Imala je priliku pomoći još nekolicini osoba koje su zatražile istu uslugu, a sad je pokrenula poduzetničku priču
Godinama u Osijeku, ali i u brojnim drugim gradovima postoje
agencije za organizacije vjenčanja. No ne i za događaj koji je,
neminovno, svima vrlo neugodan, tjeskoban i tužan –
organizaciju pogreba. Da ne bi morali sami
prolaziti kroz proces organizacije pogreba, a što uključuje
odlazak na više mjesta, pobrinula se Osječanka Marija
Mihelić koja je otvorila obrt
Rose. Na ideju je došla nakon 25-godišnjeg rada u
novinarstvu u kojem je, između ostalih rubrika, pratila
aktivnosti i rad pogrebnog poduzeća Ukop, ali i privatnih
pogrebnih poduzeća u Osijeku i šire. Uz to, orijentirana na
rubrike socijalne tematike, Marija je 2015. godine dobila Povelju
humanosti Osječko-baranjske županije za humana djela učinjena na
području Osječko-baranjske županije. Nakon što je dala otkaz u
jednim lokalnim novinama, odlučila se pokrenuti vlastiti obrt i,
između ostalog, tu vrstu usluge.
Od pogrebnika do MUP-a
“Bila sam u situaciji da sam susjedu nakon suprugove smrti vodila
pogrebniku, potom na Odjel patologije i sudske medicine Kliničkog
bolničkog centra Osijek. Slijedio je odlazak na više mjesta, a
nakon pogreba i odjava u županijskom Matičnom uredu te Hrvatskom
zavodu za mirovinsko, odnosno zdravstveno osiguranje te
naposlijetku u MUP. Kako je bila u žalosti, značilo joj je što se
netko pobrinuo za sve te neophodne obilaske i tada sam shvatila
da bih i drugima mogla biti od koristi”, priča Marija koja je
razmišljala o osobama koje, poput njezine susjede, nemaju
automobi, niti nikoga svoga u blizini i ne znaju odakle bi
krenuli.
Nakon tog događaja, imala je priliku pomoći još nekolicini osoba
koje su zatražile istu uslugu. Iskustveno će reći, čak potpuno
subjektivno, da u situaciji smrti drage osobe više je nego
potrebno imati nekoga kraj sebe tko će znati gdje točno ići,
odnosno biti na usluzi i u neophodnim radnjama koje se moraju
učiniti nakon pogreba. Naime, mnogima mrski administrativni
poslovi poput odjave sa HZMO-a, HZZO-a, odlazak u MUP za odjavu
osobnih dokumenata, jednostavno se moraju proći. Stoga je
odlučila ponuditi i tu vrstu usluge kako bi pomogla ne samo onima
koji nemaju nikoga tko bi to učinio umjesto njih, već i osobama
koje bi mučan posao odjave prepustili nekome drugome. Kroz to je
i sama prošla prije nekoliko godina.
Suglasnost za inozemstvo
“Bila sam vrlo vezana za svoju baku, a sedam mjeseci nakon
njezine smrti, izgubila sam i majku. Da nije bilo supruga kraj
mene, jednostavno ne znam kako bih se snašla, iako sam i tada,
zahvaljujući poslu koji sam obavljala, točno znala kamo trebam
ići. No, bez pretjerivanja, mislim da se ne bih usudila sama
sjesti u automobil, jer nisam bila, što bismo rekli, sva svoja.
Ja sam imala tu sreću da je suprug imao automobil, no što je s
osobama koji ga nemaju i koje su osuđene na, primjerice, taksi
službu koja bi ih odvela do određene destinacije, a potom bi
ponovno morali pozvati taksi i tako bi cijena prijevoza rasla.
No, neupućenost oko cijele procedure ostaje”, zaključuje Marija.
Kaže kako joj je poznato da će pogrebna poduzeća dio procedure
obaviti za svoje stranke no ne i sve što je potrebno za
organizaciju samoga pogreba i postpogrebnih obaveza. Ne može,
kaže, sa stopostotnom sigurnošću reći da je jedina koja se u
Hrvatskoj time bavi, no više je nego sigurna da u
Osječko-baranjskoj županiji takve vrste usluge nema. Uz to, uz
suglasnost stranke, na raspolaganju je i osobama koje žive u
inozemstvu, a kojima netko premine na području Osijeka i šire
okolice.
“Pogreb je situacija koja se mora riješiti što je moguće prije.
Stoga sam mislila i na one kojima bi određeni broj dana prošao
samo da se vrate kući. Jednostavno, empatična sam prema osobama
koje trebaju bilo kakvu vrstu pomoći, a kamoli ove vrste. Želim
da znaju da se imaju na koga osloniti”, zaključila je Marija.