Dugovi, priče o stečaju i ostali problemi zasjenili učinak na terenu

Jesen kroz koju je upravo prošao NK Osijek mora se gledati iz dva kuta - rezultatskog i statusnog. Rezultatski "bijelo-plavi” su gotovo posve ispunili očekivanja, ali je klub u vrlo ozbiljnoj situaciji zbog teškog financijskog stanja.

Uoči početka sezone nije bilo “fanfara” i glamuroznih napada na Europu. Istaknuta je samo želja da se izbori “što bolji plasman te da se u Kupu doživi proljeće”.

Pola tih planova je ostvareno u maksimalnoj mjeri. Osječani su izborili plasman u polufinale Kupa i vrata plasmana u Europu ostavili odškrinuta. Što se tiče prvenstva, plasman na petu poziciju možda nije “ostvarenje sna”, ali je solidan uspjeh.

Bodove gubili protiv najslabijih

Jesen bi bila oslikana još svjetlijim tonovima da nije bilo utakmica protiv momčadi s dna tablice. U tim su susretima Osječani djelomično pokvarili ukupni dojam. To više što su čak tri takva susreta igrali u Gradskom vrtu (Lučko, Varaždin, Šibenik) i nisu uspjeli pobijediti, a svemu se može dodati i poraz od Karlovca u gostima, gdje je Osijek odigrao jednu od najslabijih utakmice minule polusezone. Ipak, i u susretima koje su kiksali na domaćem terenu Osječani su pokazali da imaju karakter. Uvijek su se uspjeli vraćati iz rezultatskog minusa.

Čak su četiri puta to učinili. Protiv Rijeke su nadoknadili minimalan zaostatak (1:1), protiv Lučkog čak dva pogotka minusa (2:2), protiv Varaždina su dvaput dostizali gostujuću prednost (2:2), a protiv Istre 1961 učinili potpuni preokret (2:1). Oprostite, ali takve stvari ne može ponavljati bilo kakva momčad. Osijek je uoči sezone solidno izbalansiran, a tijekom jeseni bio je vrlo dobro vođen od Vlade Bilića.

Oscilacije treba prihvatiti kao nešto normalno, a ono što je na kraju jeseni najvažnije – europske ambicije još su i te kako žive. U prethodnim bi sezonama do početka prosinca već umrle ili bi se održavala nekakva lažna nada, koja bi proljeće samo dodatno učinila frustrirajućim. Zbog svega toga ovu se jesen može proglasiti – uspješnom.

[important title=NAJ, NAJ…]Najveći niz bez poraza: Četiri utakmice: od 1. do 5. kola
Najveći niz bez pobjede: Tri utakmice: od 10. do 13. kola, te od 14. do 17. kola
Najuvjerljivija pobjeda: 2. kolo protiv Zagreba (4:0)
Najuvjerljiviji poraz: 5. kolo protiv Dinama (4:0)
Najveći posjet u Gradskom vrtu: 7.000 – Dinamo (5. kolo)
Najveći posjet u gostima: 7.000 – Hajduk (11. kolo)
Najviše puta zamijenjen: Ivan Miličević – 12 puta
Najviše puta ulazio s klupe: Igor Prijić – 11 puta
Najviše puta pričuva: Ivan Vargić – 16 puta[/important]

Rješavanje statusnih pitanja

I sad u svemu tome postoji veliki “ali”. Čak i da momčad osigura plasman u Europu, u njoj se ne mora naći. Dugovi su gadno pritisnuli, a, što je još gore, blokirali su i proces preoblikovanja kojim bi se klub elegantno riješio dubioze. Situacija me pomalo podsjeća na zimu 2000. godine, kada je Osijek bio jesenski prvak, a nitko nije ni trepnuo da mu se financijski pomogne i na kraju je velika prilika za titulu propuštena.

I danas je ukupna situacija vrlo škakljiva. Tekući dug prema igračima, radnoj zajednici i dobavljačima je velik, priča se i o stečaju, ali posljednjih dana pojavile su se i nešto vedrije informacije. Navodno će se naći skupina “dobrih ljudi” koja će napraviti novu strategiju financiranja kluba i NK Osijek povesti u novu, financijski stabilniju eru.

Prema nekim, to bi se trebalo dogoditi već ove zime, a inicijativa će stići iz redova lokalne politike. No, nećemo ništa prejudicirati, već samo reći da bi Gradu i Županiji velika pljuska bila da se kolektiv s tako bogatom poviješću i tradicijom kakvu ima NK Osijek olako likvidira. Uglavnom, ako se organizacijske kockice tijekom zime u klubu poslože na pravi način, navijači “bijelo-plavih” imaju se pravo nadati dobrim vijestima s travnjaka i na proljeće. U suprotnom, ma nećemo razmišljati na taj način! Jesen je bila dobra i ne treba je kvariti nekakvim crnim prognozama…

[blockquote]STATISTIKE
Osječani su jesen završili na petom mjestu tablice s 26 osvojenih bodova od mogućih 51, što je nešto više od 50 posto. “Bijelo-plavi” su ozbiljno podbacili u Gradskom vrtu, gdje su osvojili samo 59 posto mogućih bodova ili 16 od 27. Učinak je na gostovanjima pristojan. U osam utakmica doneseno je 10 bodova od moguća 24 ili 41 posto. Što se tiče efikasnosti, Osijek je jesen završio s 24 postignuta pogotka (kod kuće 14, u gostima 10), što baš nije za pohvalu. To je prosjek od 1,4 pogotka po utakmici, a to znači da su prosječno zabijali svake 63 minute. Kad je obrana u pitanju, tu se Osijek drži nekakvog svog prosjeka iz prethodnih sezona. Primljen je 21 pogodak (kod kuće 10, u gostima 11), što je 1,2 po utakmici, a to ispada da Osječani iz svoje mreže loptu vade svake 72 minute.

5 pogodaka postigao je najbolji Osijekov strijelac u prvenstvu ove jeseni – Goran Ljubojević. Slijede ga sa po tri pogotka Anton Maglica, Srđan vidaković i Marko Babić…
5 žutih kartona skupio je Zoran Kvržić u ovoj polusezoni. Nakon njega najviše javnih opomena dobio je Branko Vrgoč, četiri, a jednu manje od njega prikupili su Ivo Smoje i Marko Babić. Inače, momčad je ukupno dobila 33 javne opomene.
4 puta Osijek je ove jeseni susret završio s čovjekom manje na terenu. Prije kraja utakmice u svlačionicu su morali Ivan Ibriks, Branko Vrgoč, Ivan Miličević i Dino Gavrić.

ASISTENTI
Najbolji asistent “bijelo-plavih” ove jeseni bio je Tomislav Šorša, koji je suigračima pripremio šest pogodaka. Slijedi ga Marko Babić s četiri asistencije manje, a po dva pogotka suigračima su “montirali” Zoran Kvržić i Josip Lukačević.

GLEDATELJI
Gledanost osječkog prvoligaša doživjela je pad u usporedbi s prošlom jeseni. Tada je “bijelo-plave” gledalo 37.900 ljudi, a ove je polusezone Osijek na tribine ukupno privukao samo 33.000 gledatelja. To je prosječno samo 1.900 gledatelja po utakmici. Posjet Gradskom vrtu znatno je pao, na devet se utakmica skupilo tek 17.500 ljudi ili nešto više od 1.900 po utakmici. U gostima je momčad Vlade Bilića odigrala osam susreta, a na tribine je privukla 16.500 gledatelja ili prosječno 2.065. Dakle, brojke govore da je Osijek gledaniji bio u gostima nego na vlastitom stadionu.[/blockquote]

