"Vrlo ste gostoljubivi, ali jezik kojim govorite ne mogu naučiti, a volio bih", govori ovaj Bangladešanin
Posljednjih gotovo godinu i pol na ulicama Osijeka možete vidjeti brojne doseljenike, a među kojima su malobrojni i oni iz deset tisuća kilometara udaljenoga Bangladeša. Jedan od njih, 32-godišnji Md Rashed Al Forhad posljednja dva mjeseca živi na Sjenjaku u unajmljenom stanu, nedavno je kupio automobil i otkako je došao u Osijek radi u istoj građevinskoj tvrtci.
Dvostruko veća plaća
“Tražio sam posao preko agencije i želio sam doći u Hrvatsku, jer nam je bilo potrebno manje novca u odnosu na neke druge zemlje da bismo ovdje potražili posao. Vaša zemlja bila je moj odabir, no nisam znao da ću završiti u Osijeku gdje radim otkako sam napustio rodni Barisal. Inače, ljudi su ovdje vrlo gostoljubivi i osjećam se ugodno”, ispričao nam je Rashed koji se, kako bi se što brže zaposlio, prije dolaska učio građevinskim radovima, a što mu se itekako isplatilo.
Upravo je novac, priča, bio razlog dolaska u Hrvatsku gdje, kako nam je pojasnio, zarađuje dvostruko više nego u svojoj zemlji. Ondje je u tvrtci za popravke mobitela, pojašnjava, zarađivao oko 45.000 bangladeških taka što je oko 390 eura. U Osijeku, kaže, plaća mu je oko 90.000 taka, odnosno između 700 i 800 eura i priznaje da je više nego zadovoljan. Inače, kako je u Osijek stigao s bratom i nekolicinom prijatelja, do unatrag dva mjeseca živio je u barakama unutar tvrtke gdje radi. Međutim, nakon što mu je supruga Samima Akter javila da iz Padove gdje studira stiže u Osijek s njihovom jednoipolgodišnjom kćeri Samrah Al Subhom, morao je, kaže, pronaći smještaj i našao ga je na Sjenjaku. Inače, njegova je supruga učiteljica engleskog jezika kojega će uskoro magistrirati u Italiji.
Roštilj i kava s mlijekom
“Odlično nam je u stanu, iako moram reći da mi u Bangladešu uopće nemamo grijanje, nego samo sustave hlađenja što ne čudi, jer je kod nas temperatura oko 44 stupnja Celzijusovih. Zato nam se zima kod vas nije svidjela, ali ljeto je zato super”, kaže Rashed kojemu sam pojasnila da u Hrvatskoj nema dva godišnja doba kako je prvotno mislio, već četiri. On me pak naučio da ih je u Bangladešu šest! Kad je u pitanju sam grad, kaže kako mu se jako sviđa, a jedno od prvih stvari koju je učinio bila je praksa vožnje desnom stranom ceste, za razliku od lijeve kojom je vozio u svojoj zemlji. Prvo mjesto koje je posjetio bio je Zoološki vrt, dok već duže vrijeme s prijateljima posjećuje jedan restoran uz Dravu i to uglavnom subotom i nedjeljom. Voli prošetati uz Dravu gdje rado odvede i suprugu i kći. Ipak, priznaje da ne objeduje često u restoranima, a i kad ode s prijateljima voli jela s roštilja, no dakako, isključivo piletinu. Inače hranu priprema sam i to ribu, eventualno junetinu pa i ovčetinu, dok, naravno, svinjetinu ne konzumira. Priznaje da ne voli povrće, eventualno nešto voća, a ono što će u kafiću ili restoranu odabrati uvijek je kava s mlijekom i šećerom. Alkohola, kaže kroz smijeh, u njegovu životu nema, no zato će rado pojesti nešto slatko. U to sam se uvjerila kad me je sa suprugom i kćeri ugostio u stanu na Sjenjaku i kao dobrodošlicu ponudio rižu na mlijeku s cimetom. Nešto slađu nego našu, no svakako od srca. I ne samo to, već mi je ponudio i ručak – tradicionalnu bangladešku masalu (ljuto jelo s piletinom i rižom, nap.a.), a nisam mogla ne osjetiti miris raznih začina kakvih ovdje nema za kupiti. Rashed ih nabavlja iz Italije, a gotovo obavezan začin u jelu im je đumbir.
Engleski, hindi i bangli
Kad su u pitanju jezici, Rashed nam je priznao da hrvatski gotovo
ni ne govori, jer mu je jako težak, a osim toga, u tvrtci gdje
radi sa kolegama iz Osijeka sporazumijeva se na engleskom jeziku.
S prijateljima pak govori bangli ili hindi, a s njima je nedavno
proslavio Ramazanski bajram.
“Znam reći dobro jutro, “dobar dan”, “dobra večer”, “dobro” i “bok””, kaže Rashed kojeg sam u šali pitala zna li što znači riječ “plaća”, a kad je odgovorio negativno, pitala sam ga znači li to da je s plaćom zadovoljan pa se ne mora raspitivati. Odgovara da jest, no ipak bi, priznaje, volio odseliti u Zagreb gdje bi, smatra, zarađivao više nego ovdje. Ipak, do daljnjeg ostaje u Osijeku, sljedećih mjeseci zajedno sa suprugom i kćerkicom. Njih dvije potom se vraćaju u Italiju, a on će se vratiti u barake tvrtke gdje radi.
Sreća uz suprugu i kći
“Tamo imam društvo i bez veze je da sam sam ovdje u stanu. Ipak, jako nam je lijepo ovdje i imamo sve što nam treba. Ustvari, nama kad smo zajedno niti ne treba više”, priznaje Rashed koji je u Bangladešu ostavio oca s kojim se nerijetko čuje putem Interneta. U svoju rodnu zemlju vraća se samo povremeno i izvjesno je, kaže, da se trajno onamo više neće vratiti. Vjerojatno niti njegovih 15-ak prijatelja koliko ih je u prosincu 2022. godine napustilo Bangladeš i nastanilo se u Osijeku.
“Zadovoljan sam poslodavcem i općenito životom ovdje. Rodnu zemlju sad gledam samo na filmovima, ali i slušam našu hindi i bangla glazbu, barem da sam na taj način bliže mjestu odakle sam morao otići”, zaključuje za kraj ovaj gostoljubivi Bangladešanin.