Općinski sud u Osijeku izrekao je nepravomoćne presude grobarima
i nosačima osječke gradske tvrtke Ukop po treći put. Oni su
optuženi da su od 1993. do 2013. godine s posmrtnih ostataka
pokojnika iz grobnica, ali i iz samih sanduka u mrtvačnicama,
skidali nakit i satove pokojnih osoba te ih zadržavali. Nakon
trećeg suđenja, sudac Ivan
Sajter oslobodio je grobare Branislava
Raškovića, Romana Rusana, Vladimira
Šaulića, Sanela Drakčića, Zorana Martića, Dejana
Vujića.
Nosačima Ivici Dizdaru, Željku Arlaviju i
Ivici Ećimoviću optužba se odbila zbog zastare.
Željko Molnar i Mato
Mišković, koji su u prethodnom postupku bili oslobođeni,
ponovno su oslobođeni.
Grobare i nosače teretilo se da su teškim krađama priskrbili
imovinsku korist od najmanje 162 800 kuna, piše
Jutarnji list. Svi okrivljeni cijelo vrijeme postupka
odbacivali su krivnju, iako je dio njih u istrazi priznao kako su
s tijela pokojnika uzimali zlatninu i vadili zlatne zube.
Jedan je čak i prigodom uhićenja na ruci imao sat koji je uzeo s
jednog pokojnika.
Hrvoje Krivić, odvjetnik okrivljenog nosača
Arlavija, svojevremeno je tijekom suđenja rekao kako je
”pogrešan stav da se radi o stvarima koje su vlasništvo
zakonskog nasljednika, jer u tom slučaju se svi mi u Osijeku
potencijalno smatramo oštećenicima.”
”Mi smatramo da je stvar koja odlazi s pokojnikom napuštena
stvar, a tužiteljstvo da je to vlasništvo rodbine. No, tada smo
svi oštećeni, jer se nigdje konkretno ne navode oštećenici”,
kazao je odvjetnik.
Od ostalih optuženika, Josip Burger je
ranije oslobođen, dok je Željku Gavriću pravomoćno
osuđen na osam mjeseci zatvora što mu je zamijenjeno radom za
opće dobro.
Nedvojbeno je da se kod pronevjere ne traži tko je vlasnik
ukradenog – rekao je Ivan Sajter sudac Općinskog
suda u Osijeku obrazlažući nepravomoćnu presudu, piše Glas Slavonije.
“Za grobare sam primijenio “zabludu o biću djela” što
znači da ste vi i na neki način dokazali i sudu nametnuli, a sud
je to i prihvatio, da se tako godinama postupalo. I sam direktor
rekao je da se tako radilo više od 30 godina i da je vrijedilo
“tko nađe njegovo je”“, pojasnio je presudu sudac.