Sinoćnja vijest kako će Nenad Bjelica preuzeti klubu zagrebačkog Dinama izazvala je brojne emocije i reakcije među navijačima. Ali ne među navijačima Dinama, njima je on vjerojatno samo jedan u nizu trenera koje je Mamić doveo, već među osječkom navijačkom populacijom.
Nenad Bjelica u gradu na Dravi uživa legendarni status od one 2000. godine kada su bijelo-plavi harali Europom. I taj svoj legendarni status nije zaradio samo odličnim izadnjima na zelenom terenu, nego i van njega, svojim odnosom s navijačima, izjavama, odnosu prema klubu. Ni jedan igrač nakon Bjelice nije doživio da mu se skladaju pjesme i pjevaju godinama nakon što je otišao iz kluba, da avion vuče poruku njemu u čast, da mu se crtaju grafiti…
I trajala je ta ljubav sve do sinoć. Samo jedan potpis na papiru dovoljan je bio da Bjelica izgubi svoj legendarni status u gradu na Dravi. Navijačke emocije zajebana su stvar.
Grafit u blizini stadiona s klupskim legendama Pavo Majer, Grnja, Luks, Beširević i posljednji Bjelica brzo je sinoć modificiran s velikim crvenim iksom preko Nenadovog lika.
Društvene mreže i bijelo-plave navijačke stranice gore od komentara vezane za Bjeličin dolazak u Dinamo. Istina, ima i dosta navijača koji Bjeličin dolazak u Dinamo gledaju čisto kroz financijski espekt i krive NK Osijek zašto ga nije zvao.
Ali reakcije navijača Osijeka ipak ne treba tako gledati. Nije stvar u tome što ga Osijek nije zvao. Ma kako neki navijači bili nezadovoljni Zekićem, on je još uvijek trener i uprava je zadovoljna njime, pa zašto bi tražili novog trenera.
Navijače boli što je Bjelica otišao u njima omraženi klub –
zagrebački Dinamo. Doveo ga je Zdravko Mamić,
simbol svega lošega oko hrvatskog nogometa u posljednjih deset
godina. Otišao je u klub koji trenere mjenja češće nego što kose
travu na terenu. “Otišao je raditi za vraga”.
A svojim dosadašnjim trenerskim radom, Bjelica se dokazao i nije upitno da su ga čekali pozivi velikih klubova pa i onih iz liga petica.
Ali to je njegov izbor na kraju krajeva.
Za kraj, kopirati ćemo status s Facebook stranice NK Osijek Fans koji možda i najbolje opisuje razmišljanje jednog zagriženog navijača Osijeka:
“Prije nekoliko dana prisjetio sam se onih govana u Vinkovcima… Da se razumijemo, zna se da u pitanju nisu Vinkovčani. Ne znam jesam li vec toliko mator, ali nekako se previše prisjećam u zadnje vrijeme. Tamo negdje početkom ovog desetljeća , možda i koju godinu ranije, novinar jednog dnevnog lista odradio je opušteni intervju s tri navijaca Osijeka. Spletom okolnosti bio sam jedan od te trojice i jedno od pitanja glasilo je: “Tko je po vama najveca legenda NK Osijeka?” Nadobudni klinac odmah je ispalio: “Bjelica Nenad! Jedan je Bjelica Nenad!” Malo stariji navijač u našem malom drustvancu nadodao je: “I Luks”. Šta da radim, godine su me spriječile u uzivanju u majstorijama Luksa i Grnje, ali Bjelka se jako dobro sjećam! Aktivno praćenje Osijeka i bježanje s nastave na utakmice započelo je kada je u Gradskom vrtu vladalo osječko božanstvo, nogometni virtuoz, pametni i pristojni dečko iz grada, Osječanin, lega…
Nikada necu zaboraviti onaj avion iznad Gradskog vrta, pjesmu Kohorte i grafit koji možda i danas onako bezobrazno stoji na jednoj stambenoj zgradi u Rovinju. Tri događaja povezuje jedna te ista rečenica … Jedan je Bjelica Nenad
I doista, jedan je Bjelica Nenad, osim ako prema popisu stanovništva iz 2011. ne postoji jos koji Bjelica Nenad… Vjerujem da je za dobar dio bijelo-plavog navijačkog puka to ime prestalo biti simbol i postalo tek obično ime. Božanstvo se spustilo medju ljude… Malo sam sada patetičan i naći će se stotine pa i tisuće onih koji će sve opravdati novcem, sportskim izazovom i s još sto glupih argumenata koji su istinskom navijaču u rangu s informacijom “koga ljubi Avdija Vrsajević?” Činjenica je jedna, osječki navijački puk izgubio je svog posljednjeg akcijskog junaka, onog čije su ime svi izgovarali s respectom, onog koji se nakon igračke karijere trebao vratiti kao trener i dovršiti posao koji je kao igrač započeo u jesen 2000. godine!
Ponuda iz inozemstva nakon razlaza s Lechom nije nedostajalo, čak dapače pace, bilo je i onih iz najjačih europskih liga, ali neki ga je đavo odvukao u devil’s playground. Jer kako drugačije nazvati mjesto kojim upravlja Sotona hrvatskog nogometa. Onaj koji je svojim marifetlucima opljačkao jedan ponosni klub, produbio jaz izmedju juga i metropole, ogadio reprezentaciju mnogim istinskim domoljubima i ubio uživanje u nogometnoj igri! Oprosti Bjelko, ali to od tebe nismo očekivali! Postoji nešto vise od prvenstva i kupa u CV-u, postoji nešto više od prljavih para i zamučenih svjetla pozornice, a to nešto je osjećaj pripadnosti i spoznaja da ti je ime postalo legenda! Takve stvari se ne mogu kupiti novcem… Čekali smo te i uvjeren sam da bi te kad tad docekali, mogla je to biti knjiga od tisuću stranica, deblja nego “Rat i mir”, ali bojim se da si za dobar dio nas TI napisao zadnje poglavlje. Melodramatika lagano jenjava sa spoznajom da je sutra radni dan, ali valjda ce mi biti lakše ponovim li si u glavi jedno sto puta onu poznatu: “Ni jedan igrač nije veći od kluba! Mislim da nam je danas ta rečenica jasnija i važnija nego ikada prije…
SiB.hr