Branko Markovac, kojega ironično nazivaju Medeni, u zatvorima je proveo pune 43 godine života
“Tko se meni zamjerio, toga više nema.” Ove riječi imaju dodatnu
težinu kad znaš da ih izgovara čovjek koji je osuđen za tri
ubojstva i dva pokušaja ubojstva, silovanje, razbojstvo i
piromaniju. Branko Markovac, kojega ironično nazivaju
Medeni, u zatvorima je proveo pune 43 godine života.
Sad je vani i priču o njemu za današnju je Potragu napravila
Silvana Menđušić. Njegovi su odgovori koncentrirani, precizni i
hladni. I ostavljaju snažan dojam.
“Koliko ljudi imate na duši?”
“Koliko ljudi imate na duši?”
“Nijednog, na duši nemam nijednog”
“Ali ste ubili?”
“Da. Prvoga. Nisam htio. Drugi zatvorenik na Golom otoku je
preživio. Njega sam htio, ali nisam. Treći je u Gradiški kojeg
sam htio, a to sam i riješio. I ovaj za koga sam izašao prošle
godine.”
Pokušao ubiti vlastitog oca
Medeni danas ima 71 godinu. A njegov je život trebao biti
prekinut strijeljanjem jer smrtna mu je presuda nakon ubojstva s
predumišljajem izrečena još 1979. Pomilovan je, ali je zbog tog i
još niza drugih teških kaznenih dijela robijao desetljećima.
Prvo je pokušao ubiti vlastita oca tako što mu je u zdjelu s
grahom stavio otrov za miševe. U novinskim feljtonima opisivali
su ga kao monstruma, a ni psihijatrijski vještaci u procjenama
nisu bili blagi.
“Opisuju me kao monstruma”
“Mene opisuje kao monstruma. Kaže ovako, kaže prof. Zvonarević
kada biste došli u hotelsku sobu i imali cimera Branka Markovca,
a ne znate tko je on, spavali biste normalno. A da znate tko je
on, da li bi ste onda normalno spavali? Ja to tako ne
gledam.”
“Kako vi gledate?”
“Gledam objektivno i normalno. Mene nema razloga ni potrebe da se
netko boji ako nije ništa napravio. To sam vam rekao u startu. Vi
morate biti uzrok moje reakcije, a sad kakva će vaša reakcija
biti ovisi od vašeg uzroka.”
Kriminalni put Branka Markovca trajao je dugo, lista djela za
koja je osuđen je dugačka, kao i njegovi zatvorski dani. Slovio
je za vuka samotnjaka kojemu se bolje ne zamjerati.
“I dođe netko novi, pa kaže pusti njega, to je Medeni, više me ne
dira”.
“Što to znači?”
“Znači da se ne može sa mnom zaj***”
“Jer?”
“… a čujte.”
“Trebaju li vas se ljudi bojati?”
Sve svoje kazne je odležao. Sad je slobodan čovjek koji slobodno
šeta gradom. Reporterka Potrage postavila mu je pitanja koja su
se nametnula sama od sebe.
“Mislite li vi da ste se promijenili?”
“Ne”
“Trebaju li vas se ljudi bojati?”
“Ne.”
“Rekli ste da ste sad slobodan čovjek. Kako ćete to vrijeme
iskoristiti?”
“Pojma nemam. Za sad kako je je. Kako nakon 43 godine pune
izdržane kazne da izađem na ulicu a da mi država ništa nije
obezbijedila, ali baš ništa.”
Kada osobe s biografijom poput njegove imaju problem, imamo ga,
svidjelo nam se to ili ne – svi. Jer on nema kamo. Najprije mu je
određen smještaj u domu za ovisnike u Resniku. Korisnicima se
oduzimaju mobiteli, nije dopušteno gledanje televizije i to ga je
smetalo. Otišao je.
Zagrebački Centar za socijalnu skrb dodijelio mu je smještaj u
Domu za starije osobe Trešnjevka, podružnica Drenovačka. Tamo
nema mjesta. Zatim je smješten u prihvatilište Crvenog križa.
Samo privremeno. Sad je smješten u prostorijama udruge PET Plus,
koja daje podršku počiniteljima kaznenih djela. No, udruga ima
sredstava još samo do veljače. Nakon toga, ne nađu li nove novce,
Markovac je ponovno na cesti. Opet prepušten sam sebi.