo nastupa. Iako za tu poziciju već godinama traži rješenje, nije primijetio da je jedini legitimni nasljednik Roberta Jarnija na toj poziciji Marko Babić, koji u Osijeku igra iz čistog entuzijazma, privrženosti klubu koji ga je promovirao u bogataša i neospornu nogometnu vrijednost i kojemu s nepunom 31 godinom nije najvažniji cilj uhvatiti zadnji transfer u Kataru, Kini ili Saudijskoj Arabiji.
Jer, kada netko odigra 8700 minuta u jednom od boljih bundesligaških klubova i provede tamo sedam godina, onda je zaslužio veću pažnju i u Hrvatskoj. Posebno ako je u godinama pune nogometne zrelosti.
Međutim, Marko Babić nema “poguranac” iz centara nogometne moći, nema glasnog i utjecajnog promotora, kao što ga imaju Sammir, Anas Sharbini ili Marin Tomasov. Iako Babić pokriva najranjiviju poziciju u hrvatskoj reprezentaciji, sumnjam da će ga se Bilić sjetiti uoči jedne od najvažnijih utakmica u njegovoj karijeri. Više vjeruje Striniću, kao što vjeruje i Deanu Lovrenu, koji mu je zamalo “otkinuo” glavu. Ali, kao što ga nije volio Hector Cuper u Betisu, tako je i sa Slavenom Bilićem. U “studiju” Milana Đuričića poznati osječki mučitelj ga je istesao oko 10 kilograma, u fizičkom smislu je potpuno spreman, a u nogometnom nikada nije bio upitan.
Galama Zagreba i Splita
Marko Babić je jedan iz plejade vrhunskih osječkih nogometaša, od kojih je najveću karijeru ostvario Davor Šuker, na dobrom putu je i Domagoj Vida, ali samo zato jer ima moćnog zaštitnika i neupitni talent, dok karijera Danijela Pranjića već dulje vrijeme “vozi spust”. Mato Neretljak je nestao na Dalekom istoku, a Marka Babića, pored zaglušne galame iz Zagreba i Splita, nitko i ne primjećuje…
Tekst: Tomislav Židak (www.jutarnji.hr)
