Ako je suditi prema razmišljanjima ključnih ljudi u upravi Osijeka, današnji Zekićev jubilej od 100 utamica na klupi Osijeka, zasigurno neće biti i posljednji, ali... uvijek postoji taj vražji ali...
U lošu seriju rezultata ušao je Osijek posljednjih mjeseci. Nakon
sjajnog ulaza i euro nastupa koji su pljenili pozornost cijele
Hrvatske, pa nakon toga i solidnih rezultata u prvenstvu gdje
Osijek do danas nije znao za poraz u derbijima, posljednih tjedni
protiču u znatno tmurnijem raspoloženju nad igračkom slikom
Gradskog vrta. I zasigurno, u ovom trenutnu najveći teret krivnje
u njoj nosi Zoran Zekić. Stigao je u Osijek koji je bio “bez
banke”, a danas stotinu utakmica nakoh toga, prvi put je osjetio
povike s tribina kako mu je vrijeme da ode. Osijek je danas
znatno posloženiji i financijski stabilniji klub, ali je stanje i
krvna slika terena, dojma smo, podjednako depresivan kao kad se
Osijek borio za ostanak.
Možemo pričati kako pojedini igrači nisu u formi, ali
netko mora početi preuzimati odgovornost za to. A tko je
taj ako ne sam osječki Alex Ferguson, kako mu tepa predsjednik
Meštrović?! Pri tome to ne mora značiti kako je vrijeme da si
pruže ruke i zahvale na suradnji, ali je svakako vrijeme da se
podvuče crta i provjeri ide li Osijek igrački u pravome smjeru.
Tijekom ljeta stigli su brojni igrači s epitetom pojačanja i kad
se njima pribroje oni koji su stigli ranije, očekivalo se znatno
više u igračkom smislu. Danas, pet mjeseci nakon početka
sezone, Osijek nema rezultat, ali ono što zabrinjava –
Osijek nema igru. Krenulo se u sezonu s planom
gradnje igre po bokovima i krilima koji su trebali hraniti
napadače i to je funkcioniralo neko vrijeme, ali kad god je
Osijek trebao B varijantu i prijelaz u neku drugu formaciju,
vidjeli smo mučenje. Posebno je to izraženo kod ekipa koje se
brane i čekaju svoju prigodu iz kontra napada. Napadi Osijeka tad
postanu jalovi, Ejupi se gubi u vraćanju na centar i pokušaju
građenja, Barišić upućuje uzaludne centaršuteve u zgusnutu
obranu, a veznjaci Osijeka ne mogu u iri 1 na 1 preuzeti rizik i
proći svog igrača s ciljem traženja nekog u vršku napada. U
takvim slučajevima, očekivali bi kako će trener zajedno s ekipom
razviti mehanizme koji mogu uspješno svladati takve suparnike,
ali činjenica je kako Osijek takve mehanizme nema pa čak niti u
tragovima.
Ono što također nemalo iritira svakog zagrizenog kibicera
Osijeka, jest stalno rotiranje pozicija igrača i
beskonačni pokušaji pronalaska dobitne kombinacije. Igrači u
takvim situacijama očito ne mogu pronaći svoje mjesto pod suncem
i do danas, da se malo i našalimo poput ekipe na istoku, samo
Malenica nije mijenjao poziciju u odnosu na početak sezone. Da su
takvi pokušaji urodili plodom ili da je neki od njih forsiran
nekoliko utakmica, ljudi bi i razumjeli taj scenario, ali kad se
rotiranje ponavlja iz utamice u utakmicu, tad je teško očekivati
pomake na planu igre. Često se u nogometu kaže kako su najbolje
ekipe one koje se ne mijenaju kad pobjeđuju, a Zekić je izmjenjao
apsolutno sve što je mogao pa čak i onda kad je pobjeđivao.
No vratimo se na početak i prvu rečenicu. Zekić gotovo sigurno
neće dobiti otkaz, a sudeći prema njegovim istupima u medijima o
davanju ostavke, pa čak i preuzimanju krivnje niti ne razmišlja.
Možemo se samo svi skupa nadati kako će se ZZ uskoro
progledati, pronaći dobitnu kombinaciju među kadrom koji
ima te oživjeti (prevelik) broj igrača koji su “zamrli” pod
njegovim vodstvom inače će se Osijek naći u neugodnoj situaciji
koju tad neće moći ignorirati niti sami vlasnici ma koliko
željeli da ZZ postane osječki Ferguson…
SiB.hr
