Brojni komentari ispisani su ispod članaka vezanih uz prometne tragedije koje su se u proteklim tjednima dogodile u Osijeku, a čitatelj M.B. napravio je opsežniju analizu stanja stanja u prometu
U protekla dva tjedna Osijek su potresle vijesti o
prometnim nesrećama s tragičnim ishodom. U subotu 21.
prosinca 2019. na pješačkom prijelazu u Trpimirovoj ulici mladi
je vozač naletio vozilom na glumca Aleksandra
Bogdanovića koji je uslijed zadobivenih ozljeda preminuo
nakon četiri dana. Ubrzo nakon tog događaja, nešto sjevernije u
istoj ulici, drugi je vozač je pregazio pješaka te pobjegao s
mjesta nesreće. I naposljetku jučer ujutro je Osječane
šokirala vijest o pogibiji tri mlade osobe i teško
ozljeđenoj četvrtoj koji su, prema trenutno dostupnim
informacijama, uslijed neprilagođene brzine udarili u drvo u
ulici Cara Hadrijana.
Bojimo se da navedeni događaji ne postanu samo dio crne
statistike koja će se brzo zaboraviti. Nekoliko apela
nadležnih institucija, izrazi sućuti obitelji, rasprave na
društvenim mrežama i sl. obično budu popratni folklor, a zatim
umjesto konkretnog pomaka po pitanju povećanja sigurnosti na
cestama jednostavno se sve stiša do sljedećeg sličnog događaja.
Godinama unatrag obujam prometa u gradu Osijeku se rapidno
povećava, slobodno možemo reći do kaotičnih razmjera. Paralelno s
povećanjem prometa primjetan je rast bahatosti i
neopreznosti vozača.
Spomenimo svakodnevan primjer. Ulazite u grad iz
ulice Sv. Leopolda B. Mandića i stižete do Đakovštine.
Uključujete se u kružni tok i ako ugledate taksi vozilo koje se
uključuje iz Vinkovačke ili Reisnerove ulice, možete biti gotovo
sigurni da će vam oduzeti prednost. Nastavljate Županijskom,
izbjegavate pješake koji ju pretrčavaju prije križanja s Ružinom
kako bi skoknuli po jelo. Potom vam kod skretanja iz Županijske u
ulicu Hrvatske Republike postaje rutina da ne zadržava pravac
kretanja u svojoj traci, nego bježite u lijevu zbog kolone
dostavnih vozila pod sva četiri upaljena žmigavca koja ometaju
prometovanje desnom trakom. Želite doći do Europske avenije i
nećete se iznenaditi kada vidite kako je pješački prijelaz u
Jägerovoj ulici u neposrednoj blizini vrtića i škole vozačima
nevidljiv i prolaze ga bez usporavanja. Ako odlučite izbjeći zbog
vozila Fine koja potpuno zaklanjaju pogled na nadolazeća vozila
iz smjera istoka potpuno nepregledno raskrižje Jägerove i
Kapucinske ulice, pripazite na one avanturiste koji će u Školsku
ulicu ući u krivom smjeru. Alternativa je Adamovićeva ulica, a tu
opet dolazimo do slaloma između vozila s upaljena sva četiri
žmigavca čiji su vlasnici stali na “samo pet minuta” da odu
podmiriti kaznu za parking. Ukoliko vas ta ludnica odvrati od
prometovanja Europskom avenijom i odlučite ići Radićevom u smjeru
juga, pripremite se na festival bahatosti između križanja s
ulicom Republike i Reisnerovom, jer na navedenom dijelu je
prometna površina u većoj mjeri prekrivena parkiranim vozilima
nego onima koja prometuju.
Slobodno se provezite ovom rutom tijekom dana, uvjereni smo kako
će te se susresti sa svime što smo naveli. Slične
situacije nisu nepoznanica niti u ostalim dijelovima
grada, a tužno je i zabrinjavajuće kako sva navedena
kršenja prometnih pravila ostaju bez sankcija.
Problem je tim veći što navedene devijacije u ponašanju
vozača polako, ali sigurno ulaze u kolektivnu svijest svih
sudionika u prometu i dižu prag tolerancije na prometne
prekršaje. Jer ako si jedan dopušta bahatost i
nonšalantnost, zašto ne bi i drugi?
Odgovor na takve situacije bude povećana represija
policije. Stavljaju se nove kamere, poskupljuju kazne,
ali svaki puta izostane kvalitetno i dugoročno
preventivno djelovanje. Kakva je svrha prometnih patrola
vikendom na dijelovima prometnica gdje se vozači kažnjavaju zbog
prekoračenja brzine od 10 km/h osim punjenja državnog proračuna?
Nije li logičnije punktove policije razmjestiti u
neposrednoj blizini najpopularnijih ugostiteljskih
objekata i ondje vršiti alkotestiranje prije nego se
vozači uopće dovedu u situaciju da vožnjom ubiju ili teško
ozlijede sebe ili druge? Ali u tom će se slučaju će netko drugi
buniti smatrajući da im policijska prisutnost utječe na profit.
Postavlja se pitanje donosi li jačanje represije ikakvu korist
jer je očigledno kako se ni postojeći zakoni ne provode, što
potvrđuju brojni recidivisti, od kojih su neki bez vozačkih
dozvola, kao u slučaju stravične nesreće protekle subote kao
i pogibije Aleksandra Bogdanovića.
