Bila je to jedna od "onih” utakmice koje može izgubiti samo - Osijek. Švedski Kalmar je momčad skromnih mogućnosti, ali Osijek je "ekipa za državni udar”.
Bila je to jedna od “onih” utakmice koje može izgubiti samo – Osijek. Švedski Kalmar je momčad skromnih mogućnosti, ali Osijek je “ekipa za državni udar”.
Nestabilna do zla Boga, a kad je još i raspložena za darivanje onda se priča pretvara u čistu katastrofu. I baš to se dogodilo protiv Šveđana. Ljudi se nisu dvaput pošteno dodali, triput su uspjeli pogoditi okvir Osijekovih vrata i to im je bilo dovoljno da praktično osiguraju plasman u 3. pretkolo Europske lige. Ma, može reći tko što hoće, ali Osijek je izugbio od lošije momčadi. Eto, to je prokletstvo nogometa. No, za izazivanje tog proklestva Osijek si je sam kriv. Opet nije prepoznao strah u očima suparnika, opet nije nanjušio krv nakon što je rano poveo.
Ispustili Kalmar iz šaka
Trener Kalmara Nanne Bergstrand znao što govori uoči utakmice. Rekao je: “Respektiramo Osijek, ali ne smijemo dopustiti da se to pretvori u strah”. Njegovoj momčadi dogodilo se upravo to. Nakon što je Miličević zabio u otvaranju u švedsku se momčad uvukao strah, ali naravno da ga Osijek nije prepoznao. Nikad Osječani to ne prepoznaju i to je ono što već polako iritira. Ta isprazna doktrina “sad smo poveli, pa ćemo čekati” već ih je milijun puta skupo stajala, ali lekciju još nisu svladali. Imali su Kalmar u šakama i samo je trebalo dati još malo gasa nakon vodstva i uvjereni samo da bismo danas pričali drukčiju priču. Ovako naričemo nad sudbinom i činjenicom da su Šveđani te večeri u Gradskom vrtu bili miljenici sreće, užasnog islandskog suca i – Ivana Vargića!
– Kada ti vratar ima tako lošu večer onda se ne možeš nadati dobrim stvarima. Sva tri pogotka bila obranjiva. Pripremili smo se na sve opasnoisti pobijedimo, ali viša sila nam nije dopustila da pobijedimo. Imali igru, stvarali prilike, ali smo se sami ukopali, tako je govorio Stanko Mršić, trener NK Osijek nakon susreta.
Vargić je bio tragičar, ali usmjeriti sav gnjev prema njemu nije pošteno. On je svojom pogreškom kod trećeg pogotka samo “zabio posljednji čavao u Osijekov lijes”. Prilika ona prava za nokaut propuštena je ranije. Osijek je nakon vodstva morao igrati kao na početku drugog dijela. No, opet se previše “ziherašilo”. A da Stanko svoj posao nije obavio najbolje što je mogao svjedoči i činjenica da je mijenjao jednog od najboljih ljudi na terenu Ivana Miličevića. I za to zaradio negodovanje s tribina. Ljudi nisu blesavi.
Sputavanje talenta
Dakle, bilo je u tom porazu svega pomalo. Promašaja, “skadinavske sudačke zavjere”, nesreće i ne znam o čega sve ne, ali činjenica jest da je Osijek u toj utakmici sam bio “kovač svoje sreće”. A to je nerijetko završavalo loše. Iskreno, čovjek bi mogao iskočiti iz kože kada vidi od koga su Osječani izgubili i to tako visoko. Poraz od 3:1 brutalan je u odnosu na ono što se događalo na travnjaku. Osijek, zapravo, uopće nije zaslužio poraz! Bijelo-plavi su bili ti koji su igrali i napadali, ali onda je došao taj slijed nevjerojatnih nesreća u samo pet minuta i sve je otišlo kvragu.
Ako ćemo tražiti pozitivne stvari u porazu onda je to svakako talent koji ova Osijekova momčad ima. Taj talent treba pustiti da se razmaše, a ne ga uporno sputavati nekakvom neporebnom kontrolom. Većina igrača Osijeka je “razigrana omladina” i ponekad ih možda treba pustiti da se razmašu do kraja, da puste tu svoju mladalačku drskost. Tada, u tom svom nesavršenstvu, djeluju najbolje. Tako su izgledali početkom drugog dijela do Leškovićeva isključenja. Pogodak je visio u zraku i da nije bilo tog crvenog kartona gotovo smo sigurni da bi se i dogodio. Međutim, rasplet je otišao u drugom smjeru. Ostao je taj uzvrat, s realno, malo nade. Jasno da se Osijek neće predati, ali doista bi bila velika senzacija da u Kalmaru zabiju tri, a ne prime nijedan pogodak. To je čisti SF, ali u istu domenu možemo svrstati i način na koji je Kalmar pobijedio u Gradskom vrtu, zar ne?
[important title=Dobro]Zoran
Kvržić
Razigran, spreman i za suradnju što kod njega nije baš uvijek
slučaj. Šteta je samo što nije imao jaču podršku suigrača.
Ivan Miličević
Uz Kvržića jedini se izdigao iznad prosjeka. Njih dvojica su
odlično surađivali i nejasno je zbog čega ga je trener Stanko
Mršić mijenjao.
Igra
Osijek uopće nije igrao loše. Znamo, reći ćete “kog to zanima” u
odnosu na rezultat. Međutim, bijelo-plavi su pokazali da znaju i
mogu. No, kada se pojavi nesreća onda se malo toga može
učiniti.[/important]
[span class=camera]FOTO i VIDEO:
Osijek – Kalmar 1:3[/span][important
title=Loše]Ivan Vargić
vratar Osijeka bio je posve indisponiran. Nije se sastao s loptom
cijelu utakmicu, a onda je Šveđanima poklonio treći pogodak.
Marko Lešković
Možda je prestrogo isključen, ali morao voditi računa da ima
javnu opomenu i ne juriti bezglavo na suparnika ispred njegovih
vrata. Čisto neiskustvo.
Sudac Kristinn Jakobsson
Tog je “prestigla” utakmica ovog tipa. Niti zna, a još više žulja
što se uporno dodvoravao Šveđanima. I to toliko nametljivo da je
bilo – gadljivo.[/important]
ATMOSFERA
Na stadionu u Gradskom vrtu skupilo se dvostruko više gledatelja nego li prije tjedan dana kada je u Osijeku gostovala Santa Coloma. Navijanje je bilo dobro, posebno u trenucima kada je Osijek je vodio. Kohorta je davala ton navijanju, a snažnu potporu imala je, uobičajno, od navijača na Istoku. I Kalmar je imao svoje pristalice. U Osijek ih je došlo točno šest i na sjevernoj tribini su izvjesili pet zastava. Uglavnom, ukupni ambijent bio je nešto nogometniji i ugodniji nego li protiv Andoraca, ali za grad kakav je Osijek to je i svejdeno bila vrlo skroman posjet.
Dalibor KELER (Glas Slavonije)
