Osporavani Čačić brod je usidrio u mirnu luku, igrači su prihvatili njegov pristup, pa se EURO u Francuskoj iščekuje s dosta optimizma.
Vrijeme je kada se podvlači crta i rade analize učinjenoga
u prošloj godini, pa je pod povećalom i sve ono što je najbolja
hrvatska nogometna vrsta odradila tijekom 2015. Imajući u vidu da
je (ne)ispunjenje osnovnoga cilja uvijek mjerilo (ne)uspjeha, već
u startu se nameće zaključak da je ostvarena osnovna ambicija.
“Kockasti” su izborili plasman na još jedno veliko natjecanje,
ovaj puta na Europsko prvenstvo u Francuskoj, pa je već sama ta
činjenica razlog zadovoljstvu. Doduše, netko će reći da bi
neodlazak na kontinentalnu smotru u novom sustavu kvalifikacija
bio ozbiljan i neoprostiv podbačaj, ali ne zaboravimo da u
odabranom društvu, primjerice, neće biti jedne nogometne sile
poput Nizozemske…
PUNO JE HRVATSKIH ADUTA
Dakle, nije baš da je uvijek jednostavno proći kvalifikacijski
ciklus. Nama se nerijetko događa da suparnike potcjenjujemo,
smatrajući da naša nacionalna vrsta treba biti među najboljima,
da je za to naprosto predodređena. Iako to baš i ne mora biti
tako u što smo se također uvjerili. No, realno govoreći, igrači
koje ima Hrvatska, temelj su optimističnog pristupa i nade da bi
nam zemlja galskih pijetlova ponovno mogla biti sretna i nadasve
uspješna, kao što je bila nezaboravna 1998. Uzdamo se prvenstveno
u vedete poput Modrića, Rakitića i Mandžukića koji igraju u
europskim velikanima, u kojima je njihova uloga itekako bitna.
Uostalom, to im priznaje čitav nogometni svijet. Uz bok su im i
raspucani golgeter Kalinić koji ima sezonu iz snova te vrlo
zapaženi i također učinkoviti Brozović. Povjerenje ulijevaju i
uglavnom kvalitetne partije Subašića, Vrsaljka, Ćorluke, uz mlade
adute poput Kovačića, Halilovića i Pjace, kao i stabilnost Vide,
Lovrena i Badelja, što nedvojbeno ukazuje na snagu hrvatske
selekcije koju svaki protivnik mora uvažavati. Znamo da su Česi i
Turci, s kojima ćemo uz favoriziranu Španjolsku igrati na EURU,
neupitno jaki i kompaktni suparnici, da ih neće biti jednostavno
baciti na koljena, ali ne vidimo razlog da bi ih Čačićevi
izabranici pretjerano respektirali u odnosu na ono što Hrvati
imaju.
ČAČIĆA ĆEMO OCJENJIVATI NAKON EURA
Bitna je, dakako, i uloga kormilara, u ovom slučaju izbornika,
jer onaj tko vodi momčad može dosta toga usmjeriti, unaprijedili
ili unazaditi, ovisno kakve poteze vuče pripremajući svaku
utakmicu i kako je potom vodi s klupe. Iako je imao gotovo četiri
milijuna oponenata u trenutku kada mu je Davor Šuker, zajedno sa
Zdravkom Mamićem, povjerio tu silno odgovornu funkciju, nitko ne
može osporiti da je Ante Čačić do sada opravdao svoje imenovanje.
Usidrio je već dobrano nagnuti brod u mirnu luku, znao je na koji
način treba pristupiti igračima i kako iz njih izvući ono
ponajbolje na terenu, pa ni rezultati nisu izostali. Ne kanim ga
veličati i dizati mu spomenik zbog toga što je stvari postavio na
svoje mjesto, što mu je bila i osnovna zadaća, dakako uz plasman
na Europsko prvenstvo, ali nije ni korektno da ga se potcjenjuje
i omalovažava. Njegov bismo rukopis najbolje trebali vidjeti
upravo u Francuskoj, pa ga treba pustiti na miru da sa svojim
suradnicima pripremi momčad za ono što slijedi u lipnju. Potom
ćemo pričati i pisati o onome što je učinjeno ili je pak
propušteno učiniti…
Piše: Mario MIHIĆ