[important title=IGRAČI]IVAN KARDUM
Bio je jedan od oslonaca momčadi. U njemu je Osijek dobio pouzdanu “jedinicu”.
IVAN IBRIKS
Vratio se nakon ozljede u punoj mjeri, ali nije ni približno pronašao formu od prije dvije godine.
IVO SMOJE
Kapetan je sve odradio – kapetanski. Željezna volja i srce veliko kao katedrala.
DINO GAVRIĆ
Solidan. Ponekad prenaglašeno agresivan, što ga je koštalo prevelikog broja žutih kartona. Dobro se snašao u veznom redu kada je trebalo.
BRANKO VRGOČ
Napokon jedna polusezona s kontinuitetom igre. Krpao je sve pozicije u zadnjem redu, a najbolji je kao stoper. Dobar.
MARKO LEŠKOVIĆ
Uskakao po potrebi, pa nije raščišćeno gdje može dati najviše.
JOSIP LUKAČEVIĆ
On je žrtva Osijekove snage na desnoj strani. Dojam je da ga se mora i može puno više i kvalitetnije koristiti u igri.
VEDRAN JUGOVIĆ
Strašno je nedostajao ove jeseni. Ozljedio se odmah na početku, što je izazvalo ozbiljne poremećaje u kompoziciji momčadi. Vratio se pretkraj polusezone i pokazao da je nedostajao.
TOMISLAV ŠORŠA
On je bio najkonstantniji i najbolji Osijekov čovjek. Kad su ga prestali seljakati po pozicijama, pokazao je sav svoj potencijal. Prvi asistent momčadi.
ZORAN KVRŽIĆ
Taj je napravljen od čvrstih materijala. I on je dobrim dijelom jeseni bio žrtva potreba momčadi, ali u završnici, kada se preselio bliže vratima, do izražaja su došle neupitne kvalitete. Junak četvrtfinalnih kup-utakmica s Rijekom.
MARKO BABIĆ
Eh, Marko. Njegov je nogomet poezija. Definitivno udara loptu drugačije od ostalih i šteta je što je imao praznih hodova. Tada se Osijek jako mučio, a to dovoljno govori o njegovoj vrijednosti za momčad.
SRĐAN VIDAKOVIĆ
Eksplozija. Najbolja polusezona otkako je u Gradskom vrtu, a onda teška ozljeda zbog koje ga neće biti jako dugo. Čak možda izgubljen ostatak sezone. Velika šteta.
DINO ŠPEHAR
Puno kontroverzi bilo je oko njega, a na kraju je otišao u Dinamo “puno prerano”. Trebalo mu se omogućiti da Osijeku pruži više.
ANTON MAGLICA
Koliko je igrao, zabio je – puno, ali neke stvari u igri (taktičke) mora usavršavati.
IGOR PRIJIĆ
Opet mala minutaža. U standardnosti i formaciji koju forsira trener Vlado Bilić nije se uspio do kraja nametnuti.
JOSIP BARIŠIĆ
Loša jesen za njega. Igrao je malo i ako nešto hitno ne poduzme (odlazak), karijera će mu ići nizbrdo.
IVAN MILIČEVIĆ
Opet muke s realizacijom. U igri u očaj baca svoje čuvare, ali pred vratima, kada treba zabiti, isto radi stručnom stožeru i navijačima.
GORAN LJUBOJEVIĆ
Borio se kao lav. Možda nije zabio koliko se očekivalo, ali je svejedno prvi klupski strijelac. On je svakako pozitivan primjer povratnika i bilo bi krasno kada ove zime ne bi dignuo sidro.
U kadru su još bili Ivan Vargić, Domagoj Pušić, Toni Kaćunić, Ivan Aleksić, Saša Novaković, Hrvoje Kurtović, Milan Pavličić, Antonio Perošević, Marin Glavaš, Dario Zahora, Hrvoje Bubalo. Oni nisu imali dovoljnu minutažu za konkretniju ocjenu igre.[/important]

Dalibor KELER (Glas Slavonije)