Prije utakmice u Budimpešti imali smo priliku malo popričati s nekolicinom irskih kolega, ali i s nekim navijačima. Svi oni respektiraju Hrvatsku, ali isto tako su uvjereni da će u Poznanu, 10. lipnja, osvojiti svoje prve bodove na Euru.
Prije utakmice u Budimpešti imali smo priliku malo popričati s nekolicinom irskih kolega, ali i s nekim navijačima. Svi oni respektiraju Hrvatsku, ali isto tako su uvjereni da će u Poznanu, 10. lipnja, osvojiti svoje prve bodove na Euru.
”Hrvatska je moćna selekcija, a za mene su vaše najjače karike Modrić i Kranjčar, opasan je i Jelavić. Bit će to vatreni start europskog prvenstva za nas, ali nemojte misliti da će vama biti lakše”, rekao nam je jedan od irskih kolega.
Primjetno je da Irci najviše znaju o onim našim igračima koji igraju u engleskom Premiershipu, pa recimo ne računaju s tim da Kranjčar nije baš u prvom planu za susret protiv njih. No, ostavili smo ih da žive u neznanju.
Navijači su, pak, imali druge interesne sfere. Irci su izrazito miroljubivi fanovi, njima neredi ili nepodopštine nisu ni “u peti”. Radije će popiti koju više i dobro se zabaviti.
– ”Dolazi li mnogo vaših navijača u Poznan? Veselimo se druženju s njima. Vole li popiti?”, upitao je jedan od irskih navijača.
Sačuvaj Bože da naši vole popiti. Kakvo pitanje! Ne znamo tko će biti sretan nakon tog startnog ogleda na Euru, ali u jedno smo sigurni – žednih će biti na obje strane.
Isti taj gospodin nije se ustručavao i prognozirati ishod susreta u Poznanu.
– ”Bit će velika utakmica i gadna borba, ali pobijedit ćemo vas. Naš nacionalni ponos je gplem. Dečki će ginuti…”
Ginut će valjda i naši. Bit će “mrtvih” u tom Poznanu 10.
lipnja…
[blockquote]Irski navijači skandirali: Samo je jedan
Slaven Bilić!
Na rustikalnom zdanju budimpeštsnskog stadiona Ferenc Puškaš okupilo se i približno 800 irskih fanova. Zanimljivo je to društvo koje je ovacijama dočekalo pojavu našeg izbornika Slavena Bilića. Prvo su ga pozdravili pjesmom “Samo je jedan Slaven Bilić”, čime su jasno dali do znanja koliko cijene Slavena. No, ubrzo je slijedio i zgodan, istina očekivani, dodatak “Nikada nećeš pobijediti Irsku”. Bilić je te poruke Iraca dočekao sa simpatijama i zagonetnim smiješkom koji je valjda trebao značiti “vidimo se u Poznanu”. Inače, irski fanovi nisu se baš “ubili” od navijanja. Samo bi se povremeno zaorila poneka pjesmica, valjda i zato što je priličan broj njih bio vidljivo “umoran”. Razumijete što želimo reći. Međutim, imponirala je njihova privrženost reprezentaciji koja na travnjaku nije pružala nezaboravnu partiju, ali se nije začuo ni najmanji zvižduk ili protest zbog toga. Kultura navijanja…[/blockquote]
Tekst: Glas Slavonije
