Zanimljivo je i kako epidemiolozi u ovom slučaju nisu nikako uspjeli pronaći izvor zaraze
Da je SARS-CoV2, poznatiji kao koronavirus, još uvijek
neistraženo područje, koje svakodnevno iznova iznenađuje
medicinare i znanstvenike, dokazuje i slučaj 69-godišnjeg
pacijenta koji se već mjesec i pol liječi u KBC-u Osijek.
Naime, o slučaju tog, do 10. ožujka iznimno vitalnog,
sugrađanina, a s čijim identitetom nećemo izlaziti u javnost zbog
osobne zaštite pacijenta, svjedoče
Glas Slavonije njegova kći i zet.
“Koronavirus je uistinu iznimno neobičan i, čini se, svima nama
još gotovo potpuno nepoznat. Važno je naglasiti da moj otac nije
imao nikakve kronične bolesti, znači, bio je vitalan
umirovljenik, koji je redovito odlazio na ples i druženja i živio
je sam. Sve je počelo 10. ožujka, kada je dobio
grlobolju. Obratio se svojoj odabranoj
liječnici, koja mu je propisala antibiotike. No antibiotici nisu
nikako pomagali i ocu je bilo sve lošije.
Potpuno su mu se poremetili okusi, pa je sve što je slatko njemu
postalo preslatko i nejestivo, a sve što je slano – preslano.
Izgubio je tek i sedam dana gotovo ništa nije jeo, te je izgubio
čak tri kilograma. Kako je tada već počela epidemiološka
situacija s koronavirusom, a suprug i ja roditelji smo troje male
djece, nismo željeli ići k njemu, ali smo se jako zabrinuli. Zbog
toga smo nazvali Hitnu pomoć i zamolili da ga obiđu, no oni su
savjetovali da se od njegove liječnice zatraži uputnica za
Infektologiju KBC-a Osijek. To smo i učinili i
suprug je s maskom i uza sve mjere opreza odveo oca u bolnicu.
Liječnici su prvo posumnjali da ima upalu pluća i počeli
liječenje, no nakon testiranja doznalo se da je ipak pozitivan na
koronavirus. Njegovo se stanje pogoršavalo
tolikom brzinom da je vrlo brzo završio na
respiratoru. Život mu je visio o koncu i
liječnicu nisu davali previše nade da će se izvući. Kada se nakon
mjesec dana ipak probudio s respiratora, svi su to ocijenili
čudom. Vjeruje se da je to ipak zbog toga što u podlozi nije imao
nikakvih kroničnih bolesti”, priča kći tog Osječanina za
Glas Slavonije.
Ali testiranje je pokazalo koliko je ovaj virus
nepredvidljiv.
“Tatu su testirali na koronavirus odmah nakon skidanja s
respiratora i test je bio negativan. No, kako je mjesec dana
ležao na aparatima, mišići su mu potpuno atrofirali i on sada
mora s fizioterapeutom ponovo učiti hodati. Tako da je i zbog
toga prebačen na Infektologiju. Tamo mu je nakon 48 sati iznova
rađen test i opet je bio negativan. Kako je tamo
sada već gotovo dva tjedna, došlo je vrijeme da ga otpuste, jer
nema više nikakve fizičke pokazatelje bolesti, pa su ga još
jednom htjeli testirati prije otpuštanja, ali tada se test
pokazao pozitivnim. Znači, dva testa bila su negativna, a
treći, nakon dva mjeseca, opet pozitivan. Liječnici su
to objasnili vjerojatno nekom zaostalom mrtvom stanicom virusa i
velikom osjetljivošću testa. No jasno je da on više nije zarazan
te nema nikakve pokazatelje bolesti i osjeća se dobro. Sada se
ipak mora čekati novo testiranje, koje bi trebalo biti negativno
da bi ga se otpustilo iz bolnice”, priča njegova kći.
Zanimljivo je i kako epidemiolozi u ovom slučaju nisu
nikako uspjeli pronaći izvor zaraze, odnosno uopće se ne
zna kada se i kako ovaj Osječanin zarazio. Naime, nitko od ljudi
s kojima se družio i s kojima je bio u kontaktu nije se zarazio,
čak ni jedan član njegove obitelji, iako je zet morao biti u
samoizolaciji jer ga je on osobno vozio u osječku bolnicu.
Osjetljivi testovi
Obitelji i ovom umirovljeniku zasigurno će ostati mnoga
pitanja nad glavom, ali da ništa bolje nije ni sa
strukom i da se i ona još bori sa stotinu upitnika, priznaje nam
i prof. dr. sc. Domagoj Drenjančević, voditelj Odjela za kliničku
mikrobiologiju, gdje se obavljaju testiranja na koronavirus za
pet slavonskih županija.
“Poznat nam je slučaj ovog našeg pacijenta, i nije
jedini. Imali smo nekoliko takvih slučajeva, a o istome
su još u početku epidemije izvještavali i liječnici iz Koreje.
Naime, on zasigurno više nije zarazan, ali moguće je da stanica
još izlučuje i producira neki oblik virusa. To zasigurno nije
cijela čestica, nego vjerojatno defektna čestica virusa. Defektni
virusi neka su vrsta virusnog smeća, a testovi koje rabimo
iznimno su osjetljivi i oni to registriraju. S druge strane,
moguće je i da bris nije dobro uzet. Treba znati i da proces
umnožavanja kod virusa ide u ciklusima, pa nije svejedno kada se
testirate i baš zbog toga se rade opetovana testiranja”, kaže
prof. Drenjančević.