Veliki problem Osijeka je i sama prometna
infrastruktura. Grad od izgradnje kružnog toka na
Đakovštini nije doživio niti jedan kapitalni projekt kojim bi se
vidljivo unaprijedila prometna situacija. Određene intervencije u
vidu zamjene pojedinih raskrižja kružnim tokovima donijele su
minimalna poboljšanja fluidnosti prometnog tijeka, međutim
poboljšanja sigurnosnog aspekta su diskutabilna. Jer kako
objasniti planiranje izgradnje kružnog toga na križanju
Vukovarske i Trpimirove ulice bez adekvatnog rješenja za kretanje
pješaka, a riječ je o raskrižju sa zasigurno najvećom
koncentracijom pješačkog prometa, od kojeg znatan dio čine
školarci. S druge strane fluidniji promet kroz kružne tokove nema
svrhu budući da već od sljedećeg raskrižja kreće neusklađen rad
semafora koji se i prometnom laiku može učiniti kao nečija
neslana šala na račun što većeg stvaranja gužvi, zagađenja i
otežavanja ionako limitirane prometne povezanosti grada u smjeru
istok – zapad.
Brojna osječka križanja su nepregledna zbog
preblizu postavljenih parkirnih mjesta s obzirom na kut pod kojim
prometnice izlaze jedna na drugu. Kada su pješački prijelazi u
pitanju pravo je pozitivno iznenađenje za građane bilo
postavljanje rasvjete iznad zebre na križanju Dubrovačke i
Gundulićeve ulice. Nažalost i jedino za sada. Da se slično
napravilo u Trpimirovoj na prijelazu gdje je poginuo Bogdanović,
tragedija bi možda bila izbjegnuta. Ovako imamo situaciju gdje
čak pri vožnji ispod ograničenja bude teško uočiti pješake i
bicikliste koji izlaze iz mraka, pogotovo kod kišnih noći gdje
izlizan asfalt radi jake refleksije od nadolazećih vozila i
treptajućih svjetala kojima je prijelaz opremljen, horizontalna
signalizacija je nevidljiva, a pri brzinama od 30 ili 40 km/h
pješak ili biciklist često budu u mrtvom kutu prednjeg krovnog
nosača vozila.
Sa sigurnosnog aspekta bitna je i činjenica da je, prema
informacijama od stručnjaka, osječki asfalt uglavnom
rađen s najmanjom mogućom granulacijom. Gazeći sloj je
minimalne debljine između 6-8 cm stoga nije rijetkost da tek
obnovljene ulice budu neravne. Rekonstrukcije se obavljaju
tijekom jeseni kada se emulzija između slojeva asfalta ne stigne
i ne može osušiti, te se zaostala voda u njoj preko zime smrzava
i asfalt puca. Samim time ni ralice ne mogu obavljati svoj posao
u skladu sa strukom budući da postoji objektivna mogućnost da u
jednakoj mjeri sastružu i snijeg i asfalt.
Konačan primjer koji objedinjuje cijeli kaos osječkog prometa je
izvođenje radova od strane dijela poduzeća kada je primjetan
izostanak bilo kakve regulacije. I dok dio
tvrtki plaća desetke tisuće kuna za projektiranje
prometne situacije kod radova, preusmjeravanje prometa i
postavljanje odgovarajuće zakonom propisane signalizacije, nekim
tvrtkama se tolerira nasumično postavljanje K22 markera po
prometnicama bez ikakvog prethodnog upozorenja, zbog čega trebate
biti iznimno oprezni u sezoni radova jer znaju stajati i po deset
dana (slučaj Hebrangove ulice). Trenutak nepažnje kod
prestrojavanja može dovesti do nesreće budući da vozilo ispred
vas blokira pogled na marker.
Nadamo se kako će jučerašnja nesreća biti okidač za
konkretne promjene po pitanju prometne infrastrukture te
podizanja razine svijesti i edukacije svih sudionika u
prometu. Promet je živa materija, a jedan od osnovnih
postulata svakog prometnog projekta, bilo infrastrukturnog ili
operativnog je da prometna situacija mora tolerirati vozačke
greške i posljedice svesti na najmanju moguću mjeru. Na
nama ostalima je da se stavimo u kožu roditelja djece koja su
poginula, ili da razmislimo što bi se dogodilo da smo bili na
putu njihovog vozila. Kada su već institucije nebrojeno
puta zakazale u obavljanju svog posla, moramo preuzeti
odgovornost i početi s promjenama od sebe jer sutra se ovo može
dogoditi nama ili našim najbližima, a tko će onda biti
kriv?!
Jedno tipkanje poruke ili provjera statusa na mobitelu
može okončati nečiji život. Kada alkoholizirani sjedate
za volan morate biti svjesni kako ste u tom trenutku svojevoljno
i namjerno potencijalni (samo)ubojica. To se potencira činjenicom
da je taksi prijevoz u Osijeku povoljan i svima dostupan. Sekunda
je dovoljna da zaustave cijeli život, vaš ili tuđi.
Budite odgovorni i svojim primjerom počnimo svoditi crnu
prometnu statistiku na najmanju moguću mjeru.
U tekstu su izneseni isključivo stavovi autora i kao takvi ne
mogu se smatrati mišljenjem uredništva portala SiB.hr