U prosincu prošle godine Nogometni klub Baranja Belje istupio je iz Prve osječko-baranjske lige. Bremeniti dugovima, za seniore su nastupili nogometaši iz mlađih kategorija, nejaki za konkurenciju pa su malobrojni čelnici kluba odustali od te nemoguće misije.
Unatoč gašenju seniorskih aktivnosti belomanastirska je nogometna
škola nastavila djelovati i sada pod svojim okriljem ima šest
natjecateljskih kategorija, kojima se od ljeta pridružila i
seniorska u županijskom drugoligaškom razredu. Želja je
zadržavanje određenog kontinuiteta koji bi u
povoljnom trenutku baranjski i belomanastirski nogomet vratio
znatno više od pete lige, u kojoj se trenutačno natječu četiri
kluba iz te regije. Za to se u baranjskom centru polako stvaraju
perspektive, počevši od deblokiranog klupskog žiro-računa, premda
sa skromnih proračunskih 160.000 kuna godišnje.
Takva sudbina, zapravo, i nije bila neočekivana, što su primarno
prouzročili (po)ratna zbivanja i dugotrajna okupacija Baranje.
Nakon što su napustili svoja ognjišta, Baranjci su, većinom,
prešli Dravu i privremeno se nastanivši u Osijeku i okolici. Među
njima je bio i dobar broj nogometaša koji su se,
1992., okupili u klub Baranja, regionalnu
reprezentaciju, ali se pretpostavljalo da će to trajati do
povratka kući. Većina, naime, kadra imali su glavnu brigu
devastirano popraviti i osigurati egzistenciju. Tih godina s
mladima se uopće nije radilo. Danas perspektivu će imati samo
klubovi s vlastitim kadrom, na kojem je upravo tragu
belomanastirski Baranja Belje.
POGLEDAJTE:
Tribine nogometnog stadiona bit će zabranjeno koristiti
TEKST: D.Lekšan (Glas Slavonije